Piše: Abdulvaris Ribo
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Tako mi Allaha ne vjeruje! Tako mi Allaha ne vjeruje!“ Upitali su: „ A ko to, Allahov Poslaniče?“ On je odgovorio: „Onaj od čijeg zla nije miran njegov komšija.“(Muttefekun alejhi) Svojim univerzalnim i sveobuhvatnim propisima i načelima, islam želi da na Zemlji uspostavi red, blagostanje i harmoniju među ljudima. Dobri međuljudski odnosi su preduvjet sretnog i prijatnog življenja. Živjeti u miru i lijepim odnosima sa drugim ljudima, jedna je od najvećih blagodati dunjalučkoga života.
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Četiri stvari su dio sreće; čestita i dobra žena, prostran stan, dobar komšija i ugodna jahalica.“ U životu nećemo ostvariti istinsku sreću sve dok ne budemo živjeli u miru sa Allahom, sa sobom i sa drugim ljudima. Najpotrebnije je imati dobre odnose sa ljudima koji su nam najbliži, s kojima se najčešće susrećemo i provodimo najveći dio svoga života. Nakon rodbine, ljudi koji su nam najvažniji i najpotrebniji u životu, svakako, su naše komšije i zato je Uzvišeni Allah pravednim i savršenim islamskim propisima, komšiji dao uzvišeno mjesto i velika prava.
Mjesto komšije u islamu
Uzvišeni Allah u Časnom Kur’anu kaže: „A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim i komšijama daljnjim.“ (En-Nisa, 36.) Komšijska prava su, bez sumnje, prava kojima islam poklanja veliku pažnju, što potvrđuje i prethodni ajet, ali i mnogi hadisi koje je izrekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. U jednom od hadisa Poslanik, sallallahu eljhi ve sellem, je rekao: „Toliko mi je Džibril preporučivao da pazim na komšiju, da sam mislio da će ga učiniti nasljednikom moga imetka.“(Buharija, 6015, Muslim, 2625) U drugom hadisu kaže: „Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, čovjek neće biti pravi vjernik dok svome komšiji ne bude volio ono što voli i sebi.“(Muslim, 45.)
Uznemiravati komšiju je veliki grijeh
Jedan od najvećih grijeha u islamu je druge uznemiravati i zlo im činiti. S obzirom da komšija kod komšije polaže velika prava, njegovo najveće pravo, a naša obaveza je da ga ne uznemiravamo, bilo to riječima, djelima ili gestikulacijom (išaretom). To je ujedno i ono najmanje što smo dužni prema svome komšiji. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
„Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ne uznemirava svoga komšiju.“(Buharija, 6018)
„Tako mi Allaha ne vjeruje! Tako mi Allaha ne vjeruje!“ Upitali su: „ A ko to, Allahov Poslaniče?“ On je odgovorio: „Onaj od čijeg zla nije miran njegov komšija.“(Muttefekun alejhi)
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekli su za neku ženu da danju posti, a noći provodi u ibadetu, ali uznemirava svoga komšiju. Na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ona će u Džehennem.“(Ahmed i Hakim)
Primjeri uznemiravanja komšije su raznovrsni i mnogobrojni. Komšiju najčešće uznemiravamo na sljedeće načine: ako ga vrijeđamo, psujemo i ponižavamo, ako bespravno uzimamo njegov imetak, ako istražujemo i otkrivamo njegove mahane, ako ga ogovaramo, ružno o njemu govorimo i otkrivamo njegove tajne, ako kaljamo njegov ugled i čast, ako ga uznemiravamo galamom i bukom, a naročito u vrijeme noćnog i dnevnog odmora, ako na putu, prilazu kući ili zajedničkim prostorijama (stubište, ulaz, dvorište i slično) ostavljamo i odlažemo smeće i sve ono što smeta, i svi drugi postupci i djela koja ga uznemiravaju i pričinjavaju mu neprijatnost.
Ne smijemo zaboraviti da je uznemiravanje komšije na bilo kakav način zlodjelo, za koje nam na onome svijetu prijeti bolna kazna. Svjestan svega toga, pravi vjernik nikada ne uznemirava svoje komšije, niti im zlo čini.
Veličanstveni primjeri pažnje prema komšiji
Prve generacije muslimana, naši časni preci, poučeni hadisima Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poklanjali su veliku pažnju komšijama, ispunjavali svoje obaveze prema njima i čuvali se da ih na bilo kakav način ne uznemire. Jedan od svijetlih primjera pažnje i dobročinstva prema komšiji je primjer imama Ebu Hanife. On je imao komšiju koji je i noć i dan provodio u pijančenju i pjevanju, čime ga je vrlo često uznemiravao. Jedne prilike Ebu Hanife nije čuo njegovo uobičajeno pjevanje i galamu, pa mu je bilo jasno da je u hapsani. Sljedećeg jutra, nakon što je klanjao sabah-namaz, otišao je do vladara i zamolio ga da mu pusti komšiju iz zatvora, a ovaj je i udovoljio njegovoj molbi i pustio ga. Nakon što su zajedno izašli, Ebu Hanife ga je upitao: „Mladiću, jesmo li te zaboravili?“On je odgovorio: „Ne, nego ste me spasili i sačuvali. Neka te Allah nagradi svakim dobrom.“ To je bio razlog pa se ovaj mladić pokajao za svoje grijehe i nikada se više njima nije vratio.
Prenosi se da se neki musliman iz prvih generacija muslimana žalio kako mu u kući ima mnogo miševa, pa su ga upitali zašto ne nabavi mačku. On je odgovorio: „Bojim se da zbog mačke miševi pobjegnu mome komšiji, pa bi tako učinio njemu ono što ne volim samom sebi.“
Pomagati komšiji i činiti mu dobro
Pored toga što komšiju ne smijemo uznemiravati, dužni smo mu činiti i različite vrste dobročinstva. Poslanik, sallallahu eljhi ve sellem, je rekao: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka čini dobro svome komšiji…..“(Muslim, 48 i Buhari u El-Edebu-l-mufred, 75/102)
Naše ostale obaveze prema komšiji, koje su definirane kur’anskim i hadiskim tekstovima, su sljedeće: pomoći mu kada mu je pomoć potrebna, obići ga kada se razboli, čestitati mu na veselju, izraziti mu saučešće u nevolji, pozvati ga na svoje veselje, nahraniti ga kada je gladan, prvi mu nazvati selam, obraćati mu se biranim i lijepim riječima, biti blag i nježan prema njegovoj djeci, upućivati ga na ono što je za njega dobro, kako u vjerskim tako i u dunjalučkim stvarima, biti na njegovo strani i štititi ga, ako je u pravu, opraštati mu za propuste, ne zavirivati u njegove tajne, ne stješnjavati ga podižući zgrade i praveći prilaze, kada prodajemo kuću ili zemlju, prvo njemu ponuditi, pomoći ga i materijalno, ako je potreban, ne okretati kišnicu i otpadne vode u njegovu avliju, ne bacati otpadke i smeće ispred njegove kuće, kada umre, klanjati mu dženazu i ispratiti ga…
Ukratko rečeno, od pravog i iskrenog komšije se očekuje da svome komšiji čini svako dobro koje je u stanju učiniti, svojim riječima ili djelima: da mu nastoji pribaviti svako dobro, da mu želi ono što i samom sebi bude želio, i da mu pruži sve što mu je u stanju pružiti a što ga raduje.
Strpljivo sa nevaljalim komšijom
Ako nas je Allah iskušao sa nevaljalim komšijom, na tome trebamo biti strpljivi i mudro postupati, jer naše strpljenje može biti razlogom da se on popravi ili promijeni. Tako se prenosi da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao neki čovjek i požalio mu se kako ga njegov komšija uznemirava, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Strpi se!“ Kada mu se požalio po treći ili četvrti put, rekao mu je: „Izbaci svoje pokućstvo na ulicu!“On je tako i učinio. Ljudi koji su prolazili ulicom, počeli su ga zapitkivati: „Šta ti je, šta to činiš?“On im je rekao kako mu njegov komšija ne da mira, na što su oni počeli proklinjati komšiju, što ga je do te mjere pogodilo da mu je sam došao i rekao: „Vrati svoje stvari u kuću! Tako mi Allaha, nikada to više neću ponoviti.“(Sahih, Ebu Davud i drugi)
Komšije su ogledalo naših postupaka
O tome kakav je prema svojim komšijama-dobar ili loš, musliman će najbolji odgovor naći u riječima Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je na takvo pitanje jednom čovjeku rekao: „Kada čuješ da ti komšije govore: „Dobro činiš“, znaj da si zaista dobar, a kada ih čuješ da ti govore: „Griješiš.“, znaj da, zaista, griješiš.“(Ahmed)
Nama sumnje da dobri komšijski odnosi ostavljaju dubok i dugoročan trag na kompletno društvo i ljudski život u cijelosti. Lijepi komšijski odnosi pospješuju i afirmiraju međusobnu ljubav, samilost i suosjećanje, a sve to doprinosi jačanju sigurnosti, ostvarivanju sveopće koristi i zajedničkih interesa. Kao posljedica takvih odnosa, jača se međusobno povjerenje, blagostanje i lijepo mišljenje o drugima. Kada bi uspjeli stvoriti takvu atmosferu i međukomšijske odnose, naša društva bi bila sretna i svi bi živjeli kao jedna porodica.
Saff br. 316