Piše: Ezher Beganović
Nakon što je prije dvadesetak dana u listu „ Preporod“ objavljen tekst Šahsene Đulović o knjizi „ Poslanik“, iranskog autora Kadera Abdolaha, ova tema sve više zaokuplja pažnju domaće javnosti. Šahsena Đulović je iznijela ozbiljne kritike na račun spomenute knjige i njenog autora. Pritisnuti uza zid brojnim reakcijama i ozbiljnim optužbama, bosanskohercegovački izdavač sporne knjige „ Poslanik“, izdavačka kuća Buybook oštro odbacuje sve optužbe i krivicu prebacuju na Šahsenu Đulović, Preporod i sve one koji su izrekli bilo kakvu optužbu na račun knjige „ Poslanik“. Jedna od optužbi kojom Buybook gađa svoje kritičare je da niko nije pročitao knjigu „ Poslanik“ i da su sve kritike izrečene na osnovu radikalnih i neispravnih čitanja odlomaka ove knjige. Obzirom da smo odlučili da se uključimo i damo svoj doprinos saznavanju istine o navedenoj temi, prvo smo kupili i pročitali knjigu „ Poslanik“. Međutim, prije analize pročitane knjige, da se nakratko osvrnemo na neiskrene stavove izdavačke kuće Buybook.
Ipak je sve izmišljotina
Pritisnut jakim argumentima i ozbiljnim optužbama, te svjestan činjenice da bi domaća javnost mogla početi dizati svoj glas protiv sporne knjige i da bi Bošnjaci kao najbrojniji kupci Buybookovih knjiga mogli početi bojkotovati ovu izdavačku kuću, Damir Uzunović, jedan od vlasnika izdavačke kuće Buybook cijelu je priču okrenuo u smjeru da je knjiga temeljena na izmišljenim pričama, tj. da su te izmišljene priče književna forma a nikako iskrena uvreda poslanika Muhameda. „ Roman Poslanik, autora Kadera Abdolaha kojeg je objavila izdavačka kuća Buybook iz Sarajeva, u aprilu 2010. godine, dakle prije godinu i po dana, a kako je to i sam autor rekao a mi na koricama knjige istakli, je književna fikcija, dakle izmišljena priča… Dakle, ovo nije studija o Poslaniku Muhammedu, niti njegova biografija, ovo je roman, i to izmišljeni i to piše na koricama jer je tako zahtijevao autor ovoga romana.“. Međutim, upravo prije godinu i po dana, u želji da što bolje izreklamira i proda knjigu „ Poslanik“, Damir Uzunović je pričao drugu priču. „Poslanik je književno djelo, može tu biti različitih čitanja, književnih ali i radikalnih. Ipak, ne vjerujem da se u ovoj knjizi mogu pronaći razlozi za bilo kakve radikalne reakcije. Sve činjenice u knjizi su rezultat istraživanja, poručio je Uzunović“. Drugo, nije istina da na koricama piše da je knjiga „ Poslanik“, kako kaže Uzunović, književna fikcija, dakle izmišljena priča. Na koricama sporne knjige Kadera Abdolaha piše . „ Iako su priče i događaji iz Poslanika temeljene na historijskim činjenicama, sve se može čitati prema književnim uzusima“. Dakle sve priče su temeljene na histirijskim, što bi se reklo, tačnim a ne izmišljenim činjenicama. Doduše, izdavač je napisao da čitaoca ako hoće može to čitati i na drugi način. Da su na korici napisali da su priče o poslaniku Muhamedu izmišljene ne bi prodali nijedan primjerak. A koje su to i čije su to historijske činjenice o kojima piše Kader Abdolaha i na kakvim se to historijskim činjenicama temelji istraživanje o kojem govori Damir Uzunović a koja je proveo Kader Abdolah? Odgovor na to pitanje daju Damir Uzunović i Kader Abdolah. Zamjerajući Šahseni Đulović što je navodno iz konteksta vadila uvrede na račun poslanika Muhameda, Damir Uzunović kaže. „Njih ne izgovaraju ni autor, ni hroničar Zejd već ih prema šiitskim izvorima izgovaraju historijske ličnosti“. Također, Kader Abdolah se u intervjuu za www.zurnal.info hvali da je pripremajući se za pisanje knjige „ Poslanik“ pročitao sve knjige o poslanik Muhamedu koje su se pojavile u posljednjih hiljadu godina. „ Koristio sam činjenice iz persijske istorije koje ostali dio svijeta ne zna. One se mogu naći samo u staroj šiitskoj literaturi“, ispričao je u spomenutom intervjuu Kader Abdolah. Dakle, šiizam i isključivo šiizam je temelj Kaderove knjige.
Motiv za pisanje knjige „ Poslanik“
Zašto je Kader Abdolah napisao ovu knjigu? Ko god pročita knjigu vidjet će da je ona kao književno djelo apsolutno bezvrijedna. Čak i djeca u osnovnim školama pišu bolje književne tekstove nego što je knjiga „ Poslanik“. Naravno, Kader Abdolah se nije ni trudio da ova knjiga ima prvenstvenu književnu vrijednost. Znao je on da mu zbog toga niko ne bi kupio knjigu. Pisati o poslaniku Muhamedu i islamu je danas na zapadu veoma isplativ posao. Naročito, kada se o spomenutim temama piše na uvredljiv način. A zašto je Kader Abdolah napisao knjigu „ Poslanik“ govori prevodilac ovog djela Goran Sarić, također suvlasnik izdavačke kuće Buybook. „U namjeri da u ovoj ludoj atmosferi podvajanja i netrpeljivosti, sve sličnijoj “sudaru svjetova”, Zapadu približi islam i njegovu kulturu, ovaj ugledni holandski pisac iranskog porijekla je na književni način obradio život poslanika Muhameda“. Sada kada smo saznali motiv pisanja knjige „ Poslanik“ da vidimo zašto je ova knjiga prepuna uvreda na račun poslanika Muhameda, Allaha dž. š., Kuran, i druge vrijednosti islama? Odgovor se nalazi u ličnim osjećanjima autora prema poslaniku Muhamedu. Kader Abdolah ne krije da ima veoma negativan lični stav prema Muhamedu a.s. i islamu. U intervjuu za portal Žurnal, Kader Abdolah ovako govori o poslaniku Muhamedu. „ Za vrijeme čitanja Kur’ana prepoznao sam ga kao čovjeka, kao pjesnika, kao trgovca, kao ljubavnika, kao oca, kao ženskaroša, ljubitelja mladih žena ali i Muhammeda kao vođu, tiranina, koji je mnogo loših stvari učinio“. Na istom mjestu Kader Abdolah govori o islamu i svojim vjerovanjima. „Islam je jedan dio mog identiteta. Moj otac je bio vjernik, kao i moja majka. Odrastao sam u kući imama. Džamija je bila dio naše kuće. Od moje 14 godine nisam više imao dodira sa Islamom, okrenuo sam se ljevičarskoj ideji. Volio sam Tita, bio je moj simbol i još uvijek je“.
Kaderova verzija islama
S jasnim motivima da baš on Zapadu približi islam i njegovu kulturu, s titoističkim pogledima na islam i muslimane, te uz pomoć isključivo šiitskih izvora Kader Abdolah je natrpao svoju knjigu „ Poslanik“ velikim i sramnim uvredama na poslanika Muhameda a.s., Allaha dž. š., Kuran, itd.
Izdavač knjige „ Poslanik“ ističe da ova je ova knjiga samo obično književno štivo. Međutim, to uopće nije tako. Evo jasnog dokaza da je knjiga „ Poslanik“ najveća moguća smišljena uvreda na Muhameda a.s. i islam. To je autor uradio očigledno, besramno je Zapadu ponudio svoju verziju islama i islamske kulture i na taj način dao osnovu brojnim naivnim čitaocima ove knjige da povjeruju da je Muhamed a.s. bio jedan obični ženskaroš, ljubavnik i ljubitelj mladih žena u šta je i sam Kader Abdolah vjeruje, kao što je reko u intervjuu za portal Žurnal prošle godine. „ Za vrijeme čitanja Kur’ana prepoznao sam ga kao čovjeka, kao pjesnika, kao trgovca, kao ljubavnika, kao oca, kao ženskaroša, ljubitelja mladih žena ali i Muhammeda kao vođu, tiranina, koji je mnogo loših stvari učinio“). I sam prevodilac knjige „ Poslanik“ , Goran Sarić je nakon čitanja i prevođenja ove knjige povjerovao Kaderu Abdolahu da je Muhameda a.s. imao navedene nemoralne osobine. „Meni se roman dopao prije svega zato što sam u njemu poslanika Muhameda prepoznao kao živog čovjeka, osobu od krvi i mesa. Čovjeka sa svim svojim dilemama, vrlinama i manama. Tu je Poslanik, kako, uostalom, tvrde i mnogi istorijski izvori – i ratnik, i ljubavnik“, kaže za portal Depo prevodilac Goran Sarić. Dakle, vrhunac iznošenja uvreda na Muhameda a.s., Kader iznosi na 227.stranici gdje piše priču Zejda ibn Salisa (Zejda ibn Salisa ili Zejd ibn Harise je u Kaderovoj knjizi lik od autoriteta, lik kojem čitalac treba vjerovati. Obzirom da je bio posinak i stalni pratilac poslanika Muhameda, njegova desna ruka i da je bio upućen u skoro sve tajne njeogovog života, Kader Abdolah se koristi ovim likom da kod čitaoca pojača osjećaj vjerodostojnosti i njegovu svoju verziju priče o islamu, poslaniku Muhameda, Kuranu i Allahu dž.š.), o životu Muhameda a.s. u Medini. „ U Medini je Muhamed počeo novi život. Umrla Hatidža, Mekka daleko, a u ovom gradu ne samo da je prihvaćen kao pravi Poslanik, nego i kao vođa arapskih plemena. Pred Muhamedom su se otvarala sve nova i nova vrata zemaljskog dženeta. Ebu Bekrova devetogodišnja kći mu nije bila potrebna kao žena, jer su mu se mlade, nježne žene Medine same nudile. „Poslaniče! Uzmi me! Blagoslovi me! I Muhamed bi ih blagoslovio. Uvijek je ostao vjeran Hatidži, ali je sad bio sasvim očaran mladim ženama. Toliko je u tome išao daleko da ga je sam Allah šćepao za kragnu i povikao „ Muhamede! Dosta je“. Na stranici 229 Zejd govori o svojoj ženi Suadi. „ Suada više nije mislila na mene, nego na Muhameda. Željela da je obožava Poslanik, a ne njegov sluga. Jednog je dana gola stajala u velikom bakrenom teknetu i kupala se nasred avlije pred kućom. U tom je trenutku neočekivano ušao Muhamed. Pogled mu pade na Suadu u njenoj punoj ljepoti. Stajao sam za pendžerom i vidio Muhameda. Zatvorio je oči i rekao… „ Neka je slava Allahu zbog tolike ljepote koju je stvorio“. Suada je to čula i od tog trenutka više nije spavala kraj mene. Znala je da je Muhamed želi“.
Knjiga puna sumnji
Osim ovih očiglednih i skandaloznih uvreda Kader Abdolah kroz lik i pripovjedanje Zejda ibn Salisa stalno muti vodu i na najgori mogući način vrijeđa Muhameda a.s., te kod čitaoca izaziva sumnju da je Kur’an, ustvari, Muhamedova knjiga proznih tekstova a ne Allahova objava. U nastavku slijede citati koje sa velikim gađenjem i strahom prenosimo. „ A ja Zejd, bijah njegova jedina veza sa spoljnim svijetom. U međuvremenu je Muhamed omršavio. Slabo je jeo i opadala mu je kosa. Svuda na podu njegove vlasi. Bio je ljut na Allaha. Bio u svađi sa Allahom“.
„Za mojeg hrvanja s tekstovima iz Kurana otkrio sam nešto neobično. Muhamed je umio da smisli moćne rečenice i čovjeka bi prošla jeza od njegovih riječi. Ali, njegov način razmišljanja je bio haotičan. Nije umio da unese strukturu u kazivanja. U Kuranu sam to ja uradio. Muhamed nije znao hronološki misliti. Stalno je skakao s teme na temu. To mi je olakšalo posao. Niko nije imao pojma o mom načinu rada“. Samo na jednom mjestu Kader Abdolah piše da Zejd kaže da je Kuran od Allaha, ali odmah u sljedećoj rečenici navodi da i nije baš sve od Allaha, da u Kuranu ima dosta Zejdovog autorskog djela, kao što na 17.stranici piše. „ Kuran je od Allaha. Poredak, naslovi i tačke su moji, Zejda hroničara. S novim Kuranom u ruci i sav lagan od sreće, Osman utrnu lampu i reče. „ Zejde! Ovo je dovoljno! Ostatak uništi“… Osman izvuče mač iz korice i položi ga na knjigu. „ Ovo je Kuran!“ Niko se nije usudio ni da zucne“.
Knjiga, odnosno priče u knjizi „ Poslanik“ koncipirane su na način da više priča obrađuje temu u kojoj Zejdovi sagovornici na najgori način govore o poslaniku Muhamedu a onda slijedi Zejdova ispovijest koja se naslanja na prethodne priče i na određeni način potvrđuje osnov za sumnju da je Muhamed a.s. govorio istinu. Primjer za to je kada Zejd pripovjeda razgovor sa pjesnikom Ašom koji govori da je Muhamed a.s. „ lagao, puno je lagao i vjerovao sopstvenim lažima… Da li je doista vjerovao da je Poslanik? Da su mu svi ti tekstovi zaista dolazili odozgo? Ovdje je teško odgovoriti na to pitanje. To ostaje tajna i čini ga zagonetnim“. Nakon navedenih sumnjih pjesnika Aše, nekoliko stranica dalje, Kader Abdolah kroz lik, tj. priznanje Zejda ibn Salisa odgovara na Ašove sumnje i svojim čitaocima nudi odgovor. Stranica 147. „ Ja, Zejd, sakupih Muhamedove misli i tako sastavih čudesnu knjigu Kuran. A Osman je primorao čitav svijet da dobro prouči“. Na ovaj način, kroz cijelu knjigu, Kader Abdolah, kroz brojne likove iz šiitske historije o islamu, iznosi sumnje o islamu a onda na citirani način i na mnogo mjesta, kroz priznanja Poslanikovog posinka i desne ruke Zejda ibn Salisa daje odgovore, tj. potvrđuje sumnje na islam. Evo još jednog takvog, Zejdovog potvrđivanja sumnji da je Kuran Muhamedova knjiga tekstova i citata. „ On je bio jedan od prvih sljedbenika koji je veoma duboko tumačio Muhamedove tekstove. Muhamed lično nije znao svoje citate valjano izgovoriti, nije imao povjerenja u vlastito pamćenje, brzao je iz rečenice u rečenicu“.
Knjiga „ Poslanik“ je prepuna smišljenih i veoma podlih podvala i uvreda na poslanika Muhameda a.s. i islam. Ova knjiga je klasično propagandističko štivo, namijenjeno islamofobičnom evropskom tržištu koje rado kupuje i čita knjige kao što je Abdolahova knjiga „ Poslanik“. Vjerujemo da su ovu knjigu u BiH kupili i pročitali samo oni ljudi koji sa Kaderom Abdolahom dijele titoistička ideološka uvjerenja. Uostalom, zato do sada i nije bilo reakcija na ovu knjigu. Očito je Šahsena Đulović prva svjesna muslimanka u BiH koja je imala priliku čitati ovu knjigu i odmah je, s pravom, reagirala. Da nismo morali ni mi je ne bismo kupili i pročitali. Ostaje nam samo da žalimo vremena koje smo proveli u čitanju i novca koji smo izdvojili za kupovinu knjige Tititnog sljedbenika iz Irana, Kadera Abdolaha.
Kaderov ”Poslanik” je u svakom smislu iskrivljena slika o Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, njegovom moralu i ljudskim kvalitetima. Ko želi upoznati njegovu pravu sliku, neka čita Kur’an (”jer ti si, zaista najljepše ćudi”, El-Kalem, 4.), njegovu ličnu životnu bigorafiju, koja obiluje fascinirajućim primjerima pravednosti, pobožnosti, ljubavi prema Allahu, dželle šenuhu, požrtvovanosti za istinu, samilosti prema drugima, darežljivosti i skromnosti, svjedočenja njegovih ashaba, od kojih posebno izdvajamo ono Ebu-Hurejrino: ”Nisam vidio nikoga i ništa ljepše od Poslanika, sallallhu alejhi ve sellem. U njegovim očima (u drugoj verziji: na njegovom čelu), plovilo je Sunce” (Ahmed, Tirmizi, Ibn-Hibban), i ono od Enesa ibn Malika, radijallahu ‘anhu: ”Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je bio najbolji, najdarežljiviji i najhrabriji čovjek.” (Buharija), kao i svjedočanstva velikog broja zapadnih autora, mislilaca, historičara i filozofa, koji su o Poslaniku kazali najljpeše riječi, kojima je ikada iko opisan. Na kraju, 1/6 (oko milijardu) cjelokupne svjetske populacije poštuju lik i djelo Poslanika Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ponosno slijedi njegov put, i vjeruje u njegovo poslanstvo, što je najbolja praktična potvrda navedenog kura’nskog ajeta i hadisa.
Šiitska verzija „ Poslanika“
Osim uvredljivog sadržaja u knjizi se jasno mogu razaznati šiitska pristrasnost prema slavnoj historiji islama. Znamo da sljedbenici šiizma imaju najgore mišljenje o prvoj trojici halifa, Ebu Bekru, Omeru i Osmanu. Za njih je Alija r.a. jedino svjetlo. Na 122.stranici Kader Abdolah ovako piše o halifama Omeru, Osmanu i Aliji r.a. „ Alija je bio drugačiji od Omera i Osmana. Oni su bili vođe, sa svim lukavstvima i prljavim rabotama koje idu uz to. Živjeli su kao kraljevi dok su stajali na čelu novog Islamskog carstva. A Alija je uvijek živio jednostavno. Ostao da živi u svojoj kući. Bio pošten i čist…“. Na drugom mjestu, Kader kroz lik Zejda ovako piše o Ebu Bekru, Omeru i Osmanu. „ Oni su učinili Muhameda nedodirljivim. Pripisali su mu osobine koje nije imao“.
Saff br. 303