Piše: Muhamed Ikanović
Biti društveno aktivan i koristan svojoj zajednici ima posebnu draž. Raditi na širenju islamskih vrijednosti, što je bila poslanička misija, čovjeka ispunjava i pruža mu neopisivo zadovoljstvo. Onaj ko zaplovi tim vodama svjestan je da su njima plovili najbolji ljudi – Allahovi poslanici, alejhimus-selam, i zbog toga osjeća zadovoljstvo i ponos što može biti dio jednog takvog projekta. Upuštajući se u društveni aktivizam i društvene tokove koji za sobom ostavljaju veoma dobre rezultate i šire pozitivnu energiju, pojedinac svakim danom postaje sve veći “ovisnik” o takvim aktivnostima. Uz to dolaze razna poznanstva, i to nisu bilo kakva poznanstva, nego su to opet osobe pune optimizma i volje da budu od koristi svojoj zajednici. Ako na to dodamo želju za samousavršavanjem, edukovanjem, školovanjem, izgradnjom karijere i dr., onda imamo osobu koja je sve svoje vrijeme usmjerila na aktivnosti van kruga svoje porodice, pa tako članovi njene porodice postaju veći stranci nego prijatelji, radne i školske kolege. Takva situacija malo-pomalo počinje da ostavlja negativne tragove na supružnike i djecu. Supružnici počinju da se udaljavaju jedni od drugih, a djeca traže autoritet i bliske osobe u drugim ljudima. Za muslimansku porodicu ovo je veliki problem koji na duže staze može da uzrokuje veće porodične i društvene deformacije.
“O vjernici, čuvajte sebe i svoje porodice od Vatre, čije će gorivo ljudi i kamenje biti.” (Et-Tahrim, 6)
Ibn Omer, radijallahu anhuma, kazuje: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ‘Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani za ono što čuvate. Vođa (imam) je čuvar i bit će pitan za ono što čuva. Čovjek je čuvar svoje porodice i bit će odgovoran za nju. Žena je čuvarica u kući svoga muža i odgovorna je za ono što joj je povjereno na čuvanje. Sluga je čuvar imetka svoga pretpostavljenog i odgovoran je za njegovo čuvanje.’” (Buhari)
“Allah će svakog pastira pitati za njegovo stado, da li ga je sačuvao ili upropastio, a jedan od onih koji će biti pitani za svoje stado jeste domaćin porodice.” (Ibn Hibban, sa dobrim senedom)
“I opominji rodbinu svoju najbližu!” (Eš-Šuara, 214)
Kur’anski i hadiski tekstovi jasno govore ko nam je prioritetna skupina u smislu brige i islamskog odgoja. To je emanet koji je na plećima supružnika, a prije svega supruga kao glave porodice. Ni u jednom vremenu to nije bilo lahko i jednostavno, a naročito u našem vremenu kada je porodica izložena mnogim izazovima, i kada su odgoj djece i očuvanje porodice postali veoma zahtjevni. Ulema je oduvijek savjetovala vjernike i vjernice da nikada ne smiju dozvoliti da sliče svijeći koja sebe topi da bi svijetlila drugima. Potrebe porodice su na prvom mjestu, a poslije dolaze druge stvari. Naravno, to ne znači da čovjek mora odmah sve i najmanje stvari prema porodici da izvršava, da ponekad žrtvuje nešto nauštrub porodice kako bi stigao da uradi druge stvari, nego se misli da to ne smije da bude njegovo stalno stanje, ne smije dozvoliti da se briga o porodici u potpunosti izgubi i da se neke druge stvari stave na njeno mjesto.
“Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.” (El-Bekara, 286)
“Allah nikog ne zadužuje više nego što mu je dao.” (Et-Talak, 7)
Čovjeku u obavezu nije stavljeno ono što nije u stanju da uradi. U brak stupa osoba koja je sposobna da nosi tu odgovornost i brigu. A baviti se društvenim aktivizmom nismo svi u stanju, ili neki jesu, ali u ograničenom obliku. Sposobnosti svih nas nisu iste, kao ni mogućnosti. Ponekad je osoba u stanju da pridonosi zajednici, ali zbog nekog iskušenja ili bolesnog člana porodice, svu svoju energiju mora da usmjeri na to, što je svakako prioritetnije.
Nekada je moguće i spojiti dva dobra, pa uključiti porodicu u društveni aktivizam, i na taj način učiniti nešto porodičnim projektom gdje će svi članovi porodice da sarađuju u društvenim aktivnostima i tako više vremena provode zajedno, a ujedno da budu korisni članovi porodice. Na sve ovo dodajemo i to da onda djecu od malih nogu učimo da budu izvor dobra. Tako djeca u svojim roditeljima imaju žive primjere društveno odgovornih osoba, koje nisu intereždžije i egoisti, nego vole da dijele dobro s drugima i da drugima budu od pomoći. Na taj način oplemenjujemo karakter svoje djece. Članovi porodice uče kako da budu timski igrači, kao što i razvijaju vještinu komunikacije i emocionalne inteligencije. A povrh svega toga, uče da cijene Allahove blagodati prema njima, da je jedan od najboljih vidova zahvale Allahu pomagati drugima. Uče da rade dobro i da se pripremaju za ahiret, da žude Allahovoj milosti i zadovoljstvu. Shvataju da najveće vrijednosti ovog svijeta nisu materijalne prirode, kao i da razvijaju prijateljstva.
“I dobro činite, Allah zaista, voli one koji dobro čine.” (El-Bekara, 195)
Društvenim angažmanom praktično ih učimo da njihova deviza i životni moto bude poruka ajeta: Činite dobro, a Allah voli dobročinitelje!
Ovo pitanje može i kvalitetno da riješi sposobnost samoorganizovanja, tj. kvalitetnijeg korištenja slobodnog vremena. Ovo je jedna bitna stvar u životu svakog muslimana i muslimanke s obzirom na to da su svjesni odgovornosti za vrijeme koje im je dato na raspolaganje. U ovom vremenu to pitanje još je važnije, jer životne obaveze i način života često uzrokuju nedostatak vremena da bi se sve kvalitetno i na vrijeme sustiglo. Način funkcionisanja života odveo je pojedince na različite strane, te tako imamo sve prisutniju pojavu udaljavanja ljudi jednih od drugih, pa i samih članova porodice jer su svi oni zaokupljeni nekim svojim svijetom i svojim težnjama i ciljevima. Iako je to tako, opet ostaje obaveza da se to sve u sklopu mogućnosti kontroliše i nadzire kako bi se očuvao muslimanski identitet porodice i kako bi se očuvala međusobna ljubav i poštovanje među njenim članovima. Pitanje globalizacije u nekim je segmentima otežalo odgoj i brigu o porodici, ali to ne znači da se trebamo u potpunosti predati. Naprotiv, i naš društveni aktivizam trebao bi da bude usmjeren u pravcu izgradnje i jačanja porodice, čime bismo opet uspjeli objediniti sposobnosti i zajednički raditi na jačanju porodice.
Allaha molimo da nas pomogne na tom putu!
El-Asr