Piše: Ismir Karaga
Mesdžid – Allahova kuća
Mesdžidi su najdraža mjesta Allahu, dž.š. U njima se srca smiruju, duše čiste, a vjernici se povezuju kroz ibadet i znanje. Zato Allah, dž.š., naređuje njihovu gradnju i održavanje:
„Allahove džamije održavaju samo oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i koji klanjaju namaz, daju zekat i ne boje se nikoga osim Allaha.“ (Et-Tevbe: 18)
Duhovni centar i škola odgoja
U vrijeme Poslanika, a.s., i pravednih halifa, mesdžid je bio mnogo više od mjesta molitve. Bio je središte duhovnog, obrazovnog, političkog i socijalnog života.
Prvi objekt koji je Poslanik, a.s., sagradio po dolasku u Medinu bio je upravo mesdžid.
„Sedmorica će biti u hladu Arša… među njima i čovjek čije je srce vezano za džamije.“ (Buhari, Muslim)
Mjesto znanja, savjeta i moralnog uzdizanja
U mesdžidu se prenosilo znanje. Tu su učenici učili pred ashabima, a žene su imale svoj prostor za učenje i vjersko savjetovanje. Aiša, r.a., kazala je:
„Allah se smilovao ženama Ensarija – stid ih nije sprječavao da uče svoju vjeru.“ (Buhari)
Obrazovni centar islamske civilizacije
Džamije poput Al-Azhara, Zejtune, Kajravana i Kordobe postale su simboli islamskog znanja. U njima su obrazovani i muslimani i nemuslimani, a mnoge su posjedovale biblioteke sa stotinama hiljada knjiga.
Mesdžid – stub zajednice
Mesdžid ujedinjuje ljude. Bez obzira na porijeklo, jezik, imetak ili boju kože – svi su jednaki pred Allahom. Rame uz rame u safovima, muslimani uče bratstvo i zajedništvo.
Socijalna i humanitarna uloga
Poslanik, a.s., je u svome mesdžidu izdvojio mjesto za siromašne – poznato kao „ehlu-suffe“. U mesdžidu su se skupljale sadake, pomagali ugroženi, sklapali brakovi, rješavali sporovi i okupljalo se u kriznim trenucima.
„Siromasima koji su posvećeni Allahovom putu… poznaćeš ih po izgledu, ne dosađuju ljudima proseći.“ (El-Bekare: 273)
Mjesto smiraja i utočišta
Ljudi su dolazili u džamiju tražeći mir. Tako Ebu Umama, obuzet tugom i dugovima, u mesdžidu pronalazi olakšanje kroz dovu Poslanika, a.s.
„Gospodaru moj, utječem ti se od tuge i brige…“ (Ebu Davud)
Zajednička odgovornost
Džamije nisu odgovornost samo imama i mutevelija. Svaki vjernik ima svoju ulogu: učenjem, podrškom, pomaganjem, prisustvom.
„Džamije imaju svoje stubove – to su ljudi koji ih redovno posjećuju. Meleki ih traže ako izostanu, obilaze ako su bolesni i pomažu ako su u potrebi.“ (Ahmed – sahih)
Zaključak
Mesdžid je centar islama – izvor znanja, mjesto ibadeta, utočište za duše i prostor izgradnje zajednice. Vratimo mu njegovu ulogu, podržimo ga svojim prisustvom, znanjem, imetkom i dovom.