Preveo: Haris Osmanagić
Izgleda da nećemo morati čekati četiri godine kako bismo saznali da je Hillary Clinton samo jedna varalica poput njene prethodnice u poslu, Condoleezze Rice. Zloglasna Rice je 24 puta posjetila okupirani Ramallah i okupirani Kuds, brbljajući o mirovnom procecu i viziji Georgea Busha od dvije države koje, jedna do druge žive u miru, Izraela i Palestine. Na kraju se bez imalo sumnje pokazalo da je ona lažljivi izaslanik još lažljivijeg šefa.
Dakle, možemo se zapitati hoće li se Hillary Clinton upustiti u isti apsurdni šou, iste laži i iste obmane. U njenoj skorijoj posjeti okupiranoj Palestini bivša njujorška senatorka, koja se pokazala pokornim pijunom cionističkih krugova, ponovo je ponovila iste one stare, otrcane fraze o američkom zalaganju za “dvodržavno” rješenje. Međutim, nije se usudila progovoriti nijedne riječi protiv nimalo ublaženih ekspanzija jevrejskih kolonija na Zapadnoj Obali. Suvišno je reći da je očigledno da je neumorno i intenzivno građenje čisto jevrejskih kolonija već učinilo izglede održive palestinske države izuzetno nerealističnom, ako ne i potpuno nemogućim. Čak su i proizraelski pobornici, poput Boba Simona sa CBS-a, došli do spoznaje da je dvodržavno rješenje mrtvo i da je njegovo vrijeme prošlo.
Kad je tako, kako će Obamina administracija biti istinski posvećena dvodržavnom rješenju kada ta ista administracija nastavlja da podržava Izrael u izgradnji sve više i više i više kolonija na okupiranim teritorijama? Šutnja u ovom slučaju znači odobravanje, i oboje, i američki majmunčić i izraelski verglaš to dobro znaju.
Daleko od toga da nazove stvari svojim pravim imenom, gđa Clinton je poslušno povtrdila američko zalaganje za izraelsku bezbjednost, kao da se nacistički aparthejdski režim, koji posjeduje više stotina nuklearnih bojevih glava i ima jednu od najjačih armija na svijetu, suočava sa ozbiljnim prijetnjama. Clintonova nije ni jedne progovorila o skorom genocidnom pokolju Gazze, koji je ostavio najveći dio priobalne teritorije do kraja uništenom a ubilo ili osakatilo više od 6 000 muškaraca, žena i djece, zahvaljujući oružju smrti koje je Amerika napravila i isporučila a koje je Izrael “pustio sa povodca” na potpuno izgladnjeli i bespomoćni narod Gazze.
Takva šutnja samo pojačava utisak da Clintonova nije u stanju da bude iskrena, sine qua non da bude sposobna da dovede do pravednog i trajnog mira. Na kraju krajeva, ona pripada politički-istorodnoj generaciji američkih političara u čijem riječniku ne postoji riječi poput “iskrenost”, “moralnost”, “pravda”.
Pozabavimo se sa još para izjava gđe Clinton. Dok je bila u Kudsu, rekla je da Izrael ima pravo da se brani i da nijedna država na svijetu ne bi tolerirala da se rakete ispaljuju na njenu populaciju. Pa, ovo je poluistina koja je gora od velike laži. To zato, jer je bezosjećajno zanemarila činjenicu da su rakete napravljene na deponiji otpadaka ustvari očajan protest naroda koji čami pod zločinačkom opsadom neprevaziđenom u žestini od Varšavskog geta 1942-43. Možemo pitati gđu “Innocent Abroad” (aluzija na istoimeno djela Marka Twaina u kome se govori o putovanju u Svetu zemlju – prim. prev.) šta misli da će izmučena zatvorenička populacija Gazze da uradi dok Izrael efektivno transformira njihovu enklavu u pravi koncentracioni logor? Da umru u tišini? Ili da samo prihvate status drvosječa i vodonoša naspram “Uber-ljudi”, “Odabranih”!?
Ili da se pozabavimo još jednom njenom protivrječnom izjavom dok je drugarski ćaskala sa budućim izraelskim premijerom Benyaminom Netanyahuom koji je ponavljao da neće dozvoliti stvaranje jedne stvarne i suverene palestinske države na Zapadnoj Obali? Clintonova je istakla da će raditi sa bilo kojom vladom koju izabere narod Izraela. Zašto, onda, odbija da radi sa bilo kojom vladom koju izabere narod Palestine? Da li ona misli da su Palestinci “djeca jednog slabijeg boga” koji tek trebaju da postanu punoljetni, ako to ikada i postignu? Zaista, ko ova dama misli da je pa da uskrati našem narodu njima od Boga dato pravo da izaberu vladu po njihovom izboru?
Prije nekoliko sedmica, Izraelci su izabrali novi Knesset, čiju većinu čine “bona fide” fašisti, od kojih mnogi bez imalo srama traže etničko čišćenje ne-Jevreja. Drugi su zastupnici genocida nad palestinskom zajednicom čija je egzistencija u Palestini pretekla na hiljade godina dolazak istočno-evropskih hazarskih imigranata.
Ali, ništa se ne čuje niti od Clintonova niti od Obame, niti od ostalih političkih prostitutki Washington D.C.-ja, čiji je jednooki pristup arapsko-izraelskom konfliktu odgovoran za trajno krvoproliće i ugnjetavanje u ovom dijelu svijeta.
Još jedna stvar. Gđa Clinton bi mogla doći u iskušenje da pomisli da bi krvavi novac koji je tražila za rekonstrukciju Gazze i podržavanja palestinskog Judenrata u Ramallahu mogao da navede Palestince da izaberu vladu koji bi odustala od ili činila ustupke u pogledu neotuđivih prava našeg naroda da se vrate u svoje domove i gradove koji su danas u Izraelu. Ali, jok, ovo se neće desiti, pa kud puklo. Ovo se neće desiti jer ono što je u srcu – u srcu je, a kolaboracionisti i kvislinzi, bez obzira kakve titule imali, će na kraju biti slomljeni.
A sada par riječi o lahkovjernim palestinskim i arapskim liderima koji utonu u iste lažne nade kad god nova američka administracija dođe na vlast. Vrijeme je da shvatite da, bez jedne prave revolucije u Washingtonu, jedne koja bi izbavila američku vladu i narod od cionističkog davljenja, ne postoji ni najmanja šansa da će Amerika biti u stanju da dovede mir u Palestinu. Danas, Izrael drži američku vladu čvrsto pod kontrolom uključujući i Kongres, kao i medije, pogotovo tkz. “agenda-setter” medije. Štaviše, izraelski lideri se hvalisaju izraelskim dominiranjem američkim političkim životom. Jedan izraelski zvaničnik je nedavno rekao: “Mi ne molimo naše američke prijatelje da urade ovo ili ono, mi im to naredimo.”
Ovo znači da dok god Izrael nastavlja da zove svoje strijelce u Washington D.C.-ju i dok god američki zvaničnici poput Hillary Clinton nastavljaju da se tresu od same pomisli da bi mogli uznemiriti moćni cionistički lobi, koji eksploatiše Ameriku i njene resurse u svrhe postizanja jevrejsko-cionističkih teritorijalnih povećanja na Bliskom Istoku, računanje na to da će Amerika donijeti mir ovom regionu graniči se sa iluzijama i varljivom sanjarenju. Zasigruno, zemlja koja je skoro pa beznadežno rob jevrejskog novca i jevrejske moći nije slobodna da postigne mir. Takva država treba da se zove “Sjedinjene Izraelske Države”, a ne “Sjedinjene Američke Države.”
Zadnjih godina i mjeseci neki američki političari su upozorili na ogromne posljedice fenomenalne američke subservience Izraelu. Michael Scheuer, bivši analitičar CIA-e a sadašnji konsultant za CBS News, se citira da je rekao da je “naša nepodesna podrška Izraelu glavni razlog za 11. septembar.” Anthony Zinni, Bushov prvi izaslanik za Blisti Istok, je izjavio da su “Sjedinjene Države izvršile invaziju na Irak radi Izraela i nafte.” Sada, Izrael gurka i zastrašuje Obaminu administraciju da napadne Iran kako bi se osigurala izraelska vojna supremacija nad Bliskim Istokom i dalje. Neki zvaničnici američke vlade su u tajnosti priznali ovo zastrašivanje, ali su neradi da javno o tome pričaju da ne bi izgubili svoje poslove.
Ono što je kristalno jasno jeste da će ulazak Amerike u izraelski kolonijalizam i zločine onemogućiti svaki istinski mir u Palestini. Ukratko, Amerika mora da proizvodi političare koji su više iskreni nego što ih je to strah bijesa jevrejskog lobija. Međutim, ovo se neće desiti dok “mainstream” Amerike ne otkrije pogubnu ulogu Izrael i njegovi agenti igraju u američkom nacionalnom životu.
Autor: Khalid Amayreh