- Od Ebu Abdullaha Selmana el-Farisija, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čovjek koji se petkom okupa i očisti shodno svojim mogućnostima, pa nakon toga naulji (svoju kosu)[1] i namiriše se mirisom koji drži u svojoj kući, a zatim izađe (zaputi se u džamiju) i (pri dolasku) ne bude rastavljao dvojicu (koji sjede u džamiji), pa potom klanja ono što mu je propisano i nakon toga bude pažljivo slušao imamov govor, bit će mu oprošteni grijesi koje je počinio između te i prošle džume.” Buhari.
Dokumentacija hadisa
Bilježi ga Buhari, Fethul-Bari, 2/370.
Propisi, pouke i poruke
– Petkom je pohvalno, prije odlaska na džuma-namaz, uložiti maksimum u čišćenje, dotjerivanje i ukrašavanje.
– Od sunneta je da čovjek posjeduje svoj vlastiti miris i da ga redovno koristi. Poželjno je da ga drži u kući.
– Prije džuma-namaza pokuđeno je prelaziti i prekoračivati preko ljudi koji su već prisutni u džamiji. Izuzetak je situacija kada čovjek nije u mogućnosti da dođe do slobodnog mjesta gdje će klanjati, osim na takav način. Isto tako, prolaziti kroz safove klanjača ima pravo i imam (hodža), kao i svako onaj ko želi popuniti prazninu u safu, ukoliko to ne želi učiniti niko ko je bliži praznini od njega. Ovako smije postupiti i osoba koja je zbog neke potrebe ustala sa svoga mjesta, a nakon toga se na njega ponovno vratila.
– Hadis ukazuje i na legitimnost općenite nafile (dobrovoljnog) namaza prije hutbe, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…pa potom klanja ono što mu je propisano i nakon toga bude pažljivo slušao imamov govor”, iz čega se razumije da ovaj dobrovoljni namaz prethodi džumanskoj hutbi. Međutim, ovdje je bitno napomenuti da se ovaj dobrovoljni namaz prije hutbe ne odnosi na ono što je među svijetom poznato kao “prvi džumanski sunnet”, jer smatrati da je ovaj nafila-namaz (prvi džumanski sunnet) prije džume propisan i šerijatski utemeljen, novotarija je koja se pojavila u potonjim generacijama, koju su kritizirali i temeljno i argumentirano opovrgli Ebu Šāma u svom djelu El-Bais ala inkaril-bidei vel-havadis, kao i Ibn Kajjim el-Dževzijja u djelu Zadul-mead.
– Onaj ko dođe u džamiju nakon što je sunce krenulo s polovine neba, kada inače nastupa vrijeme podne-namaza ili u ovom slučaju džume, takvom se ne računa da je poranio u džamiju jer imam izlazi odmah nakon toga, tako da nema vremena klanjati nafilu.
– Da bi klanjanje džuma-namaza bilo iskup za grijehe počinjene u vremenu od prethodne džume, uvjetuje se sve navedeno u hadisu, tj. da se čovjek mora okupati, očistiti i urediti, nauljiti kosu, obući najbolju odjeću, te se na namaz zaputiti smireno i dostojanstveno, i ne prelaziti preko ljudi prilikom odlaska na mjesto gdje će se obaviti namaz, rastavljajući tako dvojicu ljudi.
- Amr b. Šuajb prenosi od svoga oca, a ovaj od svoga djeda, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čovjeku nije dozvoljeno da rastavi dvojicu (na mjestu gdje sjede) osim ako mu to oni dozvole.” Ebu Davud i Tirmizi, koji kaže da je hadis hasen – dobar.
U verziji koju bilježi Ebu Davud navodi se: “Ne treba sjedati između dvojice ljudi osim s njihovom dozvolom.”
Dokumentacija hadisa
Hadis je hasen – dobar. Bilježe ga Ebu Davud, 4845, i Tirmizi, 2752, sa dobrim lancem prenosilaca. Drugu predaju bilježi Ebu Davud, 4844.
Propisi, pouke i poruke
– Ovaj hadis muslimane uči kako trebaju da vode računa o osjećajima i emocijama drugih, a isto tako, uči ih da druge ne trebaju stješnjavati niti im praviti bilo kakve neprijatnosti.
– Zabranjeno je bez dopuštenja prekinuti razgovor koji vode dvije ili više osoba.
– Razgovor koji se vodi između dvojice ljudi nije dozvoljeno slušati osim ako to oni na neki način dozvole, jer možda razgovaraju o nečemu što ne žele da sazna niko drugi.
- Od Huzejfe, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo onoga ko sjedne nasred halke (kružoka). Ebu Davud sa dobrim lancem prenosilaca.
Tirmizi je zabilježio predaju od Ebu Midžleza u kojoj se navodi da je neki čovjek sjeo nasred halke, a Huzejfe mu reče: “Jezikom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, proklet je (ili je rekao: “Allah je jezikom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo…”) onoga ko sjedne nasred halke.” Tirmizi i kaže da je hasen-sahih.
Dokumentacija hadisa
Hadis je daif – slab. Bilježe ga Ebu Davud, 4826, i Tirmizi, 2753.
Kažem: Lanac prenosilaca ovog hadisa je prekinut jer Ebu Midžlez, a pravo ime mu je Lahik b. Humejd, ovu predaju nije čuo od Huzejfe, radijallahu anhu.
Ovaj hadis, zbog svoje slabosti, ne može poslužiti kao dokaz, tako da se iz njega i ne mogu izvoditi šerijatski propisi.
- Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Najbolja sijela su ona koja su široka i prostrana.” Ebu Davud sa ispravnim lancem prenosilaca, po kriterijima koji odgovaraju kriterijima imama Buharija.
Dokumentacija hadisa
Hadis je vjerodostojan. Bilježe ga Buhari, El-Edebul-mufred, 1136, Ebu Davud, 4820, Ahmed, 3/18 i 69, i Hakim, 4/269.
Kažem: Lanac prenosilaca ovog hadisa je ispravan.
Propisi, pouke i poruke
– Treba otkloniti sve ono što može dovesti do skučenosti i tjeskobe sijela, jer to može prouzrokovati netrpeljivost i mržnju među prisutnima, a takvo što na naučnom skupu ili kružoku, tj. halki na kojoj se izučava znanje, može biti razlog izostanka praktičnih rezultata.
– Sunnet je da se sijela prošire i da budu prostrana jer to vodi ka blagoslovu, te svakoj vrsti dobra, kao i međusobnoj ljubavi i pažnji, a sve to iz razloga što se prisutni na sijelu, zbog njegove prostranosti i rahatluka, lijepo osjećaju.
- Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude prisustvovao nekom sijelu pa na njemu bude mnogo uprazno i beskorisno pričao, a zatim, prije nego što ustane sa mjesta na kojem je sjedio, kaže:
‘Subhanekellahumme ve bi hamdike, ešhedu en la ilahe illa ente, estagfiruke ve etubu ilejke!
Allahu moj, Tebi neka je sva slava i hvala, svjedočim da nema drugog boga osim Tebe, od Tebe oprosta tražim i Tebi se kajem!’ – bit će mu oprošteno ono što je (od lošeg) učinio na tom sijelu.” Tirmizi i kaže da je hasen-sahih.
Dokumentacija hadisa
Hadis je vjerodostojan. Bilježe ga Tirmizi, 3433, i Nesai, Amelul-jevmi vel-lejla, 397, a od imama Nesaija zabilježili su ga Ibn Sunni, 449, Ibn Hibban, 2366, i Hakim, 1/536/537, preko Ibn Džurejdža koji je rekao: “Obavijestio me je Musa b. Ukba da je čuo od Suhejla b. Ebu Saliha, a on od svoga oca”, pa je naveo hadis.
Hakim je rekao: “Ovaj lanac prenosilaca je vjerodostojan i to po kriterijima imama Muslima, s tim da je ovoj predaji prigovorio imam Buhari, navodeći da ovu predaju prenosi Vuhejb od Muse b. Ukbe, koji je prenosi od Suhejla, a on od svoga oca, spominjući da su ove riječi Ka‘ba el-Ahbara, a Allah najbolje zna.”
Imam Zehebi složio se sa Hakimovom ocjenom.
Kažem: Njihova je ocjena mjerodavna.
Istu predaju drugim lancem prenosilaca bilježi Ebu Davud, 4858.
Manje poznata značenja
uprazno i beskorisno pričao – govorio ono od čega na budućem svijetu neće imati nikakve koristi.
- Od Ebu Berze, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Kada bi Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, želio ustati sa sijela, pri kraju[2] bi rekao:
‘Subhanekellahumme ve bi hamdike, ešhedu en la ilahe illa ente, estagfiruke ve etubu ilejke!
Allahu moj, Tebi neka je sva slava i hvala, svjedočim da nema drugog boga osim Tebe, od Tebe oprosta tražim i Tebi se kajem.’
Neki čovjek reče: ‘Allahov Poslaniče, ti sada govoriš ono što prije nisi imao običaj govoriti?’, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: ‘To je iskup za ono što se desilo na sijelu.’” Ebu Abdullah el-Hakim navodi ga u svom Mustedreku, od Aiše, radijallahu anha, i kaže da mu je lanac prenosilaca ispravan.
Dokumentacija hadisa
Kada se u obzir uzmu sve slične predaje, hadis je vjerodostojan. Bilježe ga Ebu Davud, 4759, Nesai, Amelul-jevmi vel-lejla, 426, Darimi, 2657, i Hakim, 1/537, različitim putevima od Hadžadža b. Dinara, koji ga prenosi od Ebu Hašima, on od Ebu Alije, a on od Ebu Berze el-Eslemija, radijallahu anhu.
Kažem: Ovaj lanac prenosilaca je dobar. Svi prenosioci su pouzdani osim Hadžadža b. Dinara, ali je i on prihvatljiv prenosilac. Pored toga, postoje druge slične predaje koje ga pojačavaju i podižu na stepen vjerodostojnog hadisa, a između ostalih i hadis, vrlo sličan citiranom, koji prenosi Aiša, radijallahu anha, i on je vjerodostojan, a bilježi ga Nesai, 3/71–72, sa ispravnim lancem prenosilaca.
Propisi, pouke i poruke
– U hadisu se spominje dova koja je poznata pod nazivom“keffaretul-medžlis”, tj. dova za iskup eventualnih grešaka i propusta koji se dese u toku nekog sijela, i pojašnjeno je da se ova dova uči na kraju, a ne na početku sijela.
– Ova dova sadrži sljedeće bitne stvari:
- verbalno potvrđivanje da je Uzvišeni Allah lišen svake vrste manjkavosti i nedostatka, te iskazivanje hvale samo Njemu u svakoj situaciji;
- pripisivanje božanstvenosti samo Uzvišenom Allahu, koji nema sudruga, i potvrđivanje da samo On zaslužuje da istinski bude obožavan i niko osim Njega. Na takav se način Uzvišenom Allahu upotpunjuje ibadet, te Mu se iskazuje potpuna zahvala;
- traženje oprosta i kajanje za učinjeno mora se upućivati isključivo Onome koji je u stanju da podari oprost i prihvati pokajanje, a to je Uzvišeni Allah, jer onome ko izgovori ove riječi u kojima hvali Uzvišenog Allaha, traži oprosta i kaje se za učinjeno, one postaju iskup za sve ružno i neprimjereno što je izgovorio.
– Podučavanje islamskim propisima i zakonima potrebno je obavljati postepeno i parcijalno.
– Šerijat, kao islamski vjerozakonik, nije objavljen niti propisan odjednom, već je propisivan postepeno, shodno dešavanjima i potrebama.[3]
____________________
[1] Kako bi lijepo uredio svoju kosu i bradu i s njih otklonio raščupanost. Vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 2/371. (op. prev.)
[2] Tj. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovarao je te riječi na kraju sijela ili ih je, pak, počeo izgovarati pred kraj svoga života. Ovako se navodi u komentaru ovog hadisa. Vidjeti: Šereful-Hakk, Avnul-ma‘bud, 13/93–94, a Allah najbolje zna. (op. prev.)
[3] Ove dvije koristi razumiju se iz riječi čovjeka koji je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahov Poslaniče, ti sada govoriš ono što prije nisi imao običaj govoriti?”, pa je uslijedio Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, odgovor. (op. prev.)
____________
Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”
Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali
Preveo: Amir Durmić
Redaktura: Abdulvaris Ribo
Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović
_________________