Vijeće je odobrilo da to pitanje riješi Ministarstvo šehida i nestalih osoba, formirano u novembru prošle godine.
Ministar Naser Đibril Hamed je nakon toga zatražio pomoć od Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) sa sjedištem u Sarajevu.
ICMP će sada pomoći Đibrilu Hamedu i njegovom ministarstvu, za koje kaže da je posvećeno potrazi za osobe na nediskriminatoran način, bez obzira na to da li je nestala osoba “lojalista, pobunjenik ili pripadnik neke druge grupe”.
On kaže da je u Libiji nestalo i do 10.000 osoba u nedavnim sukobima, ali i da postoje nestali iz rata s Egiptom 1977. godine, rata s Ugandom 1978., ratova s Chadom od 1980. do 1987. i zatvorskog masakra u Abu Salimu u Tripoliju 1996. godine. Tijela nestalih nalaze se diljem Libije, piše The Economist.
ICMP osnovan je na zahtjev Billa Clintona na samitu G-7 1996. godine. Da bi riješio problem više hiljada nestalih osoba u balkanskim sukobima, ICMP je počeo s identifikacijom oko 8.100 bosanskih muslimana, žrtava masakra u Srebrenici 1995. godine, koristeći DNK tehnologije.
Nakon 17 godina ICMP je identifikovao više od 85 posto žrtava Srebrenice.
Upoređivanjem krvnih uzoraka živih rođaka s DNK izvađenim iz kostiju ekshumiranih ljudskih ostataka, kao i korištenjem tradicionalnih sredstava, oko 70 posto od oko 40.000 osoba iz balkanskih sukoba iz 1990-ih je identifikovano.
Generalna direktorica organizacije Kathryne Bomberger rekla je da je ICMP na zapadnom Balkanu, jugoistočnoj Aziji i drugdje pokazao da se nestale osobe mogu pronaći, bez obzira da li su nestale kao posljedica rata i stradanja ili prirodnih katastrofa i drugih uzročnika.
“Podrškom ICMP-u međunarodna zajednica je pokazala da se nestale osobe mogu pronaći”, rekao je britanski ministar vanjskih poslova William Hague, tokom nedavne posjete Sarajevu.
Vlade diljem svijeta koje pokušavaju riješiti problem nestalih osoba, od Iraka do Kolumbije, od Južne Afrike do Norveške, obratile su se ICMP-u za pomoć.
Organizacija je identificirala u svom laboratoriju u Sarajevu čileanske žrtve generala Pinocheta ubijenog u 1970-im godinama.
ICMP je pružio pomoć nakon uragane Katrine u New Orleansu i nakon azijskog cunamija.
INTERPOL sarađuju s ICMP-om u identifikaciji žrtava prirodnih katastrofa.
Organizacija će pomoći Libijcima koristeći sličan pristup koji se pokazao veoma uspješnim na Balkanu.
Libijcima je cilj da osnuju libijski identifikacioni centar, koji će se baviti lociranjem i identifikacijom nestalih.
Dvije nevladine organizacije, Libijsko društvo za nestale osobe i Pokret za slobodnu generaciju, koje rade na projektu “Mafkud” (Nestali), pohranjuju podatke o masovnim grobnicama.
Američka vlada pokrit će 65 posto libijskog projekta vrijednog milion dolara. Danska će pokriti ostatak.
Od 1996. godine SAD su dale ICMP-u oko 45 miliona dolara i tako postale najveći donator. Ostali donatori su EU, UN i Interpol.