Općinski sud Sarajevo je donio i osmu presudu protiv Vlade Republike Srpske, a u korist sarajevskih civilnih žrtava rata. Riječ je o presudama povodom tužbi građana Sarajeva za ratne zločine izvršene tokom opsade grada od 1992. do 1995. godine, a kao i u prethodnim slučajevima, i ovdje je riječ o grupnoj tužbi.
“U njoj sedam porodica tuži RS za duševnu bol nanijetu zbog smrti nekog od njihovih srodnika, tražeći naknadu na ime te nematerijalne štete”, objasnio nam je advokat Esad Hrvačić.
Roditeljima po 20.000 KM
Riječ je o porodicama Azre Dokara, Omera Hanjalića, Suvade Mehmedić, Huse Dževlana i Dževada Ćerića. Rukovodeći se kriterijima koji, kada je u pitanju obeštećenje za smrt bližnjeg, važe na Vrhovnom sudu FBiH, Općinski sud je presudio da se Ibrahimu i Hatidži Dokara, roditeljima Azre, isplati po 20.000 KM, a Azrinoj sestri Adisi 7.000 KM.
Potom je riječ o naknadi štete nanijete ubistvom Omera Hanjalića. Njegovoj supruzi Feridi Sud je dodijelio 20.000 KM, a djeci Emi i Edinu za smrt oca po 12.000 KM.
Emira i Amra Mehmedić, supruga i kćerka ubijenog Safeta, prema odluci Suda, trebalo bi da dobiju po 20.000 KM, a Kerim Gvožđar, suprug Suvade – 20.000 KM. Njihovoj djeci Nedimu i Narcisi Trto, zbog smrti majke, pripada po 12.000 KM.
Sevdi Dževlan pripada 20.000 KM, a njenoj djeci Amiru i Azemini Gobeljić za smrt oca treba pripasti po 12.000 KM. Snežana Ćerić i njena kćerka Dragana Gobeljić, za smrt muža, odnosno supruga Dževada, treba da dobiju 20.000 KM, odnosno 12.000 KM.
Primijetili smo da je u dva od ovih slučajeva djetetu za smrt roditelja pripalo 20.000 KM, dok je u drugim primjerima to 12.000 KM. Advokat Hrvačić kaže da je Sud cijenio dob djeteta u vrijeme pogibije majke, odnosno oca, njegovu znatno umanjenu sposobnost samostalnog života, a, moguće je, i neke druge okolnosti.
“Svaki je slučaj specifičan, no ja i dalje tvrdim da se što hitnije mora u ove kriterije uvesti i kategorija ratnog ubistva. Ovako, ispada da je svaka od tih smrti jednaka onoj koja nastane, recimo, nesretnim slučajem, u saobraćajnoj nesreći, naprimjer, a to nikako nije isto”, kaže advokat, a mi podsjećamo na obećanje nadležnog odjela u Vrhovnom sudu da će ovu temu kandidovati za ovogodišnje aktivnosti unutar ove institucije.
Na kraju Strasbourg
No, važnije od toga nam se sada čini podsjetiti i na to da je, eto, donijeta i osma presuda, a još nije ni prva od 16. jula prošle godine postala pravosnažna, odnosno, nije se napravio ni korak ka tome. Advokata Hrvačića to ne brine, jer, tvrdi on, za sve postoje rokovi, zatezne kamate i pravni lijekovi. Posljednji je – Strasbourg.
U svakoj presudi je, inače, Vlada RS-a obavezna da tužiteljima u roku od mjesec isplati određene novčane iznose i u svakoj je pozivanje na pravomoćne presude Haškog tribunala koje se odnose na komandante Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske RS-a Stanislava Galića i Dragomira Miloševića, a kojima je dokazan glavni krivac za opsadu grada i njene posljedice. Do sada su, inače, podnijete oko tri hiljade pojedinačnih tužbi.
(Oslobodjenje.ba)