Piše: Haris Hećimović
Ebu Hurejre, radijellahu anhu, prenosi hadis u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko otkloni mu’minu (vjerniku) teškoću od dunjalučkih teškoća, Allah će njemu otkloniti teškoću od teškoća Sudnjega dana. A ko olakša onome koji je u nevolji, Allah će njemu olakšati i na dunjaluku i na ahiretu. A ko sakrije (sramotu) muslimana, Allah će sakriti (njegovu sramotu) i na dunjaluku i na ahiretu. Allah pomaže Svome robu onoliko koliko on pomaže svome bratu.” (Muslim) Allah, tebareke ve te’ala, je Stvoritelj svega i On je Taj koji svime upravlja. Stvorio je i ljude koje nakon stvaranja nije prepustio samima sebi, naprotiv, slao im je poslanike koji su ih upućivali, upozoravali i podučavali. Znak Allahove milosti prema nama jeste činjenica da smo mi ummet Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je najbolji od Allahovih poslanika, ali i najbolje stvorenje uopće, koje je Svevišnji Gospodar obdario posebnom mudrošću, savršenim pristupom ljudima, ogromnom ljubavlju i milošću prema svome ummetu. Njegova ljubav i milost prema ummetu ogleda se u tome što nas je podučio svemu što nam je potrebno kako bismo proživjeli ovaj put ka vječnosti. Put koji se zove dunjaluk.
Jedan on najbitnijih savjeta koje nam je uputio jeste onaj u kojem kaže: “Budi na dunjaluku kao stranac ili prolaznik na putu.” (Prenosi ga Abdullah ibn Omer, bilježi Buhari, br. 6053 i 6416) Poslanik nam ovdje jasno ukazuje da smo na ovom dunjaluku samo prolaznici ili putnici, čiji cilj ne smije biti život na tom putovanju, nego ono što slijedi poslije, tj. vječni život. Stoga, da bismo bili nagrađeni, a ne kažnjeni u vječnom životu, moramo prvo spoznati suštinu bivstvovanja, a zatim sprovesti sve ono što od nas traže naš Gospodar, subhanehu ve te’ala, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kaže Allah, azze ve dželle: “Reci (Muhammede): “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – A Allah prašta i samilostan je.” (Prijevod značenja Ali Imran, 31.) U ovom ajetu jasno vidimo da Allah i Njegov Poslanik vole vjernike, jer sve što voli Allah, bez izuzetka voli i Njegov Poslanik! Ljubav Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ogleda se u mnogobrojnim hadisima u kojima on na razne načine pokazuje tu ljubav. Jedan od takvih hadisa je i ovaj s početka teksta. Vrijednost ovog hadisa je neprocjenjivo velika zato što se u njegovoj vanjštini vidi sljedeće: Poslanikova ljubav prema vjernicima kroz savjetovanje, radnje koje vjernik treba da radi kako bi stekao Allahovu ljubav i zadovoljstvo, i treće, plemenit i moralan odnos vjernika međusobno. Poenta ovog hadisa ukazuje na ovo treće, a to je lijep odnos i međusobno potpomaganje vjernika.
Potpomaganje među vjernicima
Obratimo pažnju na širinu Poslanikovih riječi i veličinu nagrade! U hadisu se navodi sintagma “teškoću od dunjalučkih teškoća” koja je neograničena, tj. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, misli na bilo kakvu nevolju, bila ona velika ili mala, ove ili one prirode. Razmislimo li o ovome malo dublje, shvatit ćemo da se sevabi nalaze svuda oko nas nadohvat ruke i sve što treba da uradimo jeste samo da ih uzmemo. Razmisli, moj brate i moja sestro, koliko je oko tebe onih kojima je potreban jedan običan obrok danas, a ti si u stanju da im to priuštiš! Razmisli, koliko je onih koji trebaju tvoj savjet koji te neće ništa koštati, a njima će otkloniti teškoću. Koliko je onih kojima tvoje nasmijano lice i topal zagrljaj znači mnogo? Konačno, koliko je onih kojima tvoja riječ ili postupak može donijeti poteškoću, a ti im prešutiš ili pređeš preko nečega s nijetom otklanjanja njihove teškoće! Još jednom pozivam tebe, brate moj, i tebe, sestro moja, da razmisliš o nagradi koju ti je obećao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Sjeti se da će ti nagrada doći onda kada ti bude najviše trebala, na Danu istinitom! Onda kada tvoja kosa osijedi i kada se budeš bojao kao što nikad prije nisi. Tada će doći tvoje olakšanje od Gospodara svjetova u zamjenu za ono što si ti olakšao nekome na dunjaluku. Dalje, kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “A ko olakša onome koji je u nevolji, Allah će njemu olakšati i na dunjaluku i na ahiretu.”Pod “onim koji je u teškoći” smatra se onaj kod koga neko ima pravo (npr. mora da vrati dug onome od koga je pozajmio), ali nije u mogućnosti dati mu to pravo. Međutim, “onaj koji je u teškoći” može da podrazumijeva i ovog drugog, koji je dao imetak u zajam, a zatim je postao potreban i njemuj samom. Obje ove situacije su nelagodne i teške, zato Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obećava onome ko otkloni tu teškoću, olakšanje i na dunjaluku i na ahiretu.
Dakle, nagradu će dobiti na oba svijeta, s tim da je ona na ahiretu mnogo potrebnija i bitnija. Kaže Allah Uzvišeni: “A ako je u nevolji, onda pričekajte dok bude imao; a još vam je bolje, neka znate, da dug poklonite.” (Prijevod značenja El-Bekare, 280) Bitno je napomenuti da, ako bi čovjek nekome halalio dug, ne radi samog dužnika, nego čisto radi toga da Allah njemu olakša na dunjaluku i ahiretu, da za to nema nikakve zapreke. Njegovo se djelo vraća na ono za šta ga je namijenio, kao što kaže sallallahu alejhi ve sellem: “Zaista se djela vrednuju prema namjerama.”(Buhari i Muslim) Dalje, u hadisu se kaže: “A ko sakrije (sramotu) muslimana, Allah će sakriti (njegovu sramotu) i na dunjaluku i na ahiretu.”Ovdje, kada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže “muslimana”, misli se na svakog muslimana, bilo da se radi o mu’minu ili fasiku (velikom grješniku). Iz hadisa se razumije da je skrivanje sramote brata muslimana, veliko dobro djelo za koje Allah nagrađuje skrivanjem naše sramote i na dunjaluku i na ahiretu, što je mnogo važnije. Neki učenjaci smatraju da je vadžib da se sakrije tuđa sramota. Ukoliko vidi ili sazna za sramotu, čovjek koji nije dorastao da naređuje dobro i odvraća od zla, sramotu će samo sakriti.
Međutim, ukoliko sramotu vidi ili sazna za nju čovjek koji je u mogućnosti da naređuje dobro i odvraća od zla, dužan je posavjetovati onoga pri kome je dotična sramota, te je isto tako i sakriti. Ponekad, ako učen čovjek smatra da bi trebalo upozoriti i odgojiti pred drugima onoga koji je sramotu učinio, to može učiniti, vagajući šta je veća korist. Isto tako, dužan je upozoriti na sramotu ili grijeh one koji dolaze u kontakt, npr. poslovni, sa čovjekom pri kojem je taj grijeh, kako ne bi bili prevareni ili zajedno s njim osramoćeni. Kaže Allah Uzvišeni: “Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: naređujete dobro, a od zla odvraćate, i u Allaha vjerujete.” (Prijevod značenja Ali Imran, 110) Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, na kraju ovog hadisa, kaže: “Allah pomaže Svome robu onoliko koliko on pomaže svome bratu.” Ovaj dio hadisa je poput rezimea: podrazumijeva jednu sveobuhvatnost u svakoj pomoći, tj. u svakom hajru. Međutim, pored toga, ovdje se krije još jedna velika mudrost, a to je podsticanje na neprestanu i bezrezervnu pomoć uvijek i na svakom mjestu, te na bilo koji dozvoljen i lijep način. Taj podsticaj je time veći što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obećava da sve dok pomažeš svome bratu, da će sve to vrijeme i Allah pomagati tebi! A ima li veće, bolje i sigurnije pomoći od pomoći Gospodara, Onoga koji svime upravlja i od Koga sve zavisi? Naravno da nema.
Zato, brate i sestro, ovo je hadis koji preporučujem sebi, a zatim i tebi, da nam bude stalno u mislima. Ukoliko ga naučimo napamet i budemo razmišljali o blagodatima koje su nam u njemu obećane, neminovno bismo trebali da ga i na druge prenesemo, a ne da bude samo još jedan pročitani tekst. Ukoliko budemo stalno govorili drugima o ovom hadisu, on će, Allahovom pomoći, prerasti u naša djela i svakodnevni život koji živimo. A to će, svakako, utjecati pozitivno i na naš karakter, te će nas približiti Gospodaru svih svjetova, sve dok ne steknemo Njegovu ljubav i zadovoljstvo.