- Bera b. Azib, radijallahu anhu, kazuje: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je da obilazimo bolesnika, da pratimo dženazu, da onome ko kihne nazdravimo (riječima jerhamukellah – Allah ti se smilovao), da izvršimo ono na što nas je neko zakleo, da pomognemo onome kome je učinjena nepravda, da se odazovemo onome ko nas pozove i da širimo selam.” Muttefekun alejhi.
- Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pet je dužnosti muslimana prema drugom muslimanu: odgovoriti na selam, obići bolesnog, pratiti dženazu, odazvati se na poziv i nazdraviti onome ko kihne.” Muttefekun alejhi.
Oba ova hadisa navedena su i pojašnjena pod brojevima 239 i 238, u dvadeset sedmom poglavlju, “Međusobno poštivanje i uvažavanje muslimana, njihove dužnost i samilost jednih prema drugima”.
- Također, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Na Sudnjem danu, Uzvišeni Allah će reći: ‘O sine Ademov, razbolio sam se, a ti Me nisi obišao!’ Čovjek će reći: ‘Gospodaru, kako da Te obiđem, a Ti si Gospodar svih svjetova!?’ Allah će na to reći: ‘A zar nisi znao da se taj i taj Moj rob razbolio, a ti ga nisi obišao? Zar nisi znao, da si ga obišao, da bi Mene pored njega pronašao? O sine Ademov, tražio sam da Me nahraniš, a ti Me nisi nahranio!’ ‘Gospodaru, kako da ja nahranim Tebe, a Ti si Gospodar svjetova?!’, reći će on, a Allah će mu odgovoriti: ‘A zar nisi znao da je taj i taj Moj rob od tebe tražio da ga nahraniš, a ti ga nisi nahranio? Zar nisi znao, da bi to, da si ga nahranio, kod Mene našao? O sine Ademov, tražio sam da Me napojiš, a ti Me nisi napojio!’, a čovjek će reći: ‘Gospodaru, kako da ja napojim Tebe, a Ti si Gospodar svih svjetova?!’, pa će mu Allah reći: ‘Molio te taj i taj Moj rob da ga napojiš, pa ga nisi napojio! Zar nisi znao da si ga napojio, da bi za to kod Mene (nagradu) našao.’” Muslim.
Dokumentacija hadisa
Bilježi ga Muslim, 2569.
Propisi, pouke i poruke
– U hadisu je potvrđeno jedno od svojstava Uzvišenog Allaha, a to je svojstvo govora (kelam).
– Uzvišeni Allah obilato nagrađuje Svoje robove onda kada lijepo postupaju i čine dobra djela, i ništa od njihovih dobrih djela On neće zanemariti niti upropastiti.
– Obaveza je brinuti se o stanju muslimana, prema njima biti brižan i pažljiv, te izvršavati dužnosti koje su nam u pogledu njih stavljene u obavezu, a sve to samo iz želje za Allahovim zadovoljstvom i iz žudnje za velikom i vječnom Allahovom nagradom i Njegovim blagodatima.
– Jedna od obaveza muslimana prema drugom bratu muslimanu jeste i to da ga obiđe kada se razboli.
– Hadis nas podučava da je obaveza nahraniti gladnog.
– Ovaj je hadis nepobitni dokaz protiv sljedbenika panteizma[1] jer se kod svih spomenutih situacija u hadisu (obilazak bolesnog, hranjenje gladnog, pojenje žednog) naglašava i pravi jasna razlika između roba i Gospodara, između Apsolutnog Vladara i sluge, i između Stvoritelja i stvorenja. Neka je Uzvišeni Allah vrlo daleko od onoga što Mu nasilnici nepravedno pripisuju!
- Od Ebu Muse, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Obiđite bolesnog, nahranite gladnog i oslobodite zatočenog!” Buhari.
Dokumentacija hadisa
Bilježi ga Buhari, Fethul-Bari, 6/167.
Manje poznata značenja
oslobodite zatočenog – izbavite zarobljenika iz ruku neprijatelja na način da ga otkupite novcem ili slično.
Propisi, pouke i poruke
– Muslimani su saosjećajni i brižni jedni prema drugima, stoga je primjer muslimanskog društva kao primjer jedne čvrste i stabilne građevine čiji se dijelovi međusobno podupiru i jedni na duge oslanjaju.
– Ukoliko musliman sazna da mu se brat po vjeri razbolio, potrebno je da se o njemu raspita, obiđe ga i da se tokom posjete prema njemu nježno i brižno odnosi.
– Lijepo je da se prilikom posjete bolesniku bira odgovarajuće i zgodno vrijeme koje najbolje odgovara bolesnom, kako mu se ne bi nanosile duševne ili fizičke neprijatnosti.
– Posjećivanje bolesnika najčešće kod njega budi živost i vraća mu snagu, te mu to biva vid pomoći i podsticaja da ozdravi.
– Vrijeme posjete bolesniku nije precizirano niti strogo definirano, stoga se u ovom pitanju najbolje držati onoga što je uobičajeno i među ljudima prihvaćeno.
– Kod bolesnika se ne treba zadržavati dugo osim zbog neke prijeke potrebe. U suprotnom, to bi moglo biti naporno samom bolesniku, a i opterećenje njegovoj porodici i ukućanima.
– Obaveza je utoliti glad onome ko je gladan.
– Muslimani su obavezni da iz zatočeništva i neprijateljskih ruku izbave druge muslimane. Kada vojnici budu ubijeđeni da će muslimani uvijek sve učiniti da ih izbave iz eventualnog zarobljeništva, tada se na bojnom polju neće štedjeti i pri susretu s neprijateljem pokazivat će bezgraničnu hrabrost, a ukoliko poginu, onda se kod Allaha ubrajaju u šehide.
- Od Sevbana, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada musliman ode u obilazak svoga (bolesnog) brata muslimana, takav je u džennetskoj hurfi sve dok se ne vrati.” Neko od prisutnih upita: “A šta je to džennetska hurfa, Allahov Poslaniče?”, a on odgovori: “Ubrani džennetski plodovi.” Muslim.
Dokumentacija hadisa
Bilježi ga Muslim, 2568 i 41.
Manje poznata značenja
ubrani džennetski plodovi – razni otrgnuti plodovi džennetskog voća.[2]
Propisi, pouke i poruke
– Do nagrade koja je obećana u ovom hadisu musliman može doći samo posjetom i obilaskom bolesnika.
– Hadis nas podstiče da posjećujemo bolesne.
– Obilazak bolesnih predstavlja jedan vid dobrih i Allahu dragih djela s kojim se čovjek približava Džennetu i udaljava od Vatre.
- Od Alije, radijallahu anhu, prenosi se da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “Koji god musliman ujutro posjeti bolesnog muslimana, na takvoga sedamdeset hiljada meleka donosi salavat sve dok ne omrkne, a ako ga posjeti navečer, na njega sedamdeset hiljada meleka donosi salavat sve dok ne osvane, i njemu pripada bašta u Džennetu[3].” Tirmizi i kaže da je hasen.
Dokumentacija hadisa
Ovaj je hadis vjerodostojan. Bilježe ga Ebu Davud, 3098 i 3099, Tirmizi, 969, i Ibn Madža, 1442.
Kažem: Hadis je sahih – vjerodostojan.
Propisi, pouke i poruke
– Uzvišeni Allah zadužio je meleke raznim dužnostima i raspodijelio njihove obaveze, pa su jedni zaduženi za oblake, drugi za kišu, treći za traženje oprosta za grijehe koje počine vjernici, a neki su opet specijalno zaduženi da uče dove onome ko posjeti bolesnika.
– Hadis ukazuje na veličinu svetosti i nepovredivosti koju musliman uživa kod svoga Gospodara, kao i na međusobno uvažavanje i brižnost muslimana.
– Brojnost vojske Uzvišenog Allaha, bilo da se radi o melekima ili nekome drugom, ne poznaje niko osim Njega.
– Hadis nam ukazuje na povezanost svijeta gajba – nepoznatog, sa svijetom pojavnog i opipljivog.
– Meleki mole za onoga ko posjeti bolesnika u vremenu u kojem mu dođe u posjetu i u vremenu koje slijedi nakon toga. Ukoliko ga je posjetio po danu, dova meleka za njega počinje od trenutka kada je došao u posjetu pa sve dok dan u potpunosti ne prođe, a ako mu je došao u posjetu po noći, meleki za njega dove od vremena kada mu je došao u posjetu pa sve do same zore.
– Obilazak bolesnika nije vremenski fiksno određen niti preciziran, već se pri posjeti treba uzeti u obzir situacija u kojoj se bolesnik nalazi, kao i stanje i okolnosti njegove porodice i ukućana. Isto tako, pri posjeti treba voditi računa o vremenima u kojima je odlazak drugima zabranjen ili pak pokuđen.
- Enes, radijallahu anhu, pripovijeda: “Jedan dječak, jevrej, služio je Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa se razbolio. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao mu je u posjetu i sjeo kod njegove glave, a onda mu rekao: ‘Primi islam!’ Dječak pogleda u svoga oca koji se nalazio pored njega, a on (otac) reče: ‘Poslušaj Ebul-Kasima!’ Dječak primi islam, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je izašao, reče: ‘Hvala Allahu koji ga je spasio od Vatre!’” Buhari.
Dokumentacija hadisa
Bilježi ga Buhari, Fethul-Bari, 3/219.
Propisi, pouke i poruke
– Dozvoljeno je unajmiti nevjernika u svrhu pružanja različitih vrsta usluga, međutim, u ratu nije dozvoljeno tražiti pomoć od njih.
– Dozvoljeno je otići u posjetu židovima i kršćanima, priželjkujući da prihvate islam nakon što im se on prezentira. U suprotnom, to nije dozvoljeno.
– Hadis nas podučava korektnom odnosu i lijepom postupanju prema zimmijama – štićenicima islamske države, i posluzi.
– Dozvoljeno je kao slugu imati malo dijete.
– Islam treba prezentirati i maloljetniku, i njegov je islam validan ako ga prihvati, jer da nije tako, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovog dječaka ne bi ni pozvao u islam.
– Islam malodobnog djeteta se prihvata, a ako to dijete umre nakon što je primilo islam, ono će biti izbavljeno i spašeno od Vatre.
– Ukoliko bi dijete koje shvata razliku između imana – vjerovanja, i kufra – nevjerstva, umrlo ispovijedajući nevjerstvo, umrlo bi kao nevjernik i bilo bi kažnjeno zbog svog nevjerstva.
– Hadis ukazuje na veliku brižnost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji se maksimalno trudio i zalagao da čovječanstvo izbavi i sačuva od džehennemske vatre, a na isti način trebaju postupati i njegovi nasljednici i sljedbenici.
_____________
Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”
Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali
Preveo: Amir Durmić
Redaktura: Abdulvaris Ribo
Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović
____________________
[1] Panteizam je učenje o posvudašnjoj prisutnosti Boga, ili da su Bog, svemir i čitav univerzum jedno te isto. Po panteističkom svjetonazoru, Bog ne postoji kao samostalno biće odvojeno od pojavnosti, već je poistovjećen sa prirodom, te je razmatra kao očitovanje Boga. Dakle, po ovom učenju, Bog, svemir i sva živa bića u njemu ustvari su utjelovljeni u jedno biće. Ovo pagansko heretičko učenje našlo je, nažalost, svoje pristalice i među nekim “muslimanskim” filozofima koje su islamski učenjaci u globalu proglasili nevjernicima i otpadnicima od islama. (op. prev.)
[2] Učenjaci imaju i druga tumačenja za sintagmu “džennetska hurfa”: palmovik, aleja s nizom palmi s obje strane, put koji vodi u Džennet itd. Vidjeti: Ibn Esir, En-Nihajetu fi garibil-hadisi vel-eser, 2/66. (op. prev.)
[3] Komentatori ovog hadisa kažu da se “riječ harif (upotrijebljena u hadisu) odnosi na baštu u Džennetu, iako se u osnovi ova riječ upotrebljava za otrgnute, tj. ubrane plodove nekog džennetskog voća”. Vidjeti: Mubarekfuri, Tuhfetul-ahvezi, 4/12, i Šereful-Hakk, Avnul-ma‘bud, 8/203. (op. prev.)