Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Allah dž.š. je u Kur’anu objavio: ‘’I reći će: ‘’Da smo slušali i razmišljali, ne bismo među stanovnicima džehennema u ognju bili.’’ (El-Mulk, 10.) Zatim: ”Najgora bića kod Allaha su oni koji su gluhi i nijemi, koji neće da shvaćaju.” (El-Enfal, 22.)
Osim ovih, postoje mnogobrojni drugi ajeti, kao i hadisi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji govore o tome da je razum (pamet, inteligencija, razboritost) jedna od najvećih Allahovih blagodati koje je podario čovjeku i po kojoj je čovjek odlikovan iznad drugih stvorenja. U većini slučajeva važi pravilo da se onome čega ima mnogo, smanji vrijednost, pojeftini, osim kad je riječ o pameti i razboritost. Što je više ima sve je skuplja i dragocijenija.
Razboritost je odlika iskrenih vjernika
Islam nas uči da se ispravno postupanje temelji na četiri važne osnove: din (religioznost i pobožnost), huluk (moral), ilm (znanje) i akl (zdrav razum). Allah dž.š. u Kur’anu spominje Ibrahima a.s. kao odabranog poslanika, oca monoteizma i tevhida, koji je bio primjer istinske pobožnosti i iskrenosti u vjeri, i ističe, pored tolerancije i blagosti u pozivanju ljudi vjeri u jednog Boga, upravo njegovu osobinu razboritosti. Tako u Kur’anu stoji: ”Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali, i dobro smo ga poznavali.” (El-Enbija, 51) To znači da, što je iman jači i što je vjerovanje iskrenije i razboritost je veća. Ibrahimov a.s. primjer slijedio je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i on je po izgledu i po ponašanju bio najsličniji Ibrahimu a.s. Takav vid ustrajnosti u vjeri, koja je utemeljena na izvanrednom ahlaku i razboritim postupcima, Allah dž.š. je pomogao i obećao pomoći i samo na takav način muslimani mogu biti pravi reprezenti islama i islamskih vrijednosti.
Zato nije čudo što je Allah dž.š. učinio vatru hladnom i spasonosnom za Njegovog odabranog poslanika, Ibrahima a.s., koji je u potpunosti bio predan Bogu. I nije čudo što je pred tim veličanstvenim prizorom i Ibrahimov otac, Azer, iako idolopoklonik, ostao zadivljen. Naime, prenosi se da je njegov otac, kad je vidio kako Ibrahim a.s. hoda po vatri koja ga ne prži, sa ushićenjem rekao: ”Divan je tvoj Gospodar, Ibrahime!” Dakle, Ibrahim a.s. je svojom vjerničkom praksom, svojom dosljednošću u vjeri, poniznošću, samilošu, blagošću i razboritošću, i na kraju velikim trijumfom nad mnogobštvom, paganizmom i razvratom, uspio zadiviti i svoga oca koji je u to vrijeme bio simbol politeizma i neznaboštva.
Upravo na primjerima Ibrahima a.s. i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i svih drugih Allahovih poslanika i njihovih iskrenih sljedbenika, možemo kazati da je razboritost temelj vjere u Allaha dž.š. Razborit vjernik poznaje se po sljedećim svojstvima: tolerantan je i pravedan prema onima koji mu nasilje učine, ponizan prema onima koji su istog ranga kao i on, trudi se da prestigne u dobrim djelima one koji su iznad njega. On ne ponižava i ne omalovažava nikoga, jer, omalovažavanje bogobojaznih ljudi znači upropaštavanje vjere, omalovažavanje braće muslimana znači nestanak čestitosti, omalovažavanje ljudi općenito znači gubljenje poštenja i čovječnosti. Razborit čovjek nikad sebe ne izlaže sramoti i ponižavanju, ne bavi se sumnjivim stvarima, koristan je član društva i trudi se da bude prvi u činjenju dobra, a daleko od svakog zla i grijeha.
Islamski učenjaci su govorili: ‘’Šejtanu nema ništa teže od razboritog vjernika. Lakše mu je zavesti i upravljati sa stotinu neznalica nego sa jednim razboritim vjernikom.’’ Rečeno je također: ‘’Allah je opskrbio meleke razumom bez strasti, životinje strašću bez razuma, a čovjeku je dao oboje: razum i strast. Pa, kod koga razum nadvlada strast on je bolji od meleka, a kod koga strast nadvlada razum on je gori od životinje.’’
Rušilački poriv antiislmaskih medija
Dva su razloga što smo uvodni dio hutbe posvetili blagodati razuma i razboritosti. Prvi razlog je da bismo otvoreno i rezolutno negirali i demantirali tvrdnje pojedinih muslimana neznalica koji u vjerskom fanatizmu, agresivnosti i suludom postupku Mevlida Jašarevića, vide primjer dosljednosti u islamu i spremnosti na žrtvu za ideal vjere. Navedeni primjeri iz primarnih islamskih izvora i prakse Allahovih poslanika, jasno kazuju da djela kojekavih jašarevića nemaju i ne mogu imati nikakve veze sa islamom, vjerom razuma i razboritosti, koju je Allah objavio kao uputu svim ljudima. Takvi postupci bi se prije mogli okvalificirati kao negacija islamskog učenja i vjerovanja i kao kriminal i drumsko razbojništvo, što oni i jesu, i što na koncu konca potvrđuju i debeli kriminalni dosijei takvih fanatika. Jer, iskreni vjernici se raspoznaju po razboritosti i dobrim djelima, a ne po budalaštinama i rušilaštvu. I nema ništa ružnije ni odvratnije od čovjeka koji se kiti odjećom vjere, koji po svojoj vanjštini, formi, liči na muslimana, a svojom praksom i djelima liči na luđaka i drumskog razbojnika. Takve tipove karateriše tvrdoglavost, nepismenost, labilnost i fanatizam. Oni ne znaju poredati prioritete u životu, pa su im sporedne stvari postale temelji vjere i obrnuto. Njihove riječi i postupci su neuračunljivi, oni žive bez svjetla upute iako izvršavaju neke vjerske propise, sramote vjeru, tjeraju ljude od islama i svim ljudima nanose štetu.
Drugi razlog je da, po kozna koji put, skrenemo pažnju na kontinuirano rušilačko djelovanje islamofobičnih medija čiji je antivjerski (čitaj: antiislmaski) fanatizam podjednako opasan kao i Jašarevićev vjerski fanatizam. Iako se kriju iza navodne borbe protiv ekstremizma i terorizma, jasno je da su njihove otrovne strelice usmjerene prema islamu i islamskim vrijednostima. Jedan od mnoštva dokaza je i njihov perfidni pokušaj sugeriranja javnosti da se na islam treba gledati kroz djela muslimana, pa makar taj musliman bio obična budala ili provjereni i dokazani kriminalac kakav je Mevlid Jašarević i izvjesni šejh Zlaja kojem su bh. mediji, željni eksluziviteta, posvetili više pažnje nego pregovorima o formiranju državne vlasti. Propaganda i indoktrinacija islamofobičnih medija ima za cilj da se u svjesti ljudi pojam vjere islama uvjek povezuje sa pojmom zaostalosti, ekstremizma, militantizma i anarhije.
Ne postoji, u starijoj i novijoj povijesti, primjer tako suicidnog odnosa prema vlastitom narodu, kao kod bošnjačkih ateista, odnosno islamofobičnih bh. medija. Oni su preko noći zaboravili genocid, klanje, silovanje, posijano zlo u Bosni i Hercegovini i svu fizičku, psihičku i moralnu bol i patnju koju su nam četnici i ustaše zadali, i odmah nakon agresije okrenuli su se protiv svog naroda, a posebno protiv Islamske zajednice, napadajući njene čelnike i sve Bošnjake koji joj pripadaju (a oni su većina), ne samo, kako vole kazati, zbog pojave tzv. vehabizma, već i zbog gradnje džamija, zbog uvođenja vjeronauke u škole i vrtiće, zbog mnoštva pokrivenih djevojaka i žena na ulicama u školama i na radnim mjestima, zbog selama, kriveći IZ za svaki incident i zlodjelo koje počini neki Bošnjak musliman, posebno ako po svom izgledu liči na tzv. vehabije. Islamofobični bh. mediji bjesomučno napadaju na naše svetinje, čereče naše bošnjačko-muslimansko biće, uzimaju nam srce i dušu, kao što su nam četnici i ustaše uzimali živote, samo zato što smo muslimani.
Pitamo se šta ih to motivira, šta im daje snagu, šta ih je to natjeralo da zaborave sva naša stradanja i one koji su nam ih priredili. Zašto su se okomili baš na islam, ta zar invkvizicija, antisemitizam, fašizam, rasizam i komunizam nisu fenomeni kršćanskih zemalja, odnosno kršćana, a ne muslimana, što smo na vlastitoj koži osjetili, i pored toga opet na zločin nismo uzvraćali zločinom niti smo se svetili. Upravo zato što smo muslimani i što smo se rukovodili islamskim, a ne bilo kojim drugim principima.
Islamofobični mediji i jašarevići na istom zadatku
Mi razumijemo pravo na samoopredjeljenje, pravo da se vjeruje ili ne vjeruje u Boga i da se ima drugačije mišljenje i stav, ali ne razumijemo tu ostrašćenost i bolesni poriv da se neistomišljenik bezobzirno napada i vrijeđa, da se islam i muslimani stigmatiziraju i svakodnevno difamiraju, da se ljudi i cijele porodice progone poput divljih zvijeri, da se raduje hapšenju nevinih ljudi i da se svaka negativna pojava ili postupak pojedinca, namjerno i svjesno genralizira i priziva kolektivna krivica, samo na osnovu sličnog izgleda i stila odijevanja. A upravo to rade islamofobični bh. mediji koji su čitave skupine muslimana praktičara proskibirali i osudili na odstrijel. Tako da je danas u Bosni i Hercegovini svakome dozvoljeno vrijeđati, pljuvati i napadati ljude koji nose brade i žene s hidžabima ili nikabima, i ako neko od njih bude ubijen na sred ulice, kao što je ubijen Magdi Dizdarević u Mostaru, niko neće odgovarati niti će se oko toga dići medijska prašina ni koliko nakon ubistva psa lutalice.
Zar im nije jasno da oni svojim djelovanjem samo povećavaju smutnju i nered u društvu, i da time diskreditiraju našu domovinu Bosnu i Hercegovinu u očima cijelog svijeta, stvarajući dojam da je bh. prostor nemoguć za život. I zar im nije jasno da je njihovo djelovanje najbolja akvizicija onima koji zagovaraju podjelu Bosne i Hercegovine i stvaranje novih nacionalističkih državica ili pripajanje teritorije BiH velikoj Srbiji i Endehaziji.
Uistinu se teško suzdržati da se islamofobima ne uzvarati istom mjerom, jer nam, kao i jašarevići, a često puta i mnogo gore, zagorčavaju život i čine zulum. Međutim, mi to nećemo učiniti i evo pozivamo predstavnike tih medija, da više ne rade u korist vlastite štete i štete svog naroda i države Bosne i Hercegovine, da ne koriste medije i novinarski zanat da bi sijali smutnju, već da budu dio progresivnih snaga koje žele da grade državu i društvo u kojem će svaki građanin bit siguran, slobodan, jednakopravan, bez obzira na vjeru, naciju, vjersko i političko opredjeljenje.
Da podrže, a ne da konstantno napadaju, Islamsku zajednicu i njeno vođstvo u nastojanjima da se situacija smiri i da jednostavno budu dio riješenja, a ne stvaranja novih problema.
Na kraju krajeva, nema smisla pozivati se na kulutrno i civilizirano ponašanje, a ponašati se kao rulja. Jesmo li mi zaista tu na Zemlji da ometamo jedni druge, i da se zbog različitih uvjerenja samo preko nišana gledamo?! Zar nije krajnje licemjerno i uvredljivo pozivati na pluralizam, toleranciju i dijalog, tek nakon što se protivniku uspostavi dijagnoza, nakon što se desi kvalifikacija i osuda, i nakon što se stvarima i pojavam pristupi s predubjeđenjem i izgrade stavovi na temelju predrasuda i stereotipa. Ako je tako, onda su u pravu oni znanstvenici koji kažu da je u savremenom društvu dijalog moguć samo među istomišljenicima, samo što to onda nije dijalog, već ”interaktivni monolog”, kako je to lucidno zaključio muslimanski učenjak, Tarik Ramadan.
Ako to ne prihvate i nastave sa svojim rušilačkim djelovanjem, onda će svima biti jasno da su FTV, Oslobođenje, Dani, Slobodna Bosna, srpsko-hrvatski nacionalisti, bošnjačka luda od eksperta za terorizam na srpskim političkim dvorima Dževad Galijašević, pojedini Bošnjaci iz obavještajnih službi i Mevlid Jašarević i njemu slični ekstremisti i neznalice, na istom zadatku. Svi oni, svako na svoj način, i svako u svojoj domeni, rade na rušenju Bosne i Hercegovine i doubijanju Bošnjaka muslimana i rušenju Islamske Zajednice.
U tom slučaju bit će sigurni gubitnici i njihove rušilačke ideje i prljave namjere da posvađaju Bošnjake muslimane, da sruše Islamsku zajednicu i našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, zauvjek će završit na smetljištu historije gdje im i jeste mjesto.
Saff br. 304.