Propis ispiranja nosa prilikom abdesta i način otklanjanja nečistoće

Musaid

Piše: Kurra hfz. mr. Sead ef. Kumro

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada se neko od vas abdesti, neka uvuče vodu u nos pa je ispuše. Ko se čisti nakon obavljanja nužde, neka to učini neparan broj puta. A kada se neko od vas probudi iz sna, neka opere ruke prije nego što ih stavi u posudu za abdest, jer niko ne zna šta su mu ruke dodirivale tokom noći.” A u verziji koju bilježi imam Muslim kaže se: “Neka uvuče vodu u nozdrve i ispere ih.” U drugoj verziji hadisa stoji: “Ko se abdesti, neka ispere nos.” (Buhari, br. 162; Muslim, br. 278)

Ovaj hadis sadrži tri rečenice koje su vezane za tri različite situacije. Prvi dio hadisa: “Kada se neko od vas abdesti, neka uvuče vodu u nos” tiče se pravne čistoće prilikom uzimanja abdesta, drugi dio hadisa: “Ko se čisti nakon obavljanja nužde” odnosi se na uklanjanje stvarne nečistoće nakon obavljene prirodne potrebe, a treći dio hadisa:  “… a kada se neko od vas probudi iz sna” odnosi se na uklanjanje stvarne nečistoće prilikom sumnje u postojanje iste. Autor Abdulgani el-Makdisi, Allah mu se smilovao, uvrstio je ovaj hadis u poglavlje o čistoći jer je usko vezan kako za stvarnu tako i za pravnu čistoću.

Ispiranje nosa

Izraz “istinšak” predstavlja ispiranje nosa prilikom uzimanja abdesta uvlačenjem vode u nozdrve, a kako je spomenuto u drugom rivajetu ovog hadisa. Većina islamskih učenjaka smatra da ispiranje nosa prilikom abdesta nije obaveza, dok učenjaci hadisa, i to je jedno mišljenje imama Ahmeda i zahirijske pravne škole, smatraju da je ispiranje nosa prilikom uzimanja abdesta obaveza. Svoje mišljenje argumentirali su spomenutim hadisom jer je u njemu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio ispiranje nosa, što za posljedicu ima obavezu.

Većina islamskih učenjaka svoj stav dokazuje ajetom Uzvišenog Allaha: “O vjernici, kad hoćete molitvu obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operate…” (El-Maida, 6) u kojem je naređeno pranje lica, a nije naređeno ispiranje usta i nosa, što ukazuje da je to pohvalno djelo, a ne obavezno. Također, svoj stav argumentiraju hadisom u kojem je neki beduin upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako da se abdesti, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Abdesti se kako ti je Allah propisao.” (Osnovu hadisa bilježe Buhari, br. 757, i Muslim, br. 397, a dio koji je spomenut zabilježili su Tirmizi, br. 302; Ibn Huzejma, br. 545, i Hakim, br. 885.) Shodno ovome, naređeno je pranje lica i onoga što je vanjsko na licu, a nije naređeno ispiranje usta i nosa, već je to pohvalno, i ovo je, a Allah najbolje zna, jače mišljenje.

Prilikom ispiranja nosa, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vodu koja se nalazila u desnoj ruci prinio bi nosu i onda bi vodu ušmrknuo u nos, a zatim je, prstima lijeve ruke išmrknuo iz nosa. Ovako je postupao jer unošenje vode u nos i usta nalikuje unošenju hrane i pića u organizam, pa se to čini desnom rukom, a odstranjivanje svakog vida neprijatnosti čini se lijevom rukom.

Također, praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila je da ispiranje usta i nosa izvrši iz jednog poteza, na način da dio vode iz desne ruke unese u usta, a dio u nos, potom da ispere usta i izbaci vodu iz nosa uz pomoć prstiju lijeve ruke, kako nam je preneseno u hadisu Abdullaha b. Zejda, radijallahu anhu, da je on izlio vodu iz posude na svoje ruke i oprao ih, zatim je uzeo vode iz dlana i ispirao usta i nos iz istog zahvata, i to je učinio tri puta. Potom je oprao ruke do iza laktova, dva puta svaku, potrao po glavi prelazeći rukama od početka prema kraju glave i obratno, te oprao noge do iza članaka. Nakon toga rekao je: “Ovako je uzimao abdest Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.” (Buhari, br. 191)

Čišćenje nakon nužde

Drugi dio hadisa odnosi se na čišćenje nakon obavljene nužde i ukazuje se na to da čišćenje treba da bude neparan broj puta. Neophodno je znati da su islamski učenjaci naveli dva tumačenja riječi اسْتَجْمَرَ – istedžmere. Prvo tumačenje preneseno je od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, i ovo je odabrao imam Malik, da se ova riječ odnosi na mirisanje i da će se osoba prilikom mirisanja namirisati neparan broj puta. Drugo tumačenje je da se ova riječ odnosi na čišćenje nakon obavljene dvije prirodne potrebe i da se čišćenje, ukoliko se obavlja kamenčićima, izvrši neparan broj puta. Ukoliko se nečistoća ukloni sa dva kamenčića, onda će se očistiti i treći put, ili ukoliko se ukloni sa četiri, onda će se dodati i peto čišćenje.

Shodno ovom hadisu, vidimo da je prilikom čišćenja nakon nužde dozvoljeno, pored vode ili drugih tekućih sredstava, koristiti i tvrde materije poput kamenčića. Tako je većina islamskih učenjaka ustanovila da je dozvoljeno uklanjanje nečistoće i čišćenje nakon obavljene nužde i drugim sredstvima kojima se postiže čistoća, poput toalet-papira ili vlažnih maramica.

Da li je obaveza pridržavati se određenog broja čišćenja?

Imam Šafija i imam Ahmed smatraju da čišćenje treba da bude najmanje tri puta, i svoje mišljenje dokazuju predajom Selmana el-Farisija, radijallahu anhu, u kojoj je rekao: “Mušrici su nam rekli: ‘Vidimo da vas vaš drug (Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem) podučava svemu, čak i kako da se čistite nakon nužde.’” Na to je Selman rekao: “Da, istina je. On nas je podučio da niko od nas ne smije čistiti svoje tijelo desnom rukom, niti se okretati prema kibli tokom obavljanja nužde. Također, zabranio nam je upotrebu izmeta i kostiju za čišćenje, i rekao da niko od nas ne smije obaviti čišćenje manje od tri puta.’” (Muslim, br. 262; Ebu Davud, br. 7; Tirmizi, br. 16; Ibn Madža, br. 316) Također, svoje mišljenje argumentiraju predajom Abdullaha b. Mesuda, radijallahu anhu, u kojoj je spomenuo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao da obavi prirodnu potrebu, pa mu je rekao: “Potraži mi tri kamena.” Abdullah kaže: “Našao sam mu dva kamena i jedan komad osušene balege. Donio sam mu to, pa je uzeo dva kamena, a balegu je bacio, rekavši: ‘Ovo je nečisto.’” (Buhari, br. 156; Tirmizi, br. 17; Nesai, br. 42; Ibn Madža, br. 314)

Imam Ebu Hanifa i imam Malik smatraju da nije obaveza da se čišćenje izvrši tri puta, već je dovoljno da to bude neparan broj puta, makar se čišćenje izvršilo samo jednom, a svoje mišljenje dokazuju hadisom koji je naveden u ovom poglavlju. Prvo mišljenje je, a Allah najbolje zna, jače zbog jačine argumenata.

Kada je u pitanju čišćenje nakon nužde, nužno je znati da osoba može izvršiti čišćenje na tri načina:

  • koristeći kamenčiće, ili nešto slično, i vodu;
  • koristeći samo vodu;
  • koristeći samo kamenčiće.

Nema sumnje da je najpotpuniji prvi način, korištenje kamenčića, odnosno bilo čega drugog u tom smislu, i vode.

Pranje ruku nakon buđenja iz sna

Treći dio hadisa odnosi se na pranje ruku nakon buđenja iz sna, a islamski učenjaci u tom pogledu zauzeli su dva stava:

  • da je pranje obavezno, i ovo je mišljenje imama Ahmeda i zahirijske pravne škole;
  • da je pranje pohvalno, i ovo je mišljenje većine islamskih učenjaka.

Učenjaci koji smatraju obaveznim pranje ruku nakon buđenja iz sna dokazuju to hadisom iz ovog poglavlja, jer je u njemu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio pranje ruku i zabranio stavljanje ruku u posudu, što nedvojbeno ukazuje na obaveznost pranja.

Većina islamskih učenjaka svoje mišljenje argumentira činjenicom da se ovaj dio hadisa odnosi na slučaj kada osoba sumnja da na njenim rukama ima nečistoće, pa je shodno tome pohvalno oprati ruke. Međutim, treba znati da su islamski učenjaci složni u pogledu toga da je obavezno pranje ruku ukoliko je osoba sigurna da se na njenim rukama nalazi nečistoća.

El-Asr, br. 125.

 

Share This Article
Leave a comment