Piše: Mr. Emir Demir
Šta bi ste poželjeli u Novoj? Šta bi voljeli da vam Nova donese?„Puno para…. sreće…. zdravlja…. berićeta….“ Ako pogledamo ovakve i slične konstatacije, sa stanovišta načela islamskog vjerovanja, uvidjet ćemo da su ovdje u isti kontekst stavljeni nastupanje jednog vremenskog perioda i izricanje želja za uspjehom u tom vremenu. Ovakva i slične izjave se mogu shvatiti trojako:
1. Ukoliko, naprimjer, želimo nekome reći da u predstojećem vremenskom razdoblju (mimo Nove godine i ostalih praznika) želimo ostvarenje izvjesnih želja, ne misleći da je dotično vremensko razdoblje, samo po sebi, povod za prizivanje uspjeha, onda to, u općenitom smislu, ne bi bilo u koliziji sa načelima ispravnog islamskog vjerovanja, jer dozvoljeno je bilo kome poželjeti dobro i uspjeh prizivajući ih od Allaha dž.š., kao što je dozvoljeno da kažemo: „Želim ti sreću … uspjeh … berićet …. u ovom danu …. mjesecu i sl.“.
Pretpostavimo da Novu godinu ne smatramo povodom za prizivanje uspjeha, ali, uprkos tome, i tada nam nije dozvoljeno čak ni verbalno vezati želje za neutemeljene povode tj. prizivati uspjeh od Allah dž.š. nastupanjem povoda koji nema uporišta u tekstovima islama, ili povoda koji predstavlja jasni manifest paganske doktrine. Poslanik, s.a.v.s, zabranio je formalno oponašanje paganskih simbola, makar postojala jasna razlika u namjerama onih koji ih čine. U jednoj predaji stoji da se neki čovjek zavjetovao da će prinijeti žrtvu (radi Allaha dž.š) na izvjesnom mjestu, pa ga je Poslanik, s.a.v.s, preventivno upitao: „Da li je na tom mjestu bio neki paganski idol koji je obožavan mimo Allaha? Da li je na tom mjestu bila neka od njihovih svetkovina?“ „Ne“ – odgovori čovjek. „Onda ispuni svoj zavjet“ – reče mu Poslanik, s.a.v.s.. (Sunen Ebi Davud)
2. Drugi način shvatanja ove izjave je da osoba misli da nastupanje Nove godine povod za sreću i uspjeh, ili da sa nastupanjem Nove godine određuju se dobro i zlo, te je potrebno prizivati dobro kako bi se izbjeglo zlo. Ukoliko se ovakvim postupkom cilja prizivanje sreće i uspjeha od Allaha dž.š., s uvjerenjem da je Allah dž.š. propisao ili odobrio nastupanje Nove godine, kao povod za uslišavanje ovih želja, onda je to manifest nedopuštene inovacije u islamu, odnosno tzv. malog idolopklonstva (širk), koje ne izvodi osobu iz islama, ali nedvojbeno predstavlja uvertiru za tzv. veliko idolopoklonstvo.
3. Ukoliko osoba smatra da nastupanje Nove godine, poseban respekt prema njoj i njeno slavljenje, samo po sebi, donosi sreću, uspjeh, zdravlje, berićet, pare … onda je to manifest velikog idolopoklonstva, koje je islamom usuđeno kao teški grijeh, za kojeg nema oprosta, osim ukoliko ga se njegov počinilac ne odrekne za svoga života.
Pitanje praznika i svetkovina je doktrinarno pitanje islama, pa su, stoga, u temelje islamskog vjerovanja i postupanja Objavom duboko urezana načela kojima se jasno difrenciraju javni manifesti islama od javnih manifesta paganstva. Uvažavanje i učešće u javnim manifestacijama neislamskih svetkovina i praznika izlaže muslimana opasnostima, duboko zadirući i utjecajući na unutarnje promjene vezane za njegov čisti islamski monoteizam.
Ovo trebaju da shvate svi oni koji površno i senzacionalistički osuđuju našu sveislamsku apstinenciju od višemilenijske zaostavštine paganstva i raznolikih mnogobožačkih kultova, koji se danas uporno muslimanima naturaju pod plaštom savremenosti, multikulturalnosti, tolerancije i globalizacije.
Ovo trebaju da shvate svi oni koji nisu svjesni s kolikom žarom i predanošću muslimani nastoje očuvati od Boga Jedinoga povjereni im ispravni monoteizam, kojeg su pripadnici ranijih Objava „prokockali“ udovoljavajući istim pritiscima paganskih kultura i kultova, kojima muslimani dostojanstveno i stasito, već petnaest stoljeća odolijevaju dosljedno slijedeći upute Najboljeg čovjeka, koji je najbolje poznavao i predočio nam opasnosti koje nas vrebaju, te nam u temelje našeg vjerovanja i postupanja ugradio sve elemente koji garantiraju fizički i duhovni opstanak Ummeta, kao univerzalne zajednice, sve do Sudnjeg dana.