Preveo: Rizvić Denis
Američki rat bespilotnim letjelicama (predatorima) odnio je bezbroj „tihih“ žrtava. Otkad se je američki predsjednik Barak Obama počeo masivnije oslanjati na ovo oružje od 2009. Godine, broj civila ubijenih u Pakistanu, Afganistanu, Somaliji, Jemenu se „vinuo u nebesa“. Ali mi vrlo rijetko da nešta čujemo o ovim ubistvima. Korporativni zapadnjački mediji su uporni u puštanju u javnost službenih saopštenja iz Bijele kuće o tome kako se istrebljuju „militanti“ i „teroristi“. Kris Vud, nagrađivani novinar istražitelj, nedavno je izjavio za Democracy Now! da je podrška Al Kaidi u porastu u onim zemljama koje su cilj bespilotnih letjelica Vašingtona. To je nešto što je novinar iračkog porijekla Gait Abdulehad potvrdio iz prve ruke u svojim izvještavanjima sa Arapskog poluotoka.
Otkrivanje Obamine „liste za ubijanje“ od strane „The New York Times“ jedva da je povećala zabrinutost oko politike transparentnosti. Američki predsjednik je sudac, porota i egzekutor ubijenima, koji su navodno teroristi. Ali postavljaju se ozbiljna pitanja, kao i otkriće da su civili krivi ukoliko se ne dokaže da su nevini.
U „ The Timesu“ stoji:“ Gospodin Obama je prihvatio spornu metodu brojanja civilnih žrtava koja ga čini manje odgovornim. U tom „efektivnom“ prebrojavanju svi vojno sposobni muškarci u zoni napada označeni su kao borci, prema tvrdnjama nekoliko visokih dužnosnika američke administracije, osim ako nemaju eksplicitni obavještajni dokazi koji posthumno dokažu njihovu nevinost. Kontrateroristički dužnosnici insistiraju da je ovaj pristup logičan: ljudi u oblasti poznatoj po terorističkoj aktivnosti, ili koji su u dodiru sa operativcima Al Kaide, vjerovatno ni sami nisu „dobri“.
„Al Kaida je uskogrudna, paranoična organizacija- nevini susjedi ne stopiraju i ne vozikaju se u kamionima, sa oružjem i bombama, idući prema granici,“ izjavio je jedan dužnosnik,koji je tražio da ostane anoniman, govoreći o nečemu što je još uvijek tajni program.
Ovo je orvelijansko shvatanje međunarodnog zakona i čisti nastavak „rata protiv terorizma“ Bušove administracije kojeg je ova povela poslije 11.septembra. Obama je samo proširio izvršnu vlast do njenih krajnjih granica. Obama je ubio više civila u napadima bespilotnim letjelicama nego Buš za vrijeme svoja dva mandata kao predsjednik. Nezavisni američki novinar Džeremi Šahil izazvao je javno zgražanje i osude kada je na MSNBC-u sugerirao da su ciljani napadi bespilotnim letjelicama u Jemenu ustvari ubistva. Ali on je bio upravu i izjavio je to iz razloga što je bio u Jemenu i svjedočio je onome što se desilo:
„Ako odete u selo Al Madžallah u Jemenu, gdje sam bio, i ako vidite neeksplodirane kasetne bombe, i ako imate pisane dokaze i fotografije, kao što ja imam- da žene i djeca predstavljaju ogromnu većinu mrtvih u ovom prvom napadu u Jemenu koji je odobrio Obama- onda je zaključak da su ti ljudi ubijeni od strane predsjednika Obame, po njegovoj naredbi, zbog toga što se vjerovalo da je neko iz Al Kaide u tom području. Samo jedna osoba je identifikovana kao neko ko ima veze sa Al Kaidom. I 21 žena i 14 djece je ubijeno u napadu koji je SAD pokušala da zataška, i za koji su rekli da je napad jemenske vojske, i mi znamo sa Vikiliksa da je Dejvid Petreus skovao zavjeru sa predsjednikom Jemena da laže svijetu o tome ko je bombardovao. To je ubistvo- to je masovno ubistvo- kada ti kažeš „Mi ćemo bombardovati ovu oblast zbog toga što vjerujemo da su teroristi tamo”, a znate da su žene i djeca u toj oblasti. SAD ima obavezu da ne bombarduje tu oblast ako vjeruju da su žene i djece tamo. Žao mi je- ali to je ubistvo.
Ovakva neselektivna ubistva dešavaju se u bezbroj ratnih zona. Za vrijeme moga zadnjeg putovanja u Pakistan razgovarao sam sa lokalnim novinarima koji su mi potvrdili brutalnu prirodu američkog rata bespilotnim letjelicama u pograničnim plemenskim regijama Pakistana na granici sa Afganistanom. Ihsan Tipu je zaposlenik „New York Timesa“ u Pakistanu. On je iz Vaziristana, srca FATA (pograničnih oblasti). On i njegove kolege su mi objasnili šta se ustvari dešava u toj oblasti
On kaže da je Al Kaida još uvijek jaka i da broj pripadnika raste. Imaju stotine regruta, od kojih su mnogi izvana, i on kaže da je prisutno najmanje 80 muslimana iz Francuske. „Ako posjetiš pijacu u Vaziristanu vidjećeš mnogo bijelih muslimana sa zapada kako nose kalašnjikove, iz Njemačke, Britanije i dalje,“ rekao mi je Tipu. „Nemoj ih gledati u oči, samo sagni pogled i produži dalje.“ Jedino vrijeme kada bespilotne letjelice nisu na nebu, kaže on, jeste kada je oblačno vrijeme, ali svo ostalo vrijeme ljudi su prestravljeni i cijelo vrijeme čekaju udare. „Nakon napada bespilotnih letjelica, za oko deset minuta, tijela se sklanjaju sa mjesta udara od strane militanata,“ otkriva mi on.
Američki rat bespilotnim letjelicama donedavno je bio u sferi naučne fantastike. Ali danas, prema tvrdnjama novinara istražitelja Nika Tursa, oni su u ekspanziji i pred nama je doba terminatora: “Na prelazu u ovo stoljeće Ministarstvo odbrane imalo je 90 bespilotnih letjelica i planove da taj broj poveća za 200 u sljedećoj deceniji…Na početku 2012. godine u američkom arsenalu bilo je 9500 raznih bespilotnih letjelica.”
Zadnjih deset godina mogli smo vidjeti da su mainstream mediji prihvatili napade bespilotnih letjelica kao efektivne, tihe i smrtonosne. Ali u stvarnosti to nije ništa drugo nego svjesno ubijanje civila o kojem jedva da izvjeste korporativni novinari. Koliko još svadbi u Pakistanu treba biti masakrirano prije nego što se počne govoriti o „greškama“ bespilotnih letjelica?
Napadi bespilotnim letjelicama nisu samo političko pitanje već i medijski izazov. Urednici su već morali shvatiti da zapadni novinari teško mogu imati pristup u udaljene oblasti Jemena, Sirije, Pakistana i Afganistana. I kada navodni „militanti“ budu ubijeni, štura izvješća zamjenjuju prave novosti sa lica mjesta. Nakon samo malo provedenog vremena u Pakistanu i Afganistanu susreo sam veliki broj sposobnih lokalnih novinara i nikako mi nije jasno zašto novinske kuće sa zapada se ne oslanjaju na takve ljude da dobiju vijesti i svjedočenja iz prve ruke o napadima bespilotnih letjelica.
Korporativni mainstream mediji rijetko postavljaju pitanja o ekspanziji američke vojne moći nakon 11. septembra. Novinar istražitelj Džeremi Šahil otkrio je da je Zajednička komanda za specijalne operacije ( JSOC) za vrijeme Obamine administracije izvodila operacije u Iranu, Gruziji, Ukrajini, Boliviji, Paragvaju, Ekvadoru, Peruu, Jemenu, Pakistanu, Filipinima, Turskoj, Belgiji.
Takve vijesti budu zaboravljene i potisnute odmah kada se pojave. Najveća ironija američkih napada bespilotnim letjelicama i raznih drugih specijalnih operacija jeste da Vašington nije postao ništa sigurniji niti je ojačao svoju poziciju u svijetu. Američki vojni budžet još uvijek je premoćno iznad budžeta drugih zemalja,a nove tehnologije nisu donijele nove kolonije. Iako je Izrael prvi počeo razvijati ovu tehnologiju- nova otkrića nam kazuju da se australijske snage u Afganistanu oslanjaju na izraelske bespilotne letjelice u borbi protiv talibana- i druge zemlje su počele intenzivno razvijati ovu tehnologiju, prvenstveno Kina, Iran i Australija. Ako je počelo doba ratovanja bespilotnim letjelicama, mora postojati i odgovornost. Jer historija nas uči da nikad ne vjerujemo da će vojska ili vlada neko oružje koristiti odgovorno.
Piše: Antony Loewenstein
Izvor: Uruk.net