Visina koeficijenta inteligencije (IQ) sama po sebi ne jamči uspjeh i sreću u životu.
Uz nju potrebne su i mnoge druge osobine i vještine da bi se dosegli ovi ciljevi. A oni su sadržani pod pojmom emocionalne inteligencije (EQ). No, koliko znamo o njoj? S obzirom da se sam koncept EQ pojavio tek 90-tih godina prošlog stoljeća, a da je globalnu pažnju zadobila 1995. godine zahvaljujući bestseleru Daniela Golemana pod naslovom „Emocionalna inteligencija“, nije ni čudo da se kod nas o njoj zna malo. Uviđajući sve veću potrebu članova našeg društva za boljim upoznavanjem sa ovom tematikom AKOS Sanski Most, Omladinski kulturni centar ATIS, DIRHEM i MUSLIM MEDIA zajedno su organizirali seminar „Emocionalna inteligencija“ koji je u Sanskom Mostu realizirao Centar za lično i profesionalno usavršavanje (CLPU) iz Sarajeva.
„U vremenu i društvu u kojem se gotovo svaki pojedinac svakodnevno, i privatno i profesionalno, suočava sa sve češćim i intenzivnijim negativnom osjećajima (nezadovoljstva, ljutnje, frustracije, bijesa, depresije…) naš IQ, ma koliki bio, neće nam zagarantovati uspjeh i boljitak. No, ono što hoće, ukoliko mi to uistinu želimo, jeste EQ – naša emocionalna inteligencija“, kazao je u svom uvodnom izlaganju prof. Nedim Botić, trener CLPU-a. Emocionalnu inteligenciju definirao je kao sposobnost prepoznavanja osjećaja, njihovog jasnog identificiranja, razumijevanja, sposobnosti kontroliranja i korištenja za izražavanje misli, te naglasio potrebu za razumijevanjem uloge osjećaja u nošenju sa svakodnevnim situacijama, komuniciranju s drugim osobama i, najvažnije, koliku oni ulogu imaju u donošenju odluka.
Za motivaciju svakog polaznika ovog seminara prof. Botić je koristio činjenicu da se, za razliku od IQ-a koji je definiran rođenjem, EQ može razvijati i da se može raditi na njegovom povećanju bez obzira na godine. Zanimljivim konceptom seminara (koji je uključivao video prezentacije, predavanja, radionice) trener je animirao svih 30-tak prisutnih da u naredna četiri sata aktivno učestvuju u njegovoj realizaciji, a time potakao prepoznavanje i praktično korištenje vještina koje su ključne za uspjeh u svim životnim situacijama. Pri tome su do izražaja došle samosvjesnost emocija (prepoznavanje, imenovanje i razumijevanje uzroka vlastitih emocija), pravilno nošenje s emocijama (razvoj samokontrole u raznim situacijama), samomotivacija (razmišljanje, planiranje i rješavanje problema uz korištenje kontrole impulsa, pojačanje tolerancije na frustraciju i razvoj odgođene nagrade dok se ne dostigne zadani cilj, s druge strane razvoj nade i optimizma), empatija (prepoznavanje i razumijevanje emocija u drugih) i socijalne vještine (nošenje s emocijama u društvenim situacijama, razvoj harmonijskih odnosa sa drugima, razvoj senzibiliteta za tuđe potrebe i želje, razvoj aktivnog slušanja i razvoj onih osobina koje volimo pripisati “dobrom” čovjeku). Savladavanje ovih emocionalnih vještina, kako je naglasio prof. Botić, nije nemoguće. Naprotiv, veoma je lako i uspješno uz snažnu dozu želje, upornosti i volje da se promjenimo. Najlakše ćemo to učiniti stavljanjem u životni fokus onoga na što jedino možemo utjecati u svakom trenutku – samoga sebe. „Na tom putovanju traženja boljeg za sebe i samoga sebe ne trebamo se bojati svojih grešaka ako iz njih znamo i naučiti. Niko nije imun na neuspjeh, ali uvijek moramo smoći snage za novi početak.“, riječi su kojima je prof. Botić završio veoma ugodno i korisno druženje, u što se do njegovog kraja pretvorio ovaj interaktivni seminar u Sanskom Mostu.
(Nasevijesti.com)