Piše: mr. Semir Imamović
Nikada se nije dogodilo da visoka delegacija jedne od vjerskih zajednica u našoj državi bude zadržana na državnoj granici, kao što se prije neki dan dogodilo delegaciji Islamske zajednice koju je predvodio muftija travnički Nusret ef. Abdibegović, koja je na granici sa Hrvatskom držana četiri-pet sati u neizvijesnosti, bila izložena neprijatnostima u vidu preturanja prtljaga i odurnog odnosa graničara. Iako je muftija travnički u izjavi za medije ukazao da je to što se dogodilo nedopustivo, niko ga nije podržao, niko nije stao u njegovu zaštitu, pa čak se o tome nije oglasila ni Islamska zajednica.
Pokušajmo zamisliti da se tako nešto dogodilo katoličkim ili pravoslavnim sveštenicima, kod nas, ili drugdje. Naravno da bi se prvo oglasilo Ministarstvo sigurnosti, jer je riječ o sigurnosnom problemu, koji se, ako postoji, treba rješavati na drugim razinama, a ne na granici. Ali, Ministarstvo sigurnosti pod komandom Fahrudina Radončića javno nema sluha za bošnjačke probleme, kao što je problem sa djelovanjem i postrojavanjem paravojnog Četničkog pokreta u Republici Srpskoj. Vrli ministar sigurnosti to ne vidi, ali mu se priviđa sve što bi moglo da ugodi velikosrpskoj potrebi da se krivica svali na Bošnjake.
Tako i maltretiranje muftije travničkog na granici sa Hrvatskom nije stvar interesovanja ministra sigurnosti Radončića. S ovom temom, očito, ne može ugoditi onima kojima ugađa. Pokazao je to i „Dnevni avaz“, kao propagandni list Radončićevog SBB-a, kada je na sraman način tretirao ovu temu, u stilu: „Zadržani na granici zbog bivšeg teroriste“. Namjesto da se akcenat stavi na nedopustivo ponašanje hrvatskih graničara, Radončićev „Avaz“ traži opravdanje u jednoj nepravdi, a riječ je o tome da se član delegacije Safet Durguti, profesor Travničke medrese, nekada našao na nekoj crnoj listi tzv. islamskih terorista. A znamo kako su nakon 11. septembra takve liste serijski proizvođene u tvornici laži SDP-Alijanse, kako bi Lagumdžija i drugovi poltronisali Americi u tzv. borbi protiv terorizma. A kako bi se borili protiv nečega što ne postoji, ako to što ne postoji neće izmisliti?!
Tako je prof. Safet Durguti postao jedan od stotine Bošnjaka koji su se obreli na kojekakvim listama, a po osnovu saradnje sa islamskim humanitarnim organizacijama. Paradoks ovog slučaja je da je prof. Durguti uklonjen sa crne liste UN-a, dakle, više ne postoji nikakav osnov za sumnju, ali mu se ipak događa neprijatnost na granici, kao i neprijatnost u medijskom prostoru. Namjesto da ova činjenica o Durgutijevoj nevinosti, i oklevetanosti, bude osnov za reakciju Ministarstva sigurnosti, i za novinarski profesionalizam „Dnevnog avaza“, na površini je ostala kleveta da je prof. Durguti nešto što nije. Mogli su to znati i hrvatski graničari, koji su svjesno zloupotrijebili ovu klevetu kako bi maltretirali delegaciju Travničkog muftiluka. Baš zbog toga bilo je mjesta da se oglasi Ministarstvo sigurnosti, kao i neke druge državne instance, uključujući i člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. Svi su oni mogli državnim kanalima protestvovati protiv ponašanja hrvatskih graničara, koji su tu informaciju o nevinosti prof. Durgutija mogli dobiti najviše za 40-50 minuta a ne za četiri-pet sati. Dovoljno je prosurfati pet minuta po internetu, pa vidjeti.
Ali, niko nije bio pozvaniji da digne svoj glas od Rijaseta Islamske zajednice čiji je član muftija Abdibegović! Ako je već muftija smatrao da je taj čin zadržavanja na granici nedopustiv, koji je razlog da to isto ne smatra, i ne saopći i Rijaset?! Najgore što bi se moglo desiti Bošnjacima, jeste da se njihova najveća uzdanica, Islamska zajednica, ne daj Bože, izgubi u mraku bošnjačkog političkog i ideološkog haosa, i da ih ostavi na milost i nemilost ljudima za koje su oni samo glasačka brojka, i koji su spremni, na njihovoj nesreći, graditi svoju vlastitu karijeru. Možda nam je, baš zbog toga, u ovim teškim danima, toliko potrebna poslanikova dova: ”Gospodaru naš, ne dopusti da vlast nad nama imaju oni koji nikakvog straha od Tebe nemaju, i koji nam se neće smilovati.” (Va la tusallit ‘alejna men la jehafuke fina ve la jerhamuna).
Saff br. 346.