Piše: Mr. Irfan Klica
Pretjerano druženje je opaka bolest koja donosi svako zlo. Koliko je samo blagodati druženje i poznanstvo uništilo, neprijateljstava posijalo i mržnji u srcu zasadilo, koje je iz srca teže istjerati nego pokrenuti nepomične planine.
U pretjeranom druženju krije se propast i ovog i onog svijeta, jer se srce puni crnilom zlobnih ljudi. Pretjerano druženje u srce unosi razdor, neslogu, brigu, tugu i slabost, čiji teret, zbog lošeg društva, zapostavljanja svojih obaveza, bavljenja tuđim poslovima, predanosti tuđim problemima i ugađanja tuđim željama i potrebama, srce nije u stanju izdržati. Jer, ako je srce okupirano svim ovim, pitanje je koliko je u njemu ostalo mjesta za razmišljanje o Allahu i onom svijetu. Zato i nije čudo što pretjerano druženje s drugima donosi toliko glavobolje, lišava toliko blagodati i uvlači u toliko problema i nesreća. Jer, ima li za ljude veće nesreće od ljudi?!
Da li je, recimo, na samrti Ebu Talibu, Vjerovjesnikovom, sallallahu alejhi ve sellem, amidži, od zlih prijatelja mogao biti iko gori?! Oni se nisu od njega odvajali sve dok ga nisu spriječili da izgovori samo jednu jedinu rečenicu (šehadet) zbog koje bi, da ju je izgovorio, zaslužio vječnu sreću, umjesto vječne patnje.
Uzvišeni Allah kaže: “Toga dana će oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to neće biti oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili.” (Ez-Zuhruf, 67)
Jer, nema te dvojice koji se u neistini pomažu i u njoj jedan drugom laskaju, a da se njihova ljubav, kad-tad, neće preokrenuti u mržnju i neprijateljstvo.
Prema tome, jedino mjerilo valjanosti druženja među ljudima jeste druženje u dobru. Primjer za to su džuma-namaz, džemat, Bajrami, hadž, mjesta gdje se stječe znanje. Čak i tokom ovakvih druženja potrebno je držati se postrani kada god se primijeti da nešto ne valja ili da se pretjeruje u dopuštenom, a ako to situacija ne dozvoljava, pa se mora biti u društvu, onda se treba paziti i koliko god može čuvati da se sa onima koji to čine ne poistovijeti.
U takvim situacijama, kada nema drugog izlaza, potrebno je da se strpimo na uznemiravanjima, jer tek nakon strpljenja dolazi ugled, naklonost, poštovanje i uvažavanje, čak i od onih koji su nas uznemiravali, a pogotovo od vjernika i Gospodara svjetova, za razliku od slaganja i odobravanja, poslije čega obično dolazi prezir i omraženost, čak i od onih s kojima se slagalo, a pogotovo od vjernika i Gospodara svjetova.
Koliko god je moguće, treba da uložimo truda da druženje pretvorimo u pokornost Allahu, uzdajući se u Allaha i ne osvrćući se na šejtanska došaptavanja da je to licemjerstvo, želja za pokazivanjem svoga znanja, stanja i sl. A ako se to ne može postići, onda se srcem od njih treba neprimjetno povući, tako da prisutan među njima bude odsutan, blizu a tako daleko, da u njih gleda a da ih ne vidi, da ih sluša a da ne zna šta govore, jer se srcem od njih isključio i uzdignuo razmišljajući o Allahu i slaveći Ga.
Kako je samo do ovoga težak i trnovit put za prohtjevne duše, a lahak za onoga kome ga je Allah olakšao! Da bi to Allahov rob postigao, treba iskreno da vjeruje u Uzvišenog Allaha, da neprekidno kod Njega traži utočište i da ponizno kuca na Njegova vrata. U tome pomažu iskrena ljubav, neprekidno spominjanje Allaha, srcem i jezikom, i čuvanje od postupaka koji to kvare.
Onaj ko želi da hoda takvim stazama, treba da zna mjeru druženja sa drugima, treba da ljude podijeli na četiri vrste i da dobro raspoznaje svaku od njih, jer će mu, kada god ih pomiješa i ne prepozna kako treba, pometnju unijeti i put otežati. • Prva vrsta: U ovu vrstu spadaju oni koji su nam svakodnevno potrebni, kao hrana bez koje se ne može. Kada se od druženja sa ovakvima uzme ono što je potrebno, mogu se ostaviti dok ponovo ne zatrebaju, i tako redom. Ova vrsta ljudi vrednija je od čistog zlata. To su islamski učenjaci koji dobro poznaju Allaha, Njegove zapovijedi, lukavstva šejtana, bolesti srca i lijekove protiv njih. Svako druženje sa ovom vrstom ljudi čisti je dobitak. Uzvišeni Allah kaže: “Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže.” (El-Kehf, 28)
- Druga vrsta: U drugu vrstu spadaju oni s kojima je druženje onome ko je bolestan potrebno kao lijek, a nepotrebno onome ko je zdrav. To su oni koji su potrebni u obavljanju svakodnevnih poslova vezanih za privređivanje, međusobno poslovanje, udruživanje, savjetovanje, liječenje u slučaju bolesti i sl. Druženje sa ovom vrstom ljudi, u slučaju potrebe, je korisno. Međutim, ako potrebe za njima nema, onda je druženje sa njima kao i druženje sa ljudima iz treće vrste.
- Treća vrsta: U treću vrstu spadaju oni s kojima je druženje bolest. To su oni od čijeg druženja ne samo da nema nikakve koristi, ni u vjeri ni ovosvjetskim stvarima, nego se zbog njega gubi i vjera i dunjaluk, ili jedno od njih dvoje. Ako ovakvi počnu da se s tobom druže ili da s tobom u dodir dolaze, njihova zastrašujuća smrtonosna bolest preći će i na tebe. To su oni koji su grešnici, koji te navode na grijeh, i niti znaju šta pametno reći pa da se od njih okoristiš, niti kako treba da slušaju, pa da se oni od tebe okoriste.
- Četvrta vrsta: U četvrtu vrstu spadaju oni s kojima je druženje čista propast. Druženje s ovakvima ravno je kušanju smrtonosnog otrova. Kada ga okusi, od njega se spasiti može samo onaj ko ima protuotrov, a ko nema, da mu Allah pomogne! Većinu ljudi ove vrste čine oni koji su se odali novotarijama, zabludama raznih vrsta, odvraćanju od prakse Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i navraćanju na ono što je u suprotnosti s Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, praksom. To su oni koji odvraćaju sa Allahovog pravog puta, koji ga nastoje iskriviti, pa novotariju proglašavaju sunnetom, a sunnet novotarijom, ono što je dobro lošim, a ono što je loše dobrim.
Ako takvima osporiš da ne vjeruju u Allahovu jednoću kako treba, reći će ti da huliš položaj evlija i dobrih ljudi. Ako im osporiš da ne slijede praksu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, reći će ti da potcjenjuješ imame koje oni slijede. Ako Allaha opišeš svojstvima kojima se sam opisao, ili Ga je njima opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne dodajući i ne oduzimajući ništa od toga, reći će ti da si Ga uporedio sa stvorenjima. Ako pozivaš da se čini dobro koje su naredili Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i zabranjuješ zlo koje su zabranili Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reći će ti da unosiš razdor, a ako slijediš praksu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i odbacuješ ono što se sa njom kosi, reći će da si zalutao i da u vjeru uvodiš novotarije.
S ovakvom vrstom ljudi pametan sebi ne bi trebao da dozvoli da se druži, a ako to sebi dozvoli, neće ga mimoići jedno od dvoje: umrtvljenje ili oboljenje srca.
Oni su gori od treće vrste zato što čovjek kada počini grijeh, on zna da je to grijeh i pokaje se za njega, dok druženje sa ovom vrstom ljudi mijenja ispravnu vjeru tako da osoba, iako je u velikoj zabludi, počinje da smatra da je na istini i biva zadovoljna svojim stanjem.
Molimo Allaha da i nas i njih poštedi takve bolesti!
El-Asr, 126.