Piše: Muhamed Ikanović
Uvijek kada čitam o ko zna kakvim ahmacima ove male i lijepe zemlje, na um mi padne slučaj čovjeka koji je imao toliko jaku želju da se njegovo ime negdje zapiše i spominje, pa pošto nije imao ništa pametno da uradi, odlučio je da se pomokri u izvor Zemzem vode. Ovo je vrijeme kada je teško biti budala jer je konkurencija prejaka, izreka je koja se često spomene kod nas u Bosni. Mnogo je bolesnih i poremećenih ljudi koji po svaki cijenu žele da se o njima govori i piše, pa radi tog cilja u stanju su sve uraditi ili izjaviti. To ide te mjere da na informativnim web-portalima možemo pročitati vijest o tinejdžerki koja je na svom Facebook profilu napisala da će uraditi sve što se od nje traži samo da dobije što više lajkova. Iz istog razloga se sve češće pojavljuju vijesti o “procurjelim” porno-snimcima poznatih ličnosti i kako su “prevareni” i kako je u javnost izašao dio njihovog brižno čuvanog intimnog života. Naravno, ko je imao priliku da o tim metodama malo više iščitava mogao je da vidi da je to upravo jedan od marketinških trikova. Na taj način najbrže postajete vijest dana ukoliko “procuri” vaša slika ili video na kojem ste nagi kao od majke rođeni. Među prvima koja je to, na savjet svojih stručnjaka, uradila jeste Paris Hilton, bogata nasljednica lanca hotela, nakon čega je privukla veliku pažnju na sebe.
S obzirom da smo u društvu i vremenu u kojem se narod sve više vraća vjeri, top vijest postajete upravo kada uvrijedite nečije svetinje i tada najprije očekujete reakcije sa svih strana. Još ako vjeru povežete sa politikom, dirnuli ste u veliku većinu stanovništva. Na našem prostoru su se na taj način proslavili i još grade karijere Emir Imamović, Dževad Galijašević, Boris Dežulović i dr.
Jedan od takvih je i Feđa Štukan koji se proslavlja i gradi karijeru po pljuvanju na vjeru, ili preciznije rečeno, najviše po islamu i muslimanima, kako se to i naviklo, jer su ostali kao manjine veoma dobro zaštićeni od kršćanske Evrope i Rusije. A o kakvom se liku radi, prosudite iz nekoliko citata koje navodim, a koje i sami možete naći na web-portalima.
O Feđi na oficijelnoj stranici glumice Anđeline Đoli stoji sljedeće:
“Feđa Štukan rođen je 1974. u Sarajevu. U Crnoj Gori je živio od 1990. do početka rata u BiH 1992., kada se pridružuje specijalnim jedinicama bosanske vojske. Nakon dvije godine teške borbe napustio je vojsku, odbijajući boriti se u, kako je on to shvaćao, ‘vjerskom ratu’. Iz vojske je uspio otići pretvarajući se da ima mentalni poremećaj, otišao je u Njemačku i u Sarajevo se nije vraćao sve dok rat nije završio.”
U navedenim informacijama vidimo nekoliko detalja:
– Nevjernici se uvijek ističu po velikom strahu od smrti.
– Stoji da se Feđa pretvarao da ima mentalni poremećaj, što nam govori ili da je stvarno osoba sa mentalnim poremećajem, pa mu nećemo zamjeriti za sve ono što radi ili nam govori da je to osoba bez karaktera koja je spremna na laži i prevare. Ali, činjenica da je otišao u Njemačku i da se nije vraćao do kraja rata, to nam govori da on i nije baš poremećen.
– Spominjanje nekog “vjerskog rata” veoma je licemjerna izjava jer svi znamo da Bosna nije vjerska zemlja, niti u njoj sudi vjerski zakon, nego je to demokratska zemlja u kojoj je dozvoljena i ustavom zagarantovana sloboda vjeroispovijesti. Kakvo bi onda Feđa imao mišljenje o SAD-u u kojima se predsjednik zaklinje stavljajući ruku na svoju svetu knjigu i koji svako malo u javnim nastupima ponavlja: “Bog neka blagoslovi Ameriku”. Ali se kaže, postoji nešto što zvuči lijepo kao razlog dok iza toga postoji istinski razlog zašto nešto radimo.
O liku Feđe Štukana još malo, u narednim redovima je jedan od njegovih tekstova:
“Ono čega se najviše bojim…
Profesori vjeronauke učiće njene vršnjake da su oni bolji od nje. Na velikom odmoru, izbjegavaće je zbog toga. Moja kćerka biće šikanirana, iako će je roditelji naučiti da su ljudi dobri i da nikada ne pravi razliku među njima po bilo kojoj osnovi. Nanosiće joj bol oni kojima vjeruje i kojima se raduje. Pokušaću da joj objasnim da su oni tako vaspitani i da nisu oni krivi, a da ljudi i nisu baš tako dobri kako sam je do tad učio.Moraću joj objasniti da na času koji ne pohađa, njene drugove uče da trebaju da je mrze i da je se boje, i da tako šire mržnju prema drugima i postavljaju čvrste temelje za buduće ratove u kojima će život vjerovatno izgubiti ta ista djeca, njihova djeca i njihova djeca. Govore im da ih vole a uče ih da su ponos, mržnja i podjela, bolji od mira, slobode i ljubavi. Imam 3,5 godine da od ove države napravim nešto, i da moja kćerka krene u školu sa normalnom djecom, koja ne mrze. U školu gdje će nacionalizam biti izvrgnut ruglu, a različitosti biti smatrane blagom. Ako ne uradim nešto, jednom ću sjediti u drvenoj stolici za ljuljanje, i razmišljati kako za svoju rođenu kćerku nisam napravio ama baš ništa da joj obezbijedim život dostojan čovjeka.
I lagano ću umrijeti od stida.”
U tekstu uočavamo nekoliko detalja:
– Kako profesori vjeronauke siju razdor među djecom.
– Da su šikanirana djeca koja ne idu na vjeronauku, što je potpuna laž jer sam i sâm vjeroučitelj i vrlo dobro poznajem NPP vjeronauke i mojim časovima prisustvuju i djeca koja ne pohađaju islamsku vjeronauku i nikada niko od njih nije uvrijeđen na bilo koji način niti među učenicima koji pohađaju vjeronauku osjetim bilo kakav prezir prema njima.
– Da su normalna djeca koja ne pohađaju vjeronauku, a sami zaključite šta se razumije iz toga.
– U tekstu se osjeti agresivni ateizam gdje se napominje otvoreno ismijavanje nacionalizma, što bi bila želja autora.
U intervjuu koji možete naći na portalu: showbizzmagazin.ba, stoji:
“Živim u zemlji u kojoj je religija ubila 100.000 ljudi. Znam da ovo neće nitko priznati, ali to ne umanjuje težinu istine. Ja se borim protiv ljudske gluposti, na koju se religija oslanja i koja joj osigurava postojanje. Reis je pozivao svoje pristaše na nemire i na linč neistomišljenika.”
Gdje je opet spomenuta religija kao sredstvo koje se koristi za ubijanje, pa šta reći za Staljina, Lenjina, Hitlera i druge ateiste koji su uništili desetine miliona ljudskih života.
Feđi nije bitna nacionalnost, ali redovno osipa paljbu upravo po muslimanima i bošnjačkim institucijama i nisam uspio naći nigdje napad na izjave iz RS-a i druge.
Reagovanje: Ovo je jedno do njegovih reagovanja:
“Bh. glumac Feđa Štukan reagovao je na kampanju ‘Ponosan na domovinu” koja ovih dana puni stupce ovdašnjih medija, a iza koje stoji Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti, tačnije BNF – Bošnjačka nacionalna fondacija.” (gorazdeonline.ba)
Iako se deklariše kao ateista, daje sebi za pravo da tumači ne jednu nego sve religije:
“Ponos je najteži od smrtnih grijeha, po svim svetim knjigama. Pravi vjernik ne smije biti ponosan. Ali ja nisam vjernik pa mogu.”
Što je čista laž i obmana javnosti.
Za svoju zemlju kaže sljedeće:
“Žao mi je i kad vidim psa da živi u ovakvoj zemlji. Najiskrenije.”
O vjerskim institucijama misli najgore:
Na pitanje: “Očita su neslaganja sa vjerskim institucijama. Zbog čega?”, odgovara:
“Očita su kršenja ljudskih prava od strane tih institucija i očita je pohlepa klera.”
Na pitanje: “Bez obzira na vjerske institucije, kakav je tvoj stav prema vjeri?”, Feđa odgovara:
“Mislim da svako treba da radi ono što ga ispunjava, bez obzira o čemu se radi. Mene privlače religije, volim da učim o tome, naročito mi se sviđa Zen filozofija.”
A šta je to “Zen filozofija”, možete saznati na Wikipediji gdje stoji:
“Zen je japansko ime grane mahajana budizma koja je nastala u Indiji pod imenom ‘dhyan’, a iz Kine se, pod nazivom ‘chan’, proširila u Vijetnam, Koreju i Japan. Zen naglašava ulogu sjedeće meditacije (zazen) u postizanju prosvjetljenja. Većina onih koji se bave zenom smatraju ga jednostavno načinom meditacije, a neki i religijom, filozofijom, načinom života ili umjetnošću.”
Znači, u pitanju je meditacija koju mnogi nemuslimani vežu za sotonizam. Ili možemo reći budizam, a sjetimo se šta se dešava u Burmi s muslimanima kroz ubijanja i tlačenja od strane budista.
Još jedna od reakcija:
“Feđa Štukan ne prestaje da piše, da se buni, da podiže svoj glas protiv nepravde. Izgleda da je SDA odlučila da smijeni trenutnog direktora Kamernog teatra 55 Dragana Jovičića i da postavi na to mjesto svog pulena Gradimira Gojera.” (e-portal.ba)
Opet po Bošnjacima tj. bošnjačkoj stranci u zaštitu nebošnjaka. Dosta nam je feđâ, goranâ i draganâ kojima nije bitan nacionalizam, a stalno udaraju baš po Bošnjacima, koje li slučajnosti.
Ovdje je najveći problem što se želi istaknuti kako je neko ugrožen zbog toga što je ateista, a nikada se nije desilo da je neko napadnut zbog toga ili na bilo koji način zlostavljan. Ako je neko odabrao da bude ateista, ne preostaje mu drugo nego da se smatra potomkom majmuna, pa neka Feđa ostane to ako želi, ali neka ne vrijeđe oni koji koriste razum i vjeruju u Boga i ponosni su zbog toga. Zašto mu treba da vrijeđa tuđe svetinje i ismijava vjerske simbole, kao što je vještanje kondoma na statuu ispred katedrale u Sarajevu?
Ako ga boli istina, što je svjestan da Bog postoji, ali mu je draže robovanje šejtanu, neka ne krivi one koji su odabrali put spasa.
“Mi smo za Džehennem mnoge džinne i ljude stvorili; oni srca imaju – a njima ne shvaćaju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni.” (El-E‘araf, 179)
Ne želimo da ovim ajetom prejudiciramo ničiji kraj, nego da svima nama uputimo poruku da još ima vremena da se pokajemo Allahu i da se ta prilika neće ukazati drugi put.