Strah, briga i tuga – najteži dunjalučki tereti

Piše: Hfz. Hilmija-ef. Redžić

Strah i tuga sastavni su dio ljudskog života. Svako od nas susreće se sa izazovima, iskušenjima i neizvjesnostima koje donose brige i nemir. No, u Kur’anu, Allah, džellešanuhu, otkriva nam da postoje određene skupine ljudi koje će biti sačuvane od ovih tegoba. Oni neće osjećati strah od budućnosti, niti će žaliti za prošlošću. Ko su ti ljudi? Koje su njihove odlike i djela? Možemo li se prepoznati među njima? Kur’an je spomenuo jedanaest skupina, kategorija, ljudi koji će biti sačuvani straha i tuge.

• “Oni koji uputstvo Moje budu slijedili – ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati.” (El-Bekara, 38)
• “One koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati!” (El-Bekara, 62)
• “Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati.” (El-Bekara, 112)
• “One koji troše imetke svoje na Allahovu putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovaranjem i uvredama, čeka nagrada u Gospodara njihova – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.” (El-Bekara, 262)
• “Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i danju, tajno i javno, dobit će nagradu od Gospodara svoga; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.” (El-Bekara, 274)
• “One koje vjeruju i čine dobra djela i molitvu obavljaju i zekat daju čeka nagrada kod Gospodara njihova; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.” (El-Bekara, 277)
• “Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim neće tugovati.” (Alu Imran, 169–170)
• “Neka se zato oni koji vjeruju i dobra djela čine ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju.” (El-En’am, 48)
• “O sinovi Ademovi, kad vam između vas samih budu dolazili poslanici koji će vam propise Moje objašnjavati – onda se oni koji se budu Allaha bojali i dobra djela činili ničega neće bojati niti će bilo za čim tugovati.” (El-A’raf, 35)
• “I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali.” (Junus, 62–63)
• “Oni koji govore: ‘Naš Gospodar je Allah!’ – i istraju na Pravome putu, neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju!” (El-Ahkaf, 13)

Sunnet nas uči da je dova prevencija i lijek protiv brige i tuge

Čovjek je sklon različitim oblicima boli koji mogu ostaviti dubok trag na njegovoj duši. Tuga ga obuzima pri sjećanju na prošlost, briga ga pritiska pri razmišljanju o budućnosti, a žalost ga pogađa zbog iskušenja sadašnjeg trenutka. Međutim, Uzvišeni Allah, iz Svoje neizmjerne milosti, dao je uputu kako se osloboditi ovih stanja i pronaći unutrašnji mir.

Istinska sreća i spokoj srca postižu se iskrenim pokoravanjem Allahu, izvršavanjem Njegovih naredbi i oslanjanjem na Njegovu mudrost i odredbu. Vjerovanje u Allahov kader, spoznaja Njegovih lijepih imena i svojstava te povezanost s Kur’anom ključni su elementi oslobađanja od tereta tuge i brige.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Nijedan rob, kada ga pogodi tuga i briga, neće izgovoriti sljedeće riječi a da mu Allah neće odagnati tugu i brigu i zamijeniti ih radošću: ‘Allahu moj! Ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Pod Tvojim sam upravljanjem, moj status je već prije kod Tebe određen, Tvoja presuda o meni je pravedna. Prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe nazvao, ili si ih u Svojoj Knjizi objavio, ili ih nekom od Svojih stvorenja saopćio, ili ih zadržao u znanju gajba kod Sebe, da mi veličanstveni Kur’an učiniš preporodom srca mog, svjetlom grudi mojih, razgaljenjem tuge moje i otklonom brige moje.’” (Ahmed, 3712; Ibn Hibban, 972; sahih)

Ova dova ukazuje na četiri osnovna principa unutrašnjeg mira i sreće:

• Priznavanje potpune pokornosti Allahu – svijest da je čovjek samo Allahov rob, stvoren, opskrbljen i vođen Njegovom mudrošću.
• Vjerovanje u Allahovu odredbu (kader) – prihvatanje da je sve što se događa već zapisano i da je Allahova odluka uvijek pravedna.
• Spoznaja Allahovih lijepih imena i svojstava – svjesnost da Allahova imena nose moć, milost i uputu za one koji ih razumiju i prizivaju.
• Povezanost s Kur’anom – njegovo učenje, razumijevanje i primjena u životu donose smiraj i olakšanje.

Ovo nije puka formalnost ponavljanja riječi, već duboko razmišljanje i implementacija ovih principa u svakodnevni život.

Dova je jedan od najjačih oslonaca vjernika u trenucima slabosti, jer podsjeća na to da je Allahov rahmet neizmjeran i da se samo u Njemu nalazi istinsko utočište.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Dove potištenog su: ‘Allahu moj, Tvoju milost priželjkujem, zato me ne prepusti sebi samom ni koliko je tren oka. I popravi mi sav moj život, nema boga osim Tebe!’” (Ahmed, 27898; Buhari, El-Edebul-mufred, 719; Ebu Davud, 5090; Ibn Hibban, 970)

Ova dova ukazuje na tri ključna elementa:

• priznavanje Allahove milosti kao jedinog izvora spasa i olakšanja,
• svijest o ljudskoj slabosti i potrebi za Božijom pomoći u svakom trenutku,
• potpuno oslanjanje na Allaha i svjedočenje Njegove jednoće.

Ebu Umama, radijallahu anhu, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio me je kako sjedim u džamiji izvan vremena namaza pa me upitao: ‘O Ebu Umama, zašto te vidim kako sjediš u džamiji izvan namaskog vremena?’ Rekao sam: ‘Brige i dugovi su me savladali, Allahov Poslaniče.’ On mi reče: ‘Hoćeš li da te podučim dovama koje će dovesti do toga da će, kada ih izgovoriš, Allah ukloniti tvoje brige i pomoći ti da otplatiš dug?’ Rekao sam: ‘Svakako, Allahov Poslaniče!’, a on reče: ‘Kad osvaneš i omrkneš, reci:  Allahu moj, utječem Ti se od brige i tuge, utječem Ti se od nemoći i lijenosti, utječem Ti se od kukavičluka i škrtosti, i utječem Ti se od pritiska dugova i nadmoći ljudi.’” (Ebu Davud, 1555; Ahmed, 22371; sahih)

Ova dova sadrži osam ključnih elemenata od kojih vjernik traži zaštitu:

• brige i tuge koje opterećuju srce,
• nemoći i lijenosti koje onemogućavaju djelovanje,
• kukavičluka i škrtosti koji udaljavaju od istinskog vjerovanja,
• dugova i ljudske nadmoći koji mogu poniziti čovjeka.

Svrha brige i tuge

Briga i tuga neizbježni su dijelovi ljudskog postojanja, a islam nam nudi dublje razumijevanje njihove svrhe i načina suočavanja s njima. Analizom kur’anskih ajeta i hadisa, učenjaci ističu nekoliko važnih poruka koje proizlaze iz ovih duševnih stanja.

• Prvo, tuga i briga razotkrivaju ljudsku slabost i ranjivost. Čovjek je sklon očaju i beznadežnosti, što potvrđuje kur’anski ajet: “… a čovjek je stvoren kao nejako biće…” (En-Nisa, 28). (Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 1/568) Iskušenja su podsjetnik na prolaznost dunjaluka i potrebu za oslanjanjem na Stvoritelja.
• Drugo, čovjekova ovisnost o Allahovoj pomoći postaje očigledna u trenucima brige i tuge. Niko osim Allaha ne može osloboditi srce od tereta iskušenja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često je učio dovu: “Gospodaru moj, utječem Ti se od brige i tuge…” (Ebu Davud, 1555; Ahmed, 22371; Albani, Sahihul-džami, 1286), i molio je da Kur’an bude “proljeće i svjetlo srca, otklonitelj brige i tuge” (Ibn Hibban, 970; Hakim, El-Mustedrek, 1/690).
• Treće, Kur’an nam otkriva suštinu ovosvjetskog života, ispunjenog izazovima i rastancima. Prava sreća i oslobođenje od tuge dolaze tek u Džennetu: “‘Hvaljen neka je Allah’, govorit će, ‘koji je od nas tugu odstranio – Gospodar naš, zaista, mnogo prašta i blagodaran je…’” (Fatir, 34). (Taberi, Džamiul-bejan fi tefsiril-Kur’an, 20/154) Slično tome, Kur’an navodi da oni koji su vjerovali i činili dobra djela neće osjećati strah ni tugu: “… one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati!” (El-Bekara, 62). (Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir, 1/400)
• Četvrto, kroz brigu i tugu spoznajemo stvarnu vrijednost Božijih blagodati, poput unutrašnjeg mira, radosti i osmijeha. Tek kada ih izgubimo, istinski ih cijenimo, baš kao što slijepac razumije vrijednost vida ili bolesnik zdravlja. Allah u Kur’anu podsjeća da blagodati često postanu očite tek nakon gubitka: “A kada bi Allah dao ljudima da osjete nevolju onako brzo kao što žele da osjete dobro, oni bi, doista, bili uništeni…” (Junus, 11). (Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 2/424)
• Peto, istinska predanost Allahu dolazi u trenucima kada čovjek shvati svoju nemoć. To potvrđuje primjer Junusa, alejhis-selam, koji je, nakon što je završio u utrobi kita, u tmini mora i noći, iskreno zavapio: “Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, zaista sam sebi nepravdu nanio” (El-Enbija, 87). (Taberi, Džamiul-bejan, 17/140)
• Šesto, briga i tuga otkrivaju nam vlastite slabosti i grijehe, pružajući priliku za introspekciju i pokajanje. Kada smo zadovoljni i spokojni, često zanemarujemo svoje propuste i ne razmišljamo o greškama. Allah kaže: “Zašto, kada ih je stigla kazna Naša, nisu ponizno zavapili? Ali, srca njihova ostala su tvrda, a šejtan im je uljepšao ono što su radili” (El-En’am, 43). (Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir, 7/206)
• Sedmo, lična iskustva s tugom i brigom razvijaju saosjećanje prema drugima. Tek kada sami osjetimo bol, možemo razumjeti one čiji su briga i patnja stalni saputnici. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Milostivi Allah smilovat će se onima koji su milostivi prema drugima.” (Buhari, 6011; Muslim, 2319) Oni koji su prošli kroz nepravdu i iskušenja bolje shvataju patnje potlačenih naroda i osjete potrebu da se za njih iskreno mole.

U konačnici, briga i tuga nisu puki tereti, već prilika za dublju spoznaju ljudske prirode, oslonac na Allaha i razvijanje saosjećanja prema drugima. Islam nudi rješenja kroz vjeru, strpljenje i dublje razumijevanje smisla iskušenja.

Više od četrdeset godina niko mi nije iznio svoj problem, bez obzira na to kakve prirode taj problem bio (zdravstveni, psihički, finansijski, bračni, briga, tuga, tjeskoba, nepravda, vjera, neposlušnost djece), kad su sva vrata bila zatvorena i svi izlazi blokirani, a da mu nisam predložio ovaj blagoslovljeni lijek i rješenje.

Noćni namaz oslobađa vjernika od straha, brige i tuge

Dr. Muhammed Ratib Nabulsi, istaknuti islamski učenjak iz Sirije, često naglašava vrijednost noćnog namaza i iskrene dove u posljednjoj trećini noći kao rješenja za životne poteškoće. Na jednom od svojih predavanja kazao je: “Došao mi je čovjek i rekao mi: ‘Allaha mi, šejh, ja mislim da nema rješenja za moj problem. Prošle su mnoge godine i duge noći, a sva vrata su zatvorena pred mojim očima i svi putevi su blokirani. Kad god sam pokucao na neka vrata našao sam ih zatvorenim i zaključanim, na koju god stranu sam krenuo, put je bio blokiran. Briga, tuga, siromaštvo, bolest, strah, moje stanje je iznimno loše, niko ne želi da mi pomogne, svi oko mene me odbacuju, ostao sam bez nade. Umoran sam i očajan, koje je rješenje i šta da radim?’ Rekao sam mu: ‘Brate, pokušaj odmah danas, ove noći, ustati u posljednjoj trećini noći, tačnije oko sat vremena prije zore, i klanjati dva rekata namaza. Ostani dugo na sedždi, plači pred Milostivim Allahom obznanjujući svoju poniznost i skrušenost pred Njegovom svemoći. Moli Ga za milost i oprost, pokaj se iskreno za svoje grijehe, obećaj da ćeš Mu biti pokoran, i samo Allahu iznesi svoje potrebe, i ne stidi se tražiti od Njega i najmanju svoju potrebu. Allah voli takvog Svoga roba i na taj način tvoje dove bit će uslišane.”

Uzvišeni Allah rekao je: “Reci: ‘Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše molitve (dove)”’ (El-Furkan, 77), tj. da nije vaših dova, Allah vam ne bi poklanjao pažnju. I Allah će ti se sigurno odazvati, uslišat će tvoje dove, opskrbit će te, uputit će te na ono što je dobro za tebe, izliječiti te i promijeniti tvoje stanje nabolje. Za sve koji pitaju, za sve koji imaju problem, ja nemam jačeg rješenja od ovog rješenja, ma kakav vaš problem bio.

Čovječe, dođi direktno pred Allahova vrata, a vrata Milostivog Allaha otvorena su za svakog Njegovog roba bez izuzetka, i nikada se ne zatvaraju. Zar Mu ne vjeruješ? Zar sumnjaš u Njegovu svemoć? Misliš li da ima neko ko ti može bolje pomoći od Allaha? I misliš li da ima neko milostiviji prema tebi od Allaha?” Ovo je poklon za sve koji imaju problem. Allaha mi, ko god ovo isproba, dobit će sve što traži i naći će izlaz iz svake situacije.

Briga i tuga sastavni su dio ljudskog iskustva, ali one nisu konačno stanje. Islam pruža jasno rješenje – oslanjanje na Allaha, dova i činjenje dobrih djela. Iskušenja su prilika za unutrašnji rast, preispitivanje vlastitih postupaka i jačanje veze sa Stvoriteljem.

Čovjekova nemoć postaje očita kada sva dunjalučka rješenja zakažu, ali istinska snaga leži u vjeri i upornosti u ibadetu. Noćni namaz, skrušena dova i strpljenje otvaraju vrata olakšanja i donose smiraj srcu. Iskrena povezanost s Allahom donosi osjećaj sigurnosti, jer ništa nije izgubljeno dok god se vjernik obraća Onome Koji sve može.

Ko traži izlaz, pronaći će ga u povratku Allahu. Ko se iskreno pokaje, doživjet će oprost. Ko ustraje u dovi, dobit će ono što je za njega najbolje. Spokoj nije u odsustvu problema, već u sigurnosti da je Allah uvijek blizu i da je Njegova pomoć neizostavna za one koji Mu se iskreno obrate.

El-Asr, br. 125.