Piše: Abdulvaris Ribo
Narod koji zaboravlja svoju slavnu historiju i svoje junake osuđen je na nestanak i na ponavljanje crne historije. Isto tako, ko zaboravi dobročinstvo koje mu je neko učinio i pomoć koju mu je ukazao, zaslužuje da bude zaboravljen i da mu se dobročinstvo uskrati. U zadnjem bosanskom ratu u kojem su Bošnjaci muslimani doživjeli još jednu golgotu i genocid, na svim zaraćenim stranama bilo je stranih dobrovoljaca. Nedvojbeno, oni nisu imali beznačajnu ulogu u ratnim dešavanjima, a naročito strani dobrovoljci koji su ratovali na strani Bošnjaka, a koji su uglavnom dolazili iz arapskih zemalja.
Njihova uloga u ratu bila je od izuzetne važnosti, ne samo na vojnom planu, nego i u moralnom smislu, jer Bošnjacima muslimanima, koji su od cijelog svijeta bili prepušteni agresoru da ih uništava, uz embargo na oružje koji im je bio nametnut, mnogo je značilo kada su vidjeli da im u pomoć pristižu njihova braća muslimani iz islamskog svijeta. Islamski dobrovoljci imali su značajnu ulogu u presudnim trenucima i bitkama za odbranu od udruženog agresora, a naročito na ratištima u srednjoj Bosni i oko Sarajeva. Ovu činjenicu mogu osporiti samo oni koji istinu ne vide ili ne žele da je vide. Stotine njih dalo je svoje živote u proteklom ratu i ostavilo svoje kosti po bosanskim šumama, brdima i dolinama. Velika je žrtva ostaviti svoju domovinu, porodicu i imetak i doći u tuđu zemlju boriti se i braniti neki drugi narod, spreman na tome putu dati i svoj život. I umjesto da smo im dali najviša ratna odlikovanja i sve zasluge koje im s pravom pripadaju, mi (oni) smo ih proglasili nepoželjnima, teroristima, neke protjeravši, a neke bacivši u tamnice bez ikakvog suđenja i mogućnosti da se brane. Naravno, opet smo pokazali svoj tradicionalni kukavičluk i izdajstvo, i svoj vjekovni nagon da se drugima dodvaramo i dokazujemo, ovoga puta to je bila Amerika i njeni evropski saveznici, oni isti koji su nam uveli embargo i dozvolili da nas dušmani goloruke ubijaju.
Zašto sve ovo spominjem? Nisam mislio pisati o arapskim dobrovoljcima i njihovoj ulozi i zaslugama u proteklom ratu, jer o tome treba napisati studije i knjige. Ovo pišem s posebnim povodom. Naime, danas (5. 11. 2011. godine) na Vojničkom groblju u Višegradu bit će služen parastos, te otkriven i osveštan spomenik ruskim dobrovoljcima poginulim u posljednjem ratu, koji su ratovali u Vojsci RS-a. Na spomeniku su uklesana imena 37 ruskih dobrovoljaca izginulih na ratištima Srpske i natpis na ruskom i srpskom jeziku: “U znak sećanja na pravoslavnu braću ruske dobrovoljce postradale za Republiku Srpsku u Odbrambeno-otadžbinskom ratu 1992-1995. godine”.
Ruski dobrovoljac i učesnik otadžbinskog rata Oleg Valecki svojevremeno je rekao da je za stvaranje i odbranu Srpske učestvovalo oko 600 do 700 dobrovoljaca iz cijele Rusije.
Na Srpskom vojničkom groblju u Višegradu sahranjeno je šest ruskih dobrovoljaca, među kojima je bilo i tijelo kozačkog atamana i pukovnika Genadija Kotova, koje je porodica kasnije ekshumirala i odnijela u Rusiju. Kosti jednog ruskog dobrovoljca ukopane su na pravoslavnom groblju u Crnči. Boračka organizacija Višegrad svim dobrovoljcima podigla je spomenike kad i ostalim borcima VRS-a. Inicijator podizanja spomenika na Megdanu pored “Zavjeta” bilo je Društvo srpsko-ruskog prijateljstva iz Bijeljine. Udruženje “Srpsko-ruska zajednica” završilo je aktivnosti na izgradnji spomen-obilježja poginulim ruskim dobrovoljcima, čije je podizanje 75 odsto finansirala ruska strana. I jučer (4. 11. 2011. godine) u Bijeljini u organizaciji Omladinskog savjeta grada Istočno Sarajevo i Udruženja građana Srpsko-ruske zajednice Bijeljina, u Kulturnom centru Pale u 17 časova, održan je koncert Moskovskog folklornog etnografskog ansambla Debrenovka. Cilj koncerta je spajanje i približavanje srpske i ruske kulture, ali i izraz zahvalnosti ruskim dobrovoljcima koji su učestvovali u odbrambeno-otadžbinskom ratu, kroz gostoprimstvo ansamblu.
Dok mi svoje dobrovoljce protjerujemo, hapsimo, optužujemo i ponižavamo, bosanski Srbi od svojih ruskih dobrovoljaca-plaćenika, prave heroje i podižu im spomenike. Šta da kažem do: ‘’Aferim njima, a nama sramota i grijeh’’!