Pripremio: Nedim Botić
Kao muslimani, svjesni smo da se trebamo pokajati Allahu nakon što počinimo grijeh. Također znamo da Allah prihvaća naše pokajanje kada smo iskreno okrenuti samo Njemu i kada se kajemo za naše pogreške, te prestanemo sa činjenjem dotičnog (ne)djela. Zanimljivo je, međutim, da je tema pokajanja spomenuta u Kur’anu i u drugom kontekstu i to u vezi sa našim ibadetom i pokornošću Stvoritelju.
Allah, dž.š., kaže: “Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjera ulaze, ti slavi i veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti. On, zaista, pokajanje prima.” (1)
Ovi ajeti naglašavaju važnost pokajanja i traženja Allahovog oprosta, čak i u vrijeme kad smo aktivno sudjelovali u činu ibadeta, ili nakon završetka naše molitve. Jedna od Allahovih najvećih blagodati spram ljudi, kao Njegovih robova, jeste što nam je omogućio da se pokajemo i zatražimo oprost za svoje pogreške. Također, to je i priznanje postojanja nedostataka u ibadetima koje izvršavamo. Uzvišeni kaže: “Uistinu! On (čovjek) još nije ispunio ono što mu je On naredio!” (2)
Navedeni ajeti ukazuju nam i na to koliko nam je potrebno da Allah primi naša dobra djela. Također nam je neophodna Njegova pomoć kako bismo Mu stalno i iskreno služili i bili odani, te da nikada ne postanemo previše zadovoljni sami sobom, zbog djela koje činimo. Iz tog je razloga, nakon završetka namaza, Muhammed, s.a.v.s., molio Allaha za oprost tri puta i onda rekao: “Allahu! Ti si mir i Ti ga daješ. Blagodaran si Ti, Posjedovatelju veličine i plemenitosti.” (3)
Ibn Omer, jedan od Poslanikovih, s.a.v.s., najpoznatijih ashaba, rekao je: “Ništa mi u životu ne bi bilo draže nego da znam da je Allah primio od mene makar jednog dobro djelo – makar samo jednu sedždu ili samo jedan srebreni novčić dan u sadaku – jer Allah kaže: ‘Allah prima samo od onih koji su bogobojazni.”‘ (4)
Allah nas također savjetuje da se, nakon završetka obreda hadždža, sjećamo Njega: ”A kad završite obrede vaše, opet spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još više Ga spominjite!“ (5)
Iznimno je bitno završiti ibadete sa spomenom našeg Stvoritelja i traženjem oprosta. Allah je zapovjedio Muhammedu, s.a.v.s., da zaključi svoj život na taj način, unatoč činjenici da je Poslanik, s.a.v.s., proveo svoj život u ibadetu i borbi za vjeru. Ipak, Allah mu je zapovjedio, na kraju njegovog, s.a.v.s., života: “…ti slavi i veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti”.
Kada uzmemo u obzir da je to bio slučaj sa poslanikom Muhammedom, s.a.v.s., koji je najodabraniji čovjek u historiji ljudskog roda, moramo biti svjesni koliko je tek nama potrebno da molimo Allaha za oprost nakon okončanja dobrih djela.
U Kur’anu, Allah hvali bogobojazne ljude koji mole zaoprost u ranim jutarnjim satima, iako su proveli noć u molitvi i učenje Kur’ana: “Noću su samo malo spavali; i u praskozorje oprost od grijeha molili.“ (6)
Ti ljudi nisu trošili svoje noći u griješenju, već u predanosti i pokornosti Allahu, ali, kada bi se primakla zora i nastupanje sljedećeg dana, oni su molili Allaha da im oprosti.
Ukoliko je tako važno da tražimo od Allaha oprost nakon djela ibadeta, koliko je tek važno tražiti oprost nakon počinjenog grijeha?
Autor: Selman ibn Fahd el-Aude
______________________________________________________
(1) Kur’an, En-Nasr, 1-3.
(2) Kur’an, ‘Abese, 23.
(3) Hadis je sahih. Bilježe ga: Muslim (591), Ahmed (21902), Ebu Davud (1512), Tirmizi (300) i dr.
(4) Kur’an, El-Maide, 27.
(5) Kur’an, El-Bekare, 200.
(6) Kur’an, Ez-Zarijat, 17-18.