Piše: Adnan Fetić, prof.
Srce ima važnu, centralnu ulogu u pogledu čovjekovog duševnog života. U tekstu u prethodnom broju ukazali smo na veliku važnost srca i koliku pažnju islam, Kur’an i sunnet Allahovog Poslanika, pridaju srcu, kao i na njegovu ulogu u životu vjernika i vjernice. A da bi srce bilo čisto i ispravno, treba voditi brigu o njemu, a posebno da se sačuva od onog što ga kvari i čini neispravnim. Srce ima veliki utjecaj na sreću i na ovom i onom svijetu. To će se posebno vidjeti na Sudnjem danu, danu kada će se otkriti tajne. Uzvišeni kaže: “A zar on ne zna da će, kada kaburovi budu prevrnuti s onim što je u njima, i kada izađe na vidjelo ono što je u srcima, Gospodar njihov Dan taj, sigurno, sve o njima znati?!” (El-Adijat, 9–11)
Zar sve ovo ne ukazuje na važnost brige o srcu, preispitivanje njegovog stanja i čišćenje od svih negativnosti i liječenje od bolesti u duhovnom značenju?!
U tom pogledu treba se posebno truditi i posvetiti tome svoje vrijeme, ne posustajući, ne malaksajući i ne zanemarujući važnost i ozbiljnost pitanja srca. Jedan od načina jeste upoznavanje uzročnika neispravnosti i bolesti srca, i lijekova za to, kako bismo sačuvali srce od tih uzročnika, očistili i liječili, da bi naša srca bila ispravna, čista i ustrajna na Istini. U ovome tekstu navest ćemo glavne uzročnike neispravnosti i temeljne bolesti srca.
Pet je osnovnih uzročnika bolesti i neispravnosti srca iz kojih proizlazi svako zlo, pa ko se njih spasi, taj je istinski spašen.
Širk
Činjenje širka Allahu Uzvišenom, bilo da je mali ili veliki oblik širka, skriveni ili svima poznati, predstavlja najgori oblik nepravde i osnova je svake neispravnosti i zla. Širk tminom prekriva srce, umrtvljuje ga i uništava. Uzvišeni kaže: “Onome koga Allah želi uputiti – On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome kome hoće dati da je u zabludi – On srce njegovo tijesnim i stegnutim učini, kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah učini da gnusoba – šejtan ovlada nad onima koji ne vjeruju” (El-En’am, 125); “Samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje sa zulumom ne miješaju bit će uistinu sigurni: oni su upućeni” (El-En’am, 82). Oni vjernici koji su istinoljubivi u svom imanu i ne pomiješaju ga sa širkom, njima pripada sigurnost i potpuna uputa od Gospodara svih svjetova. Uzvišeni kaže: “Mi ćemo uliti strah u srca onih koji ne vjeruju, zato što Allahu pridružuju ono o čemu Allah nije spustio nikakav dokaz.” (Alu Imran, 151) Nema ispravnosti i čistote srca osim sa svjedočenjem tevhida Allahu Jedinom, obožavajući samo Njega, robujući samo Njemu, i u tome Mu ne pridružujući sudruga. Pa što je potpunije ispoljavanje tevhidullaha, što je ispravnije i potpunije vjerovanje, to će prsa biti čistija i srce ispravnije. Ta, srce je i stvoreno da spozna svoga Stvoritelja, i da voli Njegov tevhid, da mu On bude najdraži od svega, da se Njemu nada i da Ga istinski veliča. A zlo za srce i propast za njega nalazi se u suprotnom od toga. (Vidi: Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 18/163)
Novotarije u vjeri i suprotstavljanje sunnetu
Novotarije u vjeri ne povećavaju onome koji ih čini ništa osim udaljenost od Allaha, kvare mu srce i sprečavaju da do njega doprije ono što mu koristi i čisti ga. Kako da ne, kad je Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, uputa, najbolja uputa, a najgore stvari su novotarije u vjeri, a novotarija je zabluda (Muslim, br. 867). Srce koje je puno novotarija u vjeri uronjeno je u tminu i iskrivljena mu je spoznaja, pa kako da se spasi i sačuva! Zbog toga su naši dobri prethodnici gotovo istovjetno i jako često upozoravali na utjecaj lošeg društva, posebno onih koji promoviraju zablude i novotarije u vjeri. Ukazivali su i savjetovali da takvi su jako štetni po vjeru i srce i da ih se treba kloniti. Zato je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao na to da je jedan od najvećih uzročnika ispravnosti srca i sačuvanosti od zabluda i bolesti, pridržavanje džemata muslimana u njegovom posebnom značenju, a to je istina u okrilju koje su živjeli i djelovali Allahov Poslanik i njegovi ashabi. (Vidi: Tirmizi, br. 2641; Hakim, El-Mustedrek, br. 444; dobrim ga je ocijenio Hafiz Iraki, Tahridžul-Ihja, 3/284)
Slijeđenje strasti i činjenje grijeha
Strasti i grijesi najveći su uzročnici kvarenja srca i njegove propasti. Upozoravajući nas na negativan utjecaj strasti i udovoljavanja požudama, Uzvišeni je rekao: “Šta misliš o onome koji je svoju strast za boga svoga uzeo, onome kome je Allah, a znajući ga, i sluh njegov, i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će ga, ako neće Allah, na Pravi put uputiti? Zašto se ne prisjetite?” (El-Džasija, 23) Pogledajmo kako slijeđenje strasti biva uzrokom da srce bude zapečaćeno, zatim razmislimo o tome kako zapečaćenost srca utječe na druge dijelove tijela: “…a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će ga, ako neće Allah, na Pravi put uputiti? Zašto se ne prisjetite?”
Zato se treba čuvati i paziti onaj ko vodi računa o stanju svoga srca. Treba da se čuva bolesti srca koje dolaze preko strasti i prohtjeva, koje ga mogu prekriti i uništiti. Uzvišeni kaže: “Ne, naprotiv! Ono što su radili prekrilo je srca njihova.” (El-Mutaffifin, 14) Grijesi prekrivaju srca, zato čuvaj se, čuvaj se grijeha, jer doista je njihova završnica loša.
Razmislite o sljedećem hadisu: Huzejfa b. Jeman, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Srca neprestano bivaju izlagana kušnjama (smutnjama ili fitnama) na način kao što je hasura ispletena, prut po prut. Na srcu koje ih prihvati pojavi se crna tačka, a na onom koje ih odbije pojavi se bijela tačka. Tako nastaju dvije vrste srca: bijelo, poput bijelog i glatkog kamena, kojem kušnje i smutnje ne mogu nauditi dok je nebesa i Zemlje, i drugo, pepeljastosivo, koje je poput izvrnutog vrča. Ono ne prihvata dobro, niti odbacuje zlo. Usvaja samo ono što mu njegova strast nalaže.” (Muslim, br. 144) Grijesi opkole srce sa svih strana, pa ako čovjek slijedi svoje strasti i prohtjeve i bude činio grijehe, sa svakim grijehom uđe u srce tama. Ako ustraje u griješenju i ne pokaje se za njih, srce nastavi tamniti sve dok skroz ne potamni, i time se poveća i čovjekova pogubljenost, unesreći se i upadne u svoju propast, a da toga nije ni svjestan. Tama srca poveća se dotle da se manifestira i na licu onog čije je takvo srce. Lice postane crno i to svi vide. Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, rekao je: “Doista dobro djelo donosi nur, svjetlost, u srcu, sjaj i ljepotu na licu, snagu tijelu, prostranu opskrbu i ljubav u srcima stvorenja. I zaista loše djelo donosi tamu u srcu, crnilo i ružnoću na licu, slabost tijelu, manjak opskrbe i mržnju u srcima stvorenja.” (Ibn Kajjim, El-Dževabul-Kafi, str. 135) I ovaj sjaj i bjelilo lica, kao i tama i crnilo lica, koje je spomenuo i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mogu uočiti neki na ovom svijetu. Ali, to će biti potpuno i jasno uočljivo na Sudnjem danu, na dan kada će sve tajne biti otkrivene, i sve skriveno izneseno na vidjelo. Uzvišeni kaže: “Na Kijametskom danu vidjet ćeš one koji su o Allahu laži govorili, a lica im pocrnjela. A zar u Džehennemu neće biti boravište oholih?! Allah će spasiti one koji su Njegova naređenja izvršavali a Njegovih se zabrana klonili, zbog njihova uspjeha; zlo ih neće doticati i oni neće tugovati” (Ez-Zumer, 60–61); “Na Dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti. Onima čija lica budu pocrnjela bit će rečeno: ‘Zar ste postali nevjernici nakon vašeg vjerovanja?! Pa iskusite patnju zato što niste vjerovali!’ A oni čija lica pobijele, pa u milosti Allahovoj su, oni će u njoj vječno ostati” (Alu Imran, 106–107).
Svi grijesi, mali i veliki, javni i tajni, kvare srce, prljaju čistoću srca. Zato nam je Allah Uzvišeni naredio da ih sve ostavimo i napustimo: “Okanite se i javnog i tajnog griješenja!” (El-En’am, 125). Dakle, obaveza svakog vjernika i vjernice je da ostavi sve grijehe, javne i tajne. Posebno su srčani grijesi i njihove negativnosti i loše posljedice najteže. A srčani grijesi su: pretvaranje (rijaluk), koje poništava djelo, samodopadanje, koje pretvara djela u prah i pepeo, zloba, zavist koja uništava dobra djela, a povećava brojnost loših djela.
Jedan od grijeha koji kvari srce i gasi njegov nur jeste grijeh gledanja zabranjenog. Zato je Allah Uzvišeni naredio Svojim robovima vjernicima da čuvaju pogled: “Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja; to im je čednije. Allah u potpunosti zna ono što oni čine” (En-Nur, 30). Usmjeravajući ashabe Poslanika kako da se obraćaju Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, suprugama, Allah je rekao: “A ako od njih, supruga njegovih, nešto tražite, tražite to od njih iza zastora. To je čistije i za vaša i za njihova srca” (El-Ahzab, 53). A onaj ko bude čuvao svoj pogled od gledanja u ono što je zabranjeno, Allah će mu dati pronicljivost i ispravno, zdravo i jako srce. Čuvajmo svoje poglede od harama, imat ćemo zdravo i čisto srce.
I muzika je jako opasan grijeh za srce, njegovu čistoću i ispravnost. Muzika kvari srce. Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Pjesma (muzika) pospješuje licemjerstvo u srcu, kao što voda pospješuje rast bilja.” (Mervezi, Ta’zimu-kadris-salat, 680; Albani je predaju ocijenio vjerodostojnom, Tahirmu-alatit-tarabi, 146–148 str.; vidi: Ibnul-Kajjim, Igasetul-lehfan, 1/248)
Muzika otežava srcu da razmišlja o Allahovim ajetima, i da sluša Kur’an, kao što otežava i pokornost i činjenje dobročinstva. Uzvišeni kaže: “Ima ljudi koji kupuju zaludan govor, da bi, bez znanja, s Allahova puta odvodili i da bi ga za ismijavanje uzimali. Njima ponižavajuća patnja pripada.” (Lukman, 6) Imam Kurtubi, rahimehullah, rekao je: “To (tj. govor da se to odnosi na pjevanje) je najjače što je spomenuto o ovom ajetu, i Ibn Mesud, radijallahu anhu, zakleo se Allahom, osim kojeg drugog boga nema, tri puta na to (tj. da je to pjevanje).ˮ Zatim je spomenuo ko je sve od imama to isto rekao, i naveo je druga mišljenja o tome, a zatim kazao: “Prvi govor, koji je naveden u poglavlju o ovome (muzici) je najispravniji, shodno vjerodostojnom hadisu, govoru ashaba i tabiina o tome.ˮ (Vidi: Tefsirul-Kurtubi, 14/52–53) Ovo je mišljenje većine mufesira Kur’ana, pa klonimo se ovog grijeha. I ne treba niko biti zaveden brojnošću onih koji slušaju muziku. Na takve se odnose Allahove riječi: “Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili.” (El-En’am, 116)
Šubhe i sumnje koje zasljepljuju srce i odvode u zabludu
Šubhe, sumnje, opasna su bolest. One iz srca otklanjaju slast imana, otvaraju put šejtanovim vesvesama – došaptavanjima i sprečavaju onog ko se njima preda da se okoristi Kur’anom i sunnetom, njihovim porukama, poukama i propisima. Uzvišeni kaže: “Oni u čijim je srcima zastranjenost slijede one što nisu sasvim jasni u težnji za smutnjom i svojevoljnim tumačenjem.” (Alu Imran, 7) Oni se ne mogu okoristiti porukama i poukama iz Allahove Knjige, niti iz sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. To zato jer oni ne gledaju i ne izučavaju Kur’an i sunnet radi traženja upute, nego radi ubacivanja sumnje u njih, nalaženja kontradiktornosti u njima, radi traženja opravdanja za svoje sumnje i zablude. Sve ovo ukazuje na potrebu da se upozorava na šubhe i one koji ih izazivaju i zagovaraju. Što se srce njima bude više izlagalo, izložit će se uskoro i propasti. Konačnica šubhi je ili nevjerstvo ili licemjerstvo. One se bore protiv srca sve dok ne podlegne od njihovih napada. Otuda je obaveza da se čuvamo šubhi (sumnji) i njihovih zagovornika, da ih ne slušamo, ne čitamo njihove knjige, ne družimo s takvima. S takvima se treba ophoditi kako je Uzvišeni naredio: “On vam je već u Knjizi objavio: ‘Kada čujete da su Allahove riječi predmet poricanja i izrugivanja, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao oni.’ Allah će, sigurno, sastaviti u Džehennemu sve licemjere i nevjernike.” (En-Nisa, 140) Kako čudna pojava, družiti se sa zagovornicima zabluda, onima koji ubacuju sumnje u islam, Kur’an, sunnet, propise islama, družiti sa onima koji žele te iste vjernike koji se s njima druže, da ih dovedu u sumnju u pogledu njihove vjere. Trude se u tom pogledu, uljepšavaju zablude, uljepšavaju suprotstavljanje Kur’anu i sunnetu svojim neispravnim mišljenjima i opasnim šubhama te iskrivljenim percepcijama. A, ustvari “bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni” (Muhammed, 21). Uzvišeni kaže: “A zašto oni ne promišljaju o Kur’anu? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge proturječnosti” (En-Nisa, 82); “To je, zaista, knjiga zaštićena, laž joj ne može prići ni sprijeda ni ozada; to je Objava od Mudroga i Hvaljenoga” (Fussilet, 41–42).
Gaflet – nemar
Nemarnost je stanje koje pogodi srce, pa postane nemarno da prihvati ono što je dobro za njega ili da se kloni onog što je štetno za njega. Nemar je osnova mnogih zala, ali opet je jako raširen među ljudima. Uzvišeni kaže: “… mnogi ljudi su prema Našim ajetima i znakovima ravnodušni” (Junus, 92). Ovo je, tako mi Allaha Uzvišenog, velika bolest, na koju je On Uzvišeni upozorio nas, i upozorio nas da se ne družimo s onima koji su tom bolesti pogođeni. Naš Gospodar kaže: “… i ne budi među nemarnima” (El-A’raf, 205); “… i ne slušaj onoga čije smo srce da Nas spominje nehajnim učinili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci propali” (El-Kehf, 28). Gaflet čini srce nesvjesnim onoga što će ga čistiti, onoga što mu koristi, oplemenjuje ga, popravlja i uljepšava.
Ovo su osnovni uzročnici neispravnosti i bolesti srca. Treba ih ozbiljno shvatiti i odlučno odbaciti. Čistoća srca i njegova ispravnost postiže se isključivo činjenjem onoga čime ćemo sačuvati srce. Rezultati su povezani sa svojim uzrocima, pa onaj ko se nada uspjehu i spasu mora zato poduzeti uzroke. Ni barka ne može ploviti po suhom.
“A onome ko se Allaha boji, On će u svemu lahkoću dati.” (Et-Talak, 4). Čuvaj Allaha, čuvaj Njegove granice, Njegova prava, Njegove naredbe i zabrane, Allah će tebe čuvati! Čuvaj Allaha, imat ćeš Ga stalno ispred sebe. On će biti stalno uz tebe Svojom pomoći, čuvanjem i podrškom, ma gdje ti bio.
U sljedećem tekstu, ako Allah da, govorit ćemo o lijekovima za bolesti srca i načinima popravljanja stanja srca.
El-Asr