Piše: Kenan-ef. Ćosić
Hvaljen i slavljen neka je Allah, Gospodar svjetova. Neka su salavat i selam na Njegovog plemenitog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.
Allah, džellešanuhu, podario je da zemlja oživi nakon suše spuštanjem blagoslovljene kiše, a isto tako je srcima dao da ožive putem opomene i zikra. Slavljeni Allah kaže: “Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da oni ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna, i mnogi od njih su nevjernici. Znajte da Allah daje život već mrtvoj zemlji! Mi vam objašnjavamo dokaze da biste razumjeli.” (El-Hadid, 16–17)
Komentirajući ovaj ajet, imam Ibn Kesir, rahimehullah, u svom Tefsiru kaže: “U ovim riječima nalazi se nagovještaj da Allah, džellešanuhu, omekšava srca nakon njihove tvrdoće, upućuje izgubljene nakon njihove zablude, otklanja tegobe nakon njihove težine. Kao što kiša donosi život suhoj i beživotnoj zemlji, tako i dokazi Kur’ana i njegova uputa prodiru u srca koja su bila zatvorena i tvrda, unoseći u njih svjetlo i smiraj.”
Pa zašto, onda, zemlja i dalje oživljava kišom, a srca više ne oživljavaju Kur’anom i opomenom? Kako je moguće da smo napredovali u liječenju tijela, a nazadovali u liječenju srca? Kada nas zadesi bol ili kakva bolest, ne smirujemo se dok ne potražimo lijek kod najpoznatijih specijalista, ali kada nam srca obole od nemara i grijeha, ne osjećamo bol, niti potrebu za izlječenjem. Zar je bolest tijela opasnija od bolesti srca? Može li tijelo istinski živjeti ako je srce mrtvo?
Ramazan, mjesec u kojem je počelo objavljivanje Kur’ana, najbolje je vrijeme za zalijevanje naših srca i sadnju najkorisnijih plodova imana. Post ispunjava svoju svrhu samo ako ostavi traga na naša srca. Tijelo može oslabiti zbog gladi i žeđi, na nama se mogu primijetiti tragovi umora zbog neuzimanja hrane i pića koje smo navikli uzimati u izobilju, ali će to biti neznatna korist ukoliko ne probudimo svoje srce.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko ne ostavi lažan govor i postupanje po njemu, Allahu nije potrebno ni da ostavi svoje jelo i piće.” (Buhari)
U mjesecu Kur’ana razmisli o Kur’anu
Uzvišeni Allah poziva nas da se zamislimo nad Kur’anom: “Zašto oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci?” (Muhammed, 24)
Imam Sa’di, rahimehullah, kaže: “Zašto se ovi koji se okreću od Allahove Knjige ne potrude da je shvate i razmisle o njenim značenjima? Jer, kada bi to učinili, Kur’an bi ih uputio ka svakom dobru, upozorio na svako zlo, ispunio njihova srca imanom i spoznajom, usmjerio ih ka Allahovom zadovoljstvu i Džennetu, objasnio im puteve uspjeha i propasti. No, njihova su srca zatvorena i zaključana, pa istina ne dopire do njih.” (Tefsiru Sa’di)
Nema koristi od toga da živimo dok su nam srca mrtva. Zašto smo onda tako nemarni prema onome bez čega nema ni dunjalučke ni ahiretske sreće? Kada smo zanemarili svoja srca, izgubili smo i dunjaluk i vjeru. A jedan od glavnih uzroka ove bolesti jeste sudar sa savremenom civilizacijom koja je usmjerena isključivo na materijalno, a srce i duh ostavlja zapostavljenim. Savremena civilizacija odgaja ljude da obožavaju tijelo i materiju, dok islam odgaja čovjeka da gleda srcem i vrednuje djela, kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Allah ne gleda u vaša tijela i vaš izgled, već gleda u vaša srca i vaša djela.” (Muslim)
Islam je propisao lijek za srčane bolesti – a to je razmišljanje o Kur’anu i njegovo svakodnevno iščitavanje, jer Allah kaže: “Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima” (El-Isra, 82).
A ipak, Kur’an je među nama, ali koliko je onih koji mu se istinski okreću? Još je manje onih koji ga s razumijevanjem i promišljanjem iščitavaju. Pa kako da naša srca ožive ako ne uzimaju život iz izvora života i svjetlosti? Kako da izliječimo bolest srca kada okrećemo glavu od jedinog lijeka?
Zaista je čudno da je lijek u našim rukama, a mi se gušimo u vlastitoj bolesti, poput deva u pustinji koje umiru od žeđi dok na svojim leđima nose vodu.
Stoga, krenimo ispočetka. Očistimo svoja srca od prljavštine i bolesti koje su se u njih uvukle. Jer kada srce postane ispravno, cijelo tijelo će biti ispravno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Zaista, u tijelu se nalazi jedan komad mesa – ako je on zdrav, zdravo je cijelo tijelo, a ako je on pokvaren, pokvareno je cijelo tijelo. Znajte, to je srce.” (Buhari)
A, kako ćemo popraviti svoja srca? Tako što ćemo se okrenuti Kur’anu, razmišljati o njegovim ajetima i uzimati pouku iz njegovih riznica. Allah nije objavio Kur’an da ga samo učimo napamet, već da promišljamo o njegovim ajetima i u njegovim uputama pronađemo spas.
Jedan od najvećih uzroka čišćenja i ozdravljenja srca jeste učestalo učenje Kur’ana uz razmišljanje o njegovim značenjima. Jer, Kur’an je pun jasnih dokaza, snažnih opomena i uputa koje liječe bolesti sumnji i strasti. Uzvišeni Allah kaže: “O ljudi! Već vam je stigla opomena od Gospodara vašeg i lijek za ono što je u prsima, i uputa i milost vjernicima.” (Junus, 57)
Allah je Kur’an nazvao dušom: “I tako Mi tebi objavljujemo duh od Naše odredbe; ti nisi znao šta je Knjiga ni šta je iman, ali smo ga učinili svjetlom kojim upućujemo koga hoćemo od Naših robova.” (Eš-Šura, 52) Kur’an oživljava srca baš kao što duša daje život tijelu.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio je učenje Kur’ana kao izvor života za vjernike. Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da mu je jedan čovjek došao i rekao: “Posavjetuj me.” On mu reče: “Pitat ću te o nečemu o čemu sam i ja pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Rekao mi je: ‘Savjetujem ti bogobojaznost, jer ona je temelj svega. I budi ustrajan u džihadu, jer to je monaštvo u islamu. I često se sjećaj Allaha i uči Kur’an, jer to je tvoj duh na nebesima i tvoj spomen na Zemlji.’” (Ahmed, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u djelu Silsiletus-sahiha)
Imam Ibn Kajjim rekao je: “Traži svoje srce na tri mjesta: prilikom slušanja Kur’ana, u skupovima gdje se spominje Allah i u trenucima osame. Ako ga ne nađeš na tim mjestima, zamoli Allaha da ti podari srce, jer zaista ti nemaš srce.” (El-Fevaid)
Molimo Allaha da oživi naša srca Kur’anom, da ih izliječi od bolesti sumnji i strasti, i da nas učini od onih koji Njegovu Knjigu uče, nad njom promišljaju i po njoj postupaju. I neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova!
El-Asr, br. 125.