Piše: Muhamed Ikanović
Bosanska svakodnevnica toliko je uzburkana da je potrebno svaki dan provoditi sate u analizi svega onoga što se desi i izgovori na ovako malom prostoru. Ne treba posebno pojašnjavati zašto imamo potrebu da sve to pratimo i analiziramo jer historija muslimana ovih prostora dovoljno govori. I dan-danas toliko se ulaže i radi da se muslimani izbezume i rasture u svakom pogledu.
Selam je pozdrav mira
Riječi es-selamu alejkum znače: neka je na vas Božiji mir i spas. Za izgovoreni selam nagrada je od deset do trideset sevapa, što je i više nego dovoljan razlog za nazivanje selama. Ali, u Bosni se i dan-danas, nakon dvadeset godina od rata i prolijevanja krvi za odbranu vjere, svoga naroda i države, raspravlja da li je potrebno da muslimani jedni drugima nazivaju selam u javnim institucijama. Slušajući takve rasprave između radnih kolega, naprosto ne mogu da vjerujem da se to dešava u Bosni, onoj mojoj Bosni u kojoj sam zamišljao da je već jednom došao kraj torturi muslimana i da će sada imati potpunu slobodu vjeroispovijesti i da sami mogu birati kako da žive i da se pozdravljaju. Te rasprave dominiraju među muslimanima u gradu gdje živi preko devedeset posto muslimanskog stanovništva i isti toliki postotak djece u školi čiji zaposlenici o tome raspravljaju. Dok ostale muslimanske sredine van naše države odgajaju buduće generacije na temeljima vjere islama, kada otvaraju islamske centre, pune džamije omladinom, otvaraju škole Kur’ana, mi još dvadeset godina raspravljamo da li da se selamimo ili ne. U vrijeme kada predsjednik SAD-a svoju zakletvu polaže s rukom na Bibliji, naši mediji bruje osudama zbog toga što je jedan od članova Predsjedništva BiH muslimanima javno nazvao selam iako je selam pozdrav mira i spasa. Dok predsjednik zemlje koja je uzor drugima u provođenju vladavine demokratije pred milionima kao državnik iskazuje poštovanje prema svojoj svetoj knjizi, naši mediji i pojedini političari kritikuju člana Predsjedništva zašto je u dobrim diplomatskim odnosima sa veoma razvijenom Turskom samo zato što je većinski muslimanska. Zamislite šta bi samo bilo da bošnjački član Predsjedništva svoju zakletvu polaže stavljajući svoju desnu ruku na časni Kur’an?!
Uh, taj šerijat!
Ovdje u Bosni, onoj istoj Bosni u kojoj su ubijene desetine hiljada muslimana samo zbog toga što su muslimani, ljude se počinju osipati na sami spomen riječi šerijat. A za džihad ne treba ni spominjati koliko je to rizično, jer bi vjerovatno mogli doći na nečiju crnu listu i da vam budu uskraćena osnovna ljudska prava. Iako ljudi od struke pokušavaju pojasniti značenje i jednog i drugog, zatvoreni mozgovi ne žele ni da slušaju ni da raspravljaju o tome. Godinama se masama pojašnjava da šerijat nije samo kazneno pravo u kojem postoji smrtna kazna, a postoji i u pojedinim državama SAD-a, nego da taj pojam obuhvata cjelokupan život muslimana. U vremenu kada pojedine evropske zemlje uvode neke stvari šerijata u svoje sredine, kao što je islamsko bankarstvo i slično, ovdje u Bosni, gdje je većinsko muslimansko stanovništvo, ne smijete o tome ni naglas razmišljati. A kada se spomene sloboda koja je izvojevana zadnjim ratom, neki odmah kažu: “Ja sam se borio za demokratsku državu”, a zaboravlja da ta ista demokratija omogućava svakom pojedincu da bira kako želi da živi. Razlog ovakvog negodovanja prema šerijatu upravo je njegovo nepoznavanje i nedostatak volje da se uopće upozna, jer smo mi narod koji izgleda nije baš naklonjen knjizi i nauci.
Šta je činiti dalje?
Ovakvo stanje je najbolji pokazatelj da je pred onima koji su spoznali vrijednosti islama još mnogo posla i rada u cilju promovisanja islamskih vrijednosti, na svima bez izuzetka, što znači da je pogrešno ubjeđenje da je to obaveza jednog dijela zajednice. Razlika je samo u tome što je na nekome veća odgovornost, a na nekome manja, ali svi imaju odgovornost hizmeta islamu. Poslanik je na tu temu jasno rekao: “Prenesite od mene pa makar i jedan ajet”, i u ovome hadisu nije izuzeo nikoga. Zato učimo i radimo, a Kur’an nam poručuje: “I reci: ‘Radite! Allah će vaš trud vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici.’” (Et-Tevbe, 105)