Priredio: Hasan K.
Vjernici ramazansko vrijeme ispune raznim ibadetima i činjenjem dobrih djela, svaku sekundu nastoje provesti u bogougodnim djelima i time zaslužiti velike, od Allaha obećane, nagrade. Nažalost, u postramazanskom periodu mnogi posustanu i ne ustraju u aktivnom ibadetu. Stoga ovim tekstom želim i sebe i vas podstaknuti na ustrajno činjenje dobra i ukazati na važnost ustrajnosti, jer ne bi valjalo da ono što smo u ramazanu stekli – a stekli smo zaista mnogo – napustimo. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Allahu je najdraže djelo koje se stalno čini, pa makar bilo i malo.” (Bilježe Buharija i Muslim)
Mjesec ramazan je iza nas, Bajram je iza nas, i prvi ispit ustrajnosti polagao se upravo kod Bajrama, odnosno kod načina njegovog ”obilježavanja”. Da li je ”dočekivanje” Bajrama bilo na dozvoljen ili nedozvoljen način? Jesu li ga ljudi proveli u kafanama, birtijama, diskotekama, koncertima, ili na hairli mjestima, u krugu porodice i prijatelja? Jesu li ljudi odmah zaboravili ljepote posta i noćnog namaza, ili ne? To zna svako ponaosob, a islam je tu decidan i jasan.
Ovo je, dakle, bio prvi ispit ustrajnosti. Moramo biti svjesni da će se šejtan svim silama truditi da nas upropasti, da nam ljepote ramazana, našu duhovnost za koju smo se dobro namučili, poremeti, jer onaj ko je proveo ramazan posteći, ibadet Allahu čineći, vjerujući i nadajući se nagradi od svoga Stvoritelja, taj je, ako Bog da, čist od grijeha. O tome nas je obavijestio naš poslanik Muhammed, s.a.v.s., u hadisu koji bilježe Buharija i Muslim. I naravno da je šejtanu teško, krivo mu je što nam je Allah, dž.š. – a nadamo se da jeste i molimo Ga za to – oprostio grijehe, pa on sada želi da nas uprlja, da nas vrati na stari na put, od kojeg smo u ramazanu digli ruke, i da nam našu svijest o Allahu, o nama i našim slabostima i grijesima, svijest o pravim vrijednostima, a koja je u ramazanu došla do izražaja, poremeti i umanji. Tako da je naš zadatak da učimo i izučavamo šejtanske zamke i spletke, da znamo na koji način on zavodi, a ta obaveza se odnosi na sve muslimane i muslimanke bez obzira na godine, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Traženje znanja je obaveza svakog muslimana.” (Bilježe ga Ibn Madže i Bejheki u Šuabul-imanu, a hadis je dobar, dok šejh Albani smatra da je vjerodostojan)
Nažalost, mnogi muslimani ne znaju na koji način šejtan zavodi, pa potpadnu pod njegov utjecaj. To se može ilustrirati na sljedećem primjeru: Čovjek redovno klanja sve namaze, ne propušta, elhamdulillah, nijedan, i svjestan je da mu je to obaveza. Šejtan takvom neće odmah reći: “Nemoj klanjati”, neće mu prići na takav način, i truditi se da ga skrene sa Pravog puta. Takvom će reći: “Pa eto, ne moraš sunnete, nisu oni obavezni”, ili “Klanjaj samo farzove, to ti je i jedino i obavezno”, ili slično. Znači, prići će mu na ovakav način, odvraćanjem od onoga što se može ostaviti, pa ga malo-pomalo zavoditi, dok ga ne ostavi samo na farzovima, i na kraju će mu biti lakše da ga nagovori da ostavi i farz. A on samo glasom zavodi, ne topom, pištoljem, nožem, pa zbog toga čovjek može da mu se odupre. Uzvišeni Stvoritelj kaže: “I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obećanja, a šejtan ih samo obmanjuje, ali, ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!’ A Gospodar tvoj je dovoljan kao zaštitnik!” (El-Isra, 64-65)
Gospodar nas također obavještava o šejtanovim metodama zavođenja i navodi nam Iblisovu zakletvu koja se odnosi na ljude, jer je Iblis zbog čovjeka, zbog Adema, a.s., proklet. Naime, kada je izbačen iz Dženneta, rekao je: “E zato što si odredio pa sam u zabludu pao” – reče – “kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati, pa ću im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!” (El-‘Araf, 16-17) Šejtan se zakleo da će nam prilaziti sa četiri strane: sprijeda, straga, zdesna i slijeva. Mnogi su naime, zavedeni, nazovimo to, “životnim stažom”. Šejtan ih zavodi dužinom njihovog življenja pa im kaže: “Klanjat ćeš kad ostariš”, i mi po ljudima u BiH vidimo raširenost ovog razmišljanja. Kada sam razgovarao sa jednim prijateljem i ukazivao mu na obavezu obavljanja namaza, njegov odgovor je bio: “Ma naklanjat ću ja to kad budem dedo”. Ovim ljudima šejtan daje lažnu nadu. Zašto lažnu? Pa zato što niko ne zna kada će preseliti! I zbog toga čovjek treba sve svoje obaveze na vrijeme da izvršava.
Slično je i sa pitanjem hadždža. Kod mnogih ljudi u Bosni vlada mišljenje da samo kada ostare mogu i treba da odu na hadždž, nikako dok su mladi, jer mladi ne mogu ”čuvati” hadždž!? Ovime se aludira na to da je pred mladim čovjekom “život”, i veće su šanse da griješi, dok se stariji insan lakše čuva od grijeha. Svakako da je ovo pogrešno, i jedan je od načina šejtanskog zavođenja, i dosta je ljudi na ovaj način zaveo, odvraćajući ih od obavljanja hadždža dok su mladi, nagovarajući ih da to učine kada ostare. Musliman treba obaviti hadždž kada za to stekne uvjete, jer obaveza nastupa po stjecanju uvjeta.
Interesantno je spomenuti da šejtan nije rekao da će nas zavoditi odozgo, jer odozgo nam dolazi Allahova milost, a on ne može na nju utjecati niti je na bilo koji način zaustaviti ili umanjiti.
Kao jedan vid ustrajnosti nakon ramazana, naš poslanik Muhammed, s.a.v.s., preporučuje nam i post šest dana mjeseca ševvala, mjeseca u kojem se mi trenutno nalazimo. Ebu Ejjub el-Ensari, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko isposti ramazan, i još šest dana u ševvalu, kao da je postio cijelu godinu.” (Bilježe ga Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed) To znači da post ramazana i još šest dana ševvala ima vrijednost posta cijele godine. Subhanallah! Ovdje treba zastati i razmisliti. Da postim 35 dana u godini (ove godine je ramazan bio 29 dana), kao da sam postio cijelu godinu!!! Subhanallah! Koliko je samo naš Gospodar milostiv i koliko samo nagrađuje! Ovo se tumači na način da Allah, dž.š., za svako dobro djelo minimalno deseterostruko nagrađuje. On kaže u Kur´anu: “Ko uradi dobro djelo, bit će deseterostruko nagrađen” (El-En’am, 160), pa tako se vrijednost mjeseca ramazana uvećava za deset puta. Šest dana mjeseca ševvala po deset puta iznosi 60 dana, ili dva mjeseca: 10 + 2 = 12, čista matematika. Iako je post ovih šest dana nafila, čovjek ne bi smio sebi dozvoliti luksuz da ih propusti, pogotovo ne oni koji žele da budu ustrajni. Oni koji su ispostili ramazan, sigurno da mogu i ovih šest dana, a vidimo da je nagrada zaista velika. Da meni neko ponudi da biram između 6 KM i 60 KM, zasigurno bih uzeo 60 KM. Sumnjam da postoji neko ko bi postupio suprotno!
Što se tiče načina kako postiti, ono može biti u diskontinuitetu, odnosno nije uvjet da se svih šest dana uzastopno isposti. Bitno je u ukupnom broju ispostiti šest dana, a onaj ko to želi, ne smeta da ih uzastopno posti. Učenjaci su naveli da su obje varijante ispravne.
Jako bitna stvar koji će nam sigurno pomoći u našoj ustrajnosti jeste i druženje sa Kur´anom. Iako je Kur´an objavljen u ramazanu i ljudi ga najviše uče u ramazanu, to ne znači da se trebamo sa njim družiti samo u ramazanu, već i u drugim mjesecima! Ne vidim razlog zašto čovjek, koji je u ramazanu učio Kur´an, to ne može i van ramazana!? Pa nije nam Gospodar naredio da Mu robujemo samo u ramazanu, već tokom cijele godine, tokom cijelog života! Kur´anske poruke, smjernice, naredbe, zabrane, treba da budu predmet naše svakodnevnice. Od ovoga musliman ne smije odstupiti. Ne treba se čovjek fokusirati samo na učenje arapskog teksta, već i na čitanje prijevoda značenja. Mnogi ne obraćaju pažnju na prijevod i fokusiraju se samo na učenje arapskog teksta radi ibadeta, a zapostavljaju značenje onoga što su proučili. Naravno, učenje arapskog teksta ima veliku vrijednost. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Ko prouči jedan harf iz Allahove Knjige, imat će nagradu, a nagrada se deseterostruko uvećava. Ne kažem da je elif-lam-mim harf. Elif je harf, lam je harf i mim je harf.” (Bilježi ga Tirmizi, a hadis je vjerodostojan) Ponavljam, pored učenja arapskog teksta ne treba se zapostaviti i čitanje prijevoda da bismo znali šta nam Allah, dž.š., poručuje, šta traži od nas, kakve nam nagrade obećava, čime nam prijeti itd. To će sigurno povećati našu bogobojaznost i pomoći nam u ustrajnosti.
I naravno, čovjek ne smije zaboraviti dovu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., često je učio dovu: “O Ti koji srca preokrećeš, učvrsti moje srce u vjeri – Ja mukalibel kulubi sebbit kalbi ala dinike.” (Bilježe ga Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed, a hadis je vjerodostojan) Da bi čovjek bio ustrajan, mora priznati svoju slabost, mora priznati da je nejak, da ne može bez Allahove pomoći. Muhammed, s.a.v.s., bio je Allahov poslanik, a opet je učio navedenu dovu. Pa kako onda da je mi ne učimo! Kako onda da mi ustrajemo ako ne moleći Gospodara da nas učvrsti u vjeri, da nas ostavi na Pravom putu, da nas ne prepusti sebi samima, jer ako to naš Stvoritelj uradi, onda smo zalutali i niko nas osim Njega, Uzvišenog i Veličanstvenog, ne može vratiti na Pravi put.
Molim Onoga koji je stvorio nebesa i Zemlju da ovaj tekst pomogne muslimanima da Mu budu pokorni, i da nakon ramazana ustraju u svojim ibadetima i budu vezani za Njega.