Priredio: Ismir Karaga
Vrijednost Muhammedovog, alejhis-selam, ummeta: Allah Uzvišeni, u odnosu na druge ummete, odlikovao je Muhammedov ummet mnogim dobrima i blagodatima, a jedna od njih jeste da je odredio određene vremenske periode u kojima prima tevbe, briše grijehe i mnogostruko nagrađuje.
Imam Muslim bilježi od Abdullaha ibn Amra ibn Asa da je Poslanik, a.s., učio Allahove ajete kojima je dovio Ibrahim, a.s.:
”Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio –moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa – Ti, uistinu, praštaš i milostiv si.” (Sura Ibrahim, 36.)
I proučio je ajet kojim je dovio Isa, a.s.:
”Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si.” (Sura El-Maide, 118.)
Zatim je Poslanik, a.s., zaplakao, pa je Allah, s.v.t., rekao Džibrilu: ”Idi i pitaj ga šta ga je rasplakalo (a Allah najbolje zna šta je bilo i šta će biti)?” Kada je došao do Poslanika, a.s., Džibril ga je upitao: ” Šta te je rasplakalo, o Muhammede?”, a on je odgovorio:
”Gospodaru moj! Moj ummet, moj ummet, o Džibrile!” اللهم أمتي, أمتي يا جبريل
Zatim se Džibril uzdigao Gospodaru koji ga je upitao šta ga je rastužilo, a on je rekao: “Govorio je: “Moj ummet, moj ummet“, a onda mu Gospodar reče: “Idi do njega i reci mu da ću ga obveseliti sa njegovim ummetom i da ga neću rastužiti.”
O vrijednostima prvih deset dana mjeseca zul-hidždže, Allah Uzvišeni kaže:
”I oglasi ljudima hadždž! Dolazit će ti pješke i na devama iznurenim, dolazit će iz mjesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali.“ (El-Hadždž, 27-28.)
Ibn Abbas smatra da se tih deset dana odnosi na deset dana mjeseca zul-hidždže.
Onaj ko poznaje vrijednost vremena i koga je Allah obdario razumom, neće ove dane protraćiti u gubljenju vremena i neiskorištavanju ovih blagoslovljenih dana.
Poslanik, s.av.s., savjetovao je ashabe i podučio svoj ummet o vrijednostima ovih blagoslovljenih dana, rekavši: ”Ne postoje dani u kojima je činjenje dobrih djela draže Allahu od ovih dana.” Ashabi su upitali: ”Pa čak ni borba na Allahovom putu?” Rekao je: ”Ni borba na Allahovom putu. Osim čovjeka koji izađe u borbu na Allahovom putu boreći se svojim životom i imetkom, i ne vrati ništa od toga.” (Buharija i drugi)
Imam Ibn Hadžer u komentaru ovog hadisa navodi:
”Razlog odlikovanja ovih deset dana zul-hidždžeta jeste taj što su u njima sakupljeni svi temeljni ibadeti: namaz, post, sadaka, hadždž, a to nije slučaj sa bilo kojim drugim vremenom.”
Na vrijednost ovih dana ukazuje i hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Ne postoje veličanstveniji dani kod Allaha, niti dani u kojima su dobra djela draža Allahu od ovih deset dana, mnogo u njima Allaha spominjite et-tehlilom (izgovarajući riječi la ilahe illallahu), et-tekbirom (veličanjem Allaha izgovarajući riječi Allahu ekber), et-tehmidom (zahvalom Allahu riječima elhamdulillahi).”
(Hadis je zabilježio imam Taberani sa dobrim lancem prenosilaca, kao što je to potvrdio šejh Albani.)
Uzvišeni Allah u Kur’anu se zaklinje ovim vremenom: ”Tako mi zore i deset noći.” (Fedžr, 1-2.) U komentaru ovog ajeta, Ibn Kesir je spomenuo riječi Ibn Abbasa, r.a., da se to odnosi na noći prvih deset dana zul-hidždžeta.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje upitan je o vrijednostima deset dana zul-hidždžeta, tj. da li su ovi dani bolji od deset zadnjih dana mjeseca ramazana, pa je odgovorio: ”Deset dana zul-hidždžeta bolji su od zadnjih deset dana mjeseca ramazana, a noći zadnje trećine ramazana bolje su od noći deset dana zul-hidždžeta.’’
Prvo dobro djelo koje bi trebalo činiti u ovim mubarek danima jeste post. Od supruga Allahovog Poslanika preneseno je da je Poslanik postio devet dana zul-hidždžeta , te da je postio: dan Ašure, devet dana zul-hidždžeta i tri dana u svakom mjesecu. (Hadis je zabilježio imam Nesai, a njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.)
A što se tiče devetog dana zul-hidždžeta – dana Arefata – o postu tog dana izrečeni su posebni hadisi. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan o postu na dan Arefata (devetom danu zul-hidždžeta), rekao je: ”On iskupljuje od grijeha za prošlu i narednu godinu.” (Muslim i dr.)
Nema dana kada Allah, dž.š., oslobodi više Svojih robova od Vatre kao što to učini na taj dan.
Bilježe Ebu Ja’la i Ibn Mubarek sa vjerodostojnim lancem prenosilaca od Enesa, r.a., koji kaže: ’’Poslanik, a.s., stajao je na Arefatu, pred zalazak sunca, pa je rekao Bilalu da obznani ljudima da poslušaju šta će im Poslanik, a.s., reći, pa su svi pažljivo slušali. Tom prilikom Poslanik je rekao:
”O ljudi, došao mi je Džibril i prenio mi selam od Gospodara svjetova i obavijestio me da je Allah oprostio svima koji su na Arefatu.” Tada je ustao Omer, r.a., i upitao: ”Je li to samo nama danas (jer si ti danas sa nama)?” Poslanik, a.s., rekao mu je: ”To je za vas i za sve one koji će doći nakon vas do Sudnjega dana”, a onda je Omer rekao: ”Allahova dobrota je neizmjerna.“
Jedno od dobrih djela koja je dobro činiti u ovih deset dana zul-hidždžeta jeste priznavanje Allahove jednoće i negiranje širka, te izgovaranje zikra kojim se očituje Allahova jednoća.
Najbolje dobro djelo jeste svjedočenje Allahove, s.v.t., jednoće, a najveći grijeh je pripisivanje Allahu sudruga.
Imami Buharija i Muslim u hadisu od Abdullaha ibn Samita bilježe da je Poslanik, a.s., rekao: ”Ko posvjedoči da je Allah Bog i da je Muhammed Njegov poslanik, i da je Isa Allahov rob i poslanik, i riječ koju je udahnuo u Merjemu i duša od Njega (iz počasti prema njoj, kao što je Bejtullah Allahova kuća, a nikako dio Njega!!!), da je Džennet istina i Džehennem istina, Allah će mu dati da uđe na koja god džennetska vrata hoće.”
A u rivajetu od Itbana ibn Samita u Sahihu navodi se da je Poslanik, a.s., rekao: ”Allah je Vatri zabranio onoga ko kaže la ilahe illallah, želeći time Allahovo lice.“
Ovo je najbolja dova na dan Arefata kao što kaže Poslanik, a.s.: ” Najbolje što sam rekao ja i poslanici prije mene jeste: LA ILAHE ILLALLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEH, LEHUL MULKU WE HUVE ALA KULLI ŠEJJIN KADIR.“
Potvrđivanje šehadeta ne postiže se samo izgovaranjem, nego to predstavlja čvrsto ubjeđenje u srcu, izgovaranje jezikom i potvrđivanje djelima.
Obavljanje namaza
Kaže Allah Uzvišeni:
”Redovno molitvu obavljajte, naročito onu krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte.” (Sura El-Bekare, 238.)
Kaže Allah Uzvišeni:
”O vjernici, molitvu obavljajte, a ruku’ i sedždu činite i Gospodara svoga obožavajte, i dobra djela činite da biste postigli ono što želite.” (Sura El-Hadždž, 77.)
Kaže Allah Uzvišeni:
”Postići će šta želi onaj koji se očisti i spomene ime Gospodara svoga pa namaz obavi.“ (Sura El-A’ala, 14-15.)
Obavljanje hadždža
Hadždž je ibadet koji je usko vezan za ove mubarek dane, jer se on može obaviti samo u ovim danima.
Mnogi ljudi daju prednost ovodunjalučkim, bespotrebnim stvarima nad obavljanjem hadždža, pa iz godine u godinu odgađaju odlazak na hadždž.
Budimo od onih čija će srca stalno žudjeti za susretom sa Allahovom kućom (Bejtullahom), a to je bila i dova Ibrahima, a.s., u trenucima izgradnje Kabe:
Allah, s.v.t., kaže o Ibrahimovoj dovi: “…zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima I opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.“ (Sura Ibrahim, 37).
Ebu Hurejre, r.a., rekao je: “Upitan je Vjerovjesnik, a.s.: ‘Koje je djelo najbolje?’, pa je odgovorio: ‘Vjerovanje u Allaha i Njegovog Poslanika.’ ‘A zatim?’, upitaše ashabi. Odgovorio je: ‘Borba na Allahovom putu.’ ‘A zatim?’, ponovo upitaše ashabi. ‘Propisno obavljen hadždž’, odgovorio je Muhammed, a.s.’” (Muttefekun alejhi)
Mnogo je dobrih djela koja se trebaju činiti u ovim danima, a i izvan njih, poput: zikrullaha, dove Uzvišenom Allahu za oprost grijeha nama, našim bližnjima i svim vjernicima, obilazak bolesnika, sadaka, jer dobro djelo je sebeb radi kojeg Allah daje čovjeku ugodan i lijep život.
Kaže Allah Uzvišeni:
“من عمل صاحا من ذكر او انثى و هو مؤمن فلنحيينه حياة طيبا”
‘’Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život…’’(Sura En-Nahl, 97.)
U vezi s ovim ajetom, hazreti Alija, r.a., rekao je da je ”lijep život zadovoljstvo sa onim čime te je Allah opskrbio”, a Ibn Abbas je rekao: ”Pod riječima ‘lijep život’ misli se na sreću.”
Hasan je rekao da riječi حياة طيبا – lijep život znače uživanje u Džennetu, na onome svijetu.
Dobro djelo je uzrok Allahove ljubavi prema Svome robu
Buharija i Muslim i drugi bilježe da je Poslanik, a.s., rekao: ”Allah Uzvišeni kaže:
‘Ničim Mi se Moj rob ne može približiti kao sa onim što sam mu kao farz propisao, a Moj rob će Mi se približavati sa nafilama sve dok ga ne zavolim…“’
Dobro djelo je razlog otklanjanja nedaća i briga
Buharija i Muslim bilježe od Abdullaha ibn Omera predaju o trojici ljudi koji su ostali zatočeni u pećini, pa su rekli: ”Iz ove naše nevolje neće nas izbaviti ništa osim da Allaha molimo preko naših dobrih djela…”
Dobro djelo je uzrok lijepe završnice na ovome svijetu
Hafiz ibn Kesir kaže: ”Allah Plemeniti odredio je da čovjek odlazi sa ovoga svijeta onako kako je živio, a u kakvom stanju čovjek umre, u takvom stanju će biti i proživljen.”
Imam Muslim bilježi od Džabira, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao:
“Svaki rob će biti proživljen u stanju u kakvom je umro.“
Imami Ahmed i Tirmizi bilježe sa vjerodostojnim senedom da je Poslanik, a.s., rekao:
”Kada Allah Svome robu želi dobro, potčini ga.” Ashabi upitaše: ”Allahov Poslaniče, kako ga potčini?”, a Poslanik, a.s., reče: ”Uputi ga da čini dobro djelo, a zatim ga na njemu usmrti.“
Ubiranje najvećeg ploda dobrih djela – ulazak u džennet
Kaže Allah Uzvišeni:
”Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili džennetske bašče će prebivalište biti, vječno će u njima boraviti i neće poželjeti da ih nečim drugim zamijene.” (Sura El-Kehf, 107.)
Allahu naš podari nam da Tebe volimo, da volimo one koji Tebe vole, da volimo djela koja će nas približiti Tvojoj ljubavi!