U okupiranim palestinskim područjima često dolazi do sukoba Palestinaca i Izraelaca. Izraelska armija pri tome se ne libi koristiti sredstva zastrašivanja tako da često hapsi palestinske dječake.
Izraelski vojnici došli su usred noći u džipovima i u oklopnim vozilima. U svojim teškim čizmama i naoružani do zuba, popeli su se uz stepenice i pokucali na vrata porodice Mershad u Beit Omaru, u jednom selu u južnom dijelu Zapadne obale rijeke Jordan. Tražili su Muhanada, jednog od četiri sina. Ovom krhkom dječaku tada je bilo 14 godina. Otac Zakik se prisjeća: “Bila je to noćna mora. Došli su u tri sata ujutro – sa džipovima i oklopnim vozilima. Vojnici su na početku bili iznenađeni da se radi o jednom dječaku. Muhanad je vikao: držite me, ne dozvolite da me odvedu. Sakrio se iza jedne deke. Vikao je imam ispite, imam ispite, želim ostati ovdje.”
Muhanad je odveden sa lisicama na rukama i povezom na očima. Roditelji nisu mogli biti u njegovoj pratnji. U naselju Etzion su ga dva vojnika satima saslušavala. “Pitali su me da li sam bacao molotovljeve koktele i kamenje. Rekao sam da nisam. Dvojica koja su me saslušava su me tukla jednom palicom po glavi i leđima,” priča Muhanad. On je 26 dana morao ostati u zatvoru.
Trauma za cijelu porodicu
Pušten je na slobodu uz plaćanje kaucije od oko 1000 eura. Hapšenje nije traumatiziralo samo njega, već i njegove roditelje i braću. Majki Suhad se i sada pojave suze u očima kada o tome misli. “Bilo je grozno. Nisam ga mogla zaštititi, uzeti u zagrljaj, nisam mogla ići s njim. Bio je to grozan osjećaj da mu ne mogu pomoći, jako loše iskustvo.” Kada jedan od njenih sinova sada napusti kuću, nju ispuni strah. Ona se moli Bogu i čita Kur’an sve dok se mladići ne vrate kući. “Ne želim doživjeti više ni jednom da mi uhapse nekog od sinova. Radije bih umrla, nego da to još jednom doživim.”
“Žele zastrašiti Palestince”
Zar Ayeda Abu Eqtaisha iz palestinske Sekcije za prava djeteta ( DCI), Muhanadov slučaj nije ništa neobično. Muhanadovo rodno selo Beit Omar smješteno je na ulici prema Hebronu i okruženo je jevrejskim naseljima. Ovdje često dolazi do sukoba između naseljenika i armije s jedne i Palestinaca s druge strane. Hapšenja Palestinaca, pa i palestinskih dječaka su svakodnevna.
“Ideja koja se krije iza hašenja je da se Palestinci zastraše i da se ne usude učestvovati u aktivnostima usmjerenim protiv okupacije. Kada uhapse dijete, to služi kao upozorenje za druge da se ne trebaju protiviti okupaciji.” Ova humanitarna organizacija sa sjedištem u Ramali mladima i njihovim porodicama daje pravne savjete. Organizuje za njih advokatske usluge. Pored toga, ova organizacija prikuplja i dokumentira izjave svjedoka – mladih koji su bili u izraelskim zatvorima. Prema podacima ove organizacije, od 2000. godine uhapšeno je više od 7.500 palestinske djece i mladih. Oko 700 godišnje. Većina njih svjedoči o zlostavljanjima tokom vremena provedenog u zatvoru.
Kao okupatorska sila Izrael ima pravo i obavezu da se u okupiranim područjima pobrine za to da se poštuju zakoni. Pri tome vojska međutim mora prikladno zakonu poštovati prava mladih. Izraelska organizacija za zaštitu ljudskih prava Btselem, ovdje vidi velike deficite. Predstavnica ove organizacije Naama Baumgarten-Sharon tako kaže da se hapšena dešavaju uglavnom noću jer se na taj način izbjegava pružanje otpora.
(DW)