- Ebu Hattab Katada kazuje: “Pitao sam Enesa: ‘Da li se rukovalo u vrijeme ashaba (drugova Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem)?’, a on reče: ‘Da.’” Buhari.
Dokumentacija hadisa
Bilježi ga Buhari, Fethul-Bari, 11/54.
Propisi, pouke i poruke
– Rukovanje spada u sunnet i to je lijep i šerijatski legitiman običaj koji ne prouzrokuje nikakvu štetu niti šerijatski prekršaj, već naprotiv, rukovanje pri susretu, po konsenzusu, smatra se sunnetom.
- Enes, radijallahu anhu, kaže: “Kada su došli stanovnici Jemena, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Došli su vam Jemenci, a oni su prvi koji su uveli rukovanje.’” Ebu Davud sa ispravnim lancem prenosilaca.
Dokumentacija hadisa
Hadis je vjerodostojan. Bilježe ga Ebu Davud, 5213, i Ahmed, 3/212, od Hammada kojem ga je kazivao Humejd, koji ga prenosi od Enesa, radijallahu anhu, koji je hadis čuo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Kažem: Lanac prenosilaca ovog hadisa je vjerodostojan.
Propisi, pouke i poruke
– Pohvalno je muslimana spomenuti po nekim lijepim osobinama i svojstvima koja ga krase, kako bi to bilo podstrek drugima da se u tome povode za njim.
– Musliman je obavezan da određene zasluge pripiše onome kome i pripadaju, kao što je isto tako obavezan da znanje pripiše njegovom istinskom izvoru. Takvo ponašanje donosi blagoslov, a to je ujedno i vid ispunjavanja emaneta, tj. preuzete obaveze.
- Od Beraa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada se dva muslimana susretnu pa se rukuju, bit će im oprošteno prije nego što se rastanu.” Ebu Davud.
Dokumentacija hadisa
Ukoliko se u obzir uzmu druge slične predaje, ovaj je hadis hasen – dobar. Bilježe ga Ebu Davud, 5212, Tirmizi, 2727, Ibn Madža, 3703, i Ahmed, 4/289 i 303, od Edžleha, a on od Ebu Ishaka, koji ga prenosi od Beraa b. Aziba, radijallahu anhu.
Kažem: Lanac prenosilaca ovog hadisa je slab jer se Ebu Ishak prilikom prenošenja hadisa koristio metodom ‘an‘an, a uz to, ovaj je prenosilac i miješao hadise. Međutim, ovaj hadis pojačava druga slična predaja koju prenosi Enes, radijallahu anhu, a bilježi je Ahmed, 2/142, pa imajući to u vidu, uz Allahovu pomoć, možemo ustvrditi da je hadis hasen li gajrihi.
Propisi, pouke i poruke
– Ovaj je ummet Uzvišeni Allah odlikovao nad drugim ummetima tako što je čak i rukovanje učinio jednom vrstom iskupa za grijehe koje muslimani učine.
- Enes, radijallahu anhu, kazuje: “Neki je čovjek upitao: ‘Allahov Poslaniče, ponekad neko od nas susretne svoga brata ili prijatelja, pa hoće li mu se (iz poštovanja) pokloniti?’ ‘Neće’, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘A hoće li ga zagrliti i poljubiti?’, upita čovjek. ‘Neće’, opet odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘A hoće li ga uzeti za ruku i s njim se rukovati?’, opet upita čovjek. ‘Hoće’, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.” Tirmizi i kaže da je hasen.
Dokumentacija hadisa
Ukoliko se sagledaju svi putevi kojima se prenosi, ovaj je hadis hasen – dobar. Bilježe ga Tirmizi, 2728, Ibn Madža, 3702, Ahmed, 3/198, i Bejheki, 7/100, od Hanzale b. Abdullaha es-Sedusija koji je rekao da mu Enes b. Malik, radijallahu anhu, pričao spomenuti hadis.
Kažem: Lanac prenosilaca ovog hadisa je slab jer su spomenutog Hanzalu učenjaci ocijenili kao slabog prenosioca, međutim, nisu ga žestoko kritizirali, pa on kao prenosilac može poslužiti za pojačavanje lanaca prenosilaca sličnih predaja, kao što se i predaje koje on prenosi mogu pojačavati drugim sličnim predajama. Postoje još tri prenosioca koji su prenijeli predaju sličnu njegovoj:
- Šuajb b. El-Habhab, a njegovu predaju bilježi Dija, El-Munteka, 2/87, od Ebu Bilala el-Eš‘arija kojem je Kajs b. Er-Rebia pričao od Hišama b. Hassana, a on od Šuajba, kojem je Enes, radijallahu anhu, kazivao spomenuti hadis, s tim da je ova verzija hadisa nešto drugačija od ove ovdje spomenute.
Ovaj lanac prenosilaca nije loš i može poslužiti za pojačavanje sličnih predaja. Naime, spomenuti Kajs b. Er-Rebia je saduk, tj. prihvatljiv, međutim, njegovo se stanje promijenilo u starosti. Što se tiče Ebu Bilala el-Eš‘arija, njegovo pravo ime je Mirdas, a slabim prenosiocem smatrao ga je Darekutni, a ostala dvojica ljudi u lancu prenosilaca ovog hadisa, koji se spominju prije Kajsa i Ebu Bilala, pouzdani su i ubrajaju se u one prenosioce od kojih su hadise prenosili Buhari i Muslim.
- Kesir b. Abdullah, a predaju bilježi Ibn Šahin, Rubaijja, 2/172, međutim, ovaj je prenosilac (Kesir b. Abdullah) izrazito slab i nepouzdan.
- Muhelleb b. Ebu Sufra, a njegovu predaju bilježi Dija, El-Munteka, 1/23, a u lancu prenosilaca te predaje nalazi se izvjesni Abdulaziz b. Eban koji je metruk[1], pa se predaje koje on prenosi nikako ne mogu uzeti u obzir.
Nakon što smo spomenuli tri različita puta kojima je prenesen ovaj hadis, jasno nam je da je Bejheki pogriješio kada je nakon ovog hadisa ustvrdio da se “ovaj hadis prenosi samo od Hanzale”.
Propisi, pouke i poruke
– Onaj ko ne poznaje neki vjerski propis i boji se da će zbog svog neznanja zapasti u neki grijeh, obavezno mu je da se o tom propisu raspita i informira.
– Hadis podučava daije, tj. sve one koji rade i djeluju na polju islamskog misionarstva, da se ne smiju ljutiti kada im se postavi pitanje o nekom šerijatskom propisu, upućujući ih da na takvo pitanje trebaju odgovoriti u okviru onoga što je dotična osoba pitala.
– U slučaju da ljudi učenjaku često postavljaju pitanja o šerijatskim propisima, on se zbog toga ne smije ni uzrujati ni ozlojediti, pa makar mu jedno te isto pitanje postavili više puta.
– Strogo je zabranjeno pokloniti se pridošlici, pa makar se radilo i o poznatoj i uglednoj ličnosti.
– Grljenje nije dozvoljeno osim u situacijama u kojima je to šerijat dozvolio, kao naprimjer prilikom rastanka sa osobom koja ide na neko putovanje ili kada se ta osoba vrati s puta.
– Rukovanje je dozvoljen i šerijatski legitiman postupak.
- Od Safvana b. Assala, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Neki židov reče svome prijatelju: ‘Odvedi nas tom Vjerovjesniku!’ Njih dvojica dođoše Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa ga upitaše o devet očevidnih znamenja[2]…” Nakon što je prenosilac spomenuo ostatak hadisa, reče: “Potom su njih dvojica Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poljubili u ruku i nogu, i zatim su rekli: ‘Svjedočimo da si ti uistinu vjerovjesnik.’” Tirmizi i drugi sa ispravnim lancem prenosilaca.
Dokumentacija hadisa
Ovaj je hadis slab. Bilježe ga Tirmizi, 2733, i Ibn Madža, 3705, sa slabim lancem prenosilaca jer se u njemu nalazi Abdullah b. Selema koji je imao slabo pamćenje.
Propisi, pouke i poruke
Imajući u vidu da je hadis slab, iz njega se ne uzimaju šerijatski propisi.
_____________
Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”
Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali
Preveo: Amir Durmić
Redaktura: Abdulvaris Ribo
Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović
______________
[1] Prenosilac koji je jako mnogo griješio i izrazito slabo pamtio. Shodno ovome, hadis u čijem se lancu prenosilaca nađe ovakav prenosilac spada u kategoriju izrazito slabih hadisa koje učenjaci isto tako zovu metruk hadisima. (op. prev.)
[2] Rekao je Uzvišeni Allah: “Mi smo Musau devet očevidnih znamenja dali…” (El-Isra, 101) Ibn Kesir u Tefsiru, 5/124, pozivajući se na Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, kaže da se misli na sljedeće očevidne znakove Musaovog, alejhis-selam, poslanstva: štap, ruka koja je svijetlila, sušne godine, rascjepljenje mora, poplava, skakavci, krpelji, žabe i krv, i svi se oni spominju u Kur’anu, od čega pet zadnjih u jednom ajetu (El-A‘raf, 133). Međutim, u ovom hadisu (u njegovoj potpunoj verziji) kaže se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što su ga upitali o tih devet jasnih znakova i očevidnih znamenja, ovoj dvojici židova rekao: “Nemojte Allahu sudruga pripisivati, nemojte krasti niti zinaluk činiti, nemojte nevinu osobu koja nije smrt zaslužila ubijati, i nemojte nevinu osobu odvesti moćniku kako bi je ubio, i nemojte se baviti sihrom (vradžbinom) niti hraniti kamatom, i nemojte za blud potvoriti čestitu i kreposnu ženu, i nemojte bježati sa bojnog polja…”, a Allah najbolje zna. (op. prev.)