- Od Ibn Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka niko od vas ne podiže čovjeka sa mjesta na kojem sjedi kako bi on sjeo na to mjesto, već sijelo malo proširite i jedni drugima napravite mjesta.” Kada bi pred Ibn Omerom neki čovjek ustao s namjerom da on zauzme njegovo mjesto, on na to mjesto ne bi sjeo. Muttefekun alejhi.
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 2/393, i Muslim, 2177, 28 i 29.
Propisi, pouke i poruke
– Zabranjeno je maknuti čovjeka sa mjesta na kojem sjedi i onda zauzeti njegovo mjesto.
– Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, tradicijom i praksom potvrđeno je da pridošlici na neko sijelo treba napraviti mjesta da sjedne, shodno riječima Uzvišenog Allaha: “O vjernici, kad vam se kaže: ‘Načinite mjesta drugima tamo gdje se sjedi’ – vi načinite, pa i vama će Allah mjesto načiniti…” (El-Mudžadela, 11)
– Sprovođenje u praksu ovog propisa ujedinjuje i zbližava muslimanska srca te povećava njihovu međusobnu ljubav i povezanost, a otklanja mržnju i netrpeljivost.
– Kada se muslimani ne budu jedni nad drugima posebno isticali na svojim sijelima, to će među njima povećati prijateljstvo i bliskost.
– Hadis podučava muslimane da ne trebaju ustajati kako bi pridošlici na sijelo napravili mjesto, mimo onog mjesta koje mu i pripada, a to je mjesto na kraju sijela.
– Svoju dušu treba lijepo odgojiti tako da se ne uzoholi onda kada joj drugi ukažu čast i poštovanje, baš onako kako je postupao Ibn Omer, radijallahu anhuma. Neki su učenjaci rekli da je Ibn Omer, radijallahu anhuma, ovako postupao iz svoje velike čednosti i bogobojaznosti.
Kažem: Ibn Omer, radijallahu anhuma, ovako je postupao prvenstveno zbog toga što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izričito zabranio da pridošlica pomakne osobu koja već sjedi na sijelu i onda zauzme njeno mjesto. Bez obzira što Ibn Omer, radijallahu anhuma, nikome nije naređivao da ustane sa mjesta na kojem sjedi, kako bi on sjeo na njega, već bi taj čovjek to sam uradio dobrovoljno i na svoju ruku, on ipak nije htio zauzeti njegovo mjesto kako ga ne bi pomogao u činjenju grijeha i nepokornosti. Dakle, Ibn Omer htio je u korijenu sasjeći ovo zlo, jer sve što vodi ka haramu, i samo je po sebi haram.
Isto tako, postoji još jedan dodatni razlog koji pojašnjava zbog čega Ibn Omer nije htio sjesti na ustupljeno mjesto. Naime, možda je taj čovjek tako postupio iz stida, a ne dobrovoljno i zato što on to stvarno želi, pa bi sjedanje na njegovo mjesto moglo biti uzrok da on u sebi nešto ružno osjeti i da mu se srce iskvari. Ovako, kada on ostane sjediti na svom mjestu, šejtan je poražen i ponižen. Dodajmo još ovome da je zauzimanje nekog istaknutog i počasnog mjesta na sijelu pokuđeno i nepoželjno, a sjedanje na mjesto sa kojeg je neko ustao, vodi upravo tome.
Kada uzmemo u obzir sve nabrojano, onda će nam biti jasno da je Ibn Omer, radijallahu anhuma, svojim postupkom želio pod svaku cijenu u praksu sprovesti i pojasniti Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet i pokazati da osoba koja sjedi na nekom mjestu polaže i najveće pravo na to mjesto. Stoga, nikome nije dozvoljeno da neku osobu “digne” i makne sa mjesta na kojem sjedi, pa da onda zauzme njeno mjesto, ali isto tako ni onome ko sjedi nije dozvoljeno da samoinicijativno ustane sa svoga mjesta kako bi ga ustupio nekom drugom, iz razloga koje smo netom pojasnili. O svemu ovome treba voditi računa.
- Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas ustane sa mjesta na kojem je sjedio, a zatim se (brzo) vrati, on je i najpreči da na njega opet sjedne.” Muslim.
Dokumentacija hadisa
Bilježi ga Muslim, 2179.
Propisi, pouke i poruke
– Onaj ko sjedi na nekom mjestu, na njega i polaže najveće pravo.
– Kada se neko, radi neke potrebe, podigne sa mjesta na kojem je sjedio, a zatim se ubrzo vrati, on polaže veće pravo od drugih da opet sjedne na to mjesto.
– Ukoliko bi neko u međuvremenu sjeo na njegovo mjesto, on ima pravo zatražiti od ovoga koji mu je zauzeo mjesto da sa njega i ustane, a ovaj je dužan da bez oklijevanja tako i postupi.
– Islam je vjera koja vrlo dobro pazi da se svakome dadne njegovo pravo, a sve to s ciljem suzbijanja strasti i prohtjeva koje, ukoliko se ne kontroliraju, kod nekih osoba mogu prouzrokovati oholost i uzdizanje, te ih navesti da traže ono što u osnovi nemaju pravo tražiti niti im to pripada, pa će takvim ponašanjem sijati nered po zemlji.
- Džabir b. Semura, radijallahu anhuma, prenosi: “Kada bismo došli kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svako od nas sjeo bi na mjesto koje bi ga zapalo na kraju sijela[1].” Ebu Davud i Tirmizi, koji kaže da je hasen – dobar.
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Buhari, El-Edebul-mufred, 1141, Ebu Davud, 4825, Tirmizi, 2725, i Ahmed, 5/91, 98 i 107–108, od Šerika, koji ga prenosi od Semmaka b. Harba, a on od Džabira b. Semure, radijallahu anhuma.
Kažem: Ovaj lanac prenosilaca je slab jer je Šerik b. Abdullah el-Kadi slabo pamtio. Međutim, hadis je u globalu vjerodostojan zbog sljedećeg:
- Tirmizi je rekao: “Ovaj hadis prenosi i Zuhejr b. Muavija također od Semmaka, pa je predaja s ovim lancem prenosilaca vjerodostojna, jer je Zuhejr pouzdan prenosilac i spada među one prenosioce hadisa od kojih su hadise prihvatali Buhari i Muslim.
Ako bi neko rekao: “Ovo što je rekao imam Tirmizi ne možemo tek tako prihvatiti sve dok nam se ne predoči dokaz za tu tvrdnju, jer je istinsko znanje ono što je potvrđeno senedom tj. lancem prenosilaca. Koliko li je samo grešaka napravio imam Tirmizi, za koje su mu spočitavali islamski učenjaci?”, odgovor bi glasio:
- Tvrditi bez ikakvog dokaza da je imam Tirmizi pogriješio u svojoj prethodnoj konstataciji, to je ustvari istinska greška i potpuno slabo shvatanje i rezonovanje.
- Imam Tirmizi naveo je dokaz za svoju tvrdnju o navedenom hadisu jer je spomenuo drugu predaju koja pojačava spomenutu, a to je predaja koju prenosi Zuhejr b. Muavija. Bez obzira što ovu predaju on nije spomenuo u potpunom obliku, tj. sa spojenim lancem prenosilaca, ona se kod imama Tirmizija spominje kao muallek[2] predaja, ali riječima koje odaju čvrsto uvjerenje i sigurnost prenosioca da je dotične riječi zasigurno izrekao onaj kome se pripisuju,[3] što upućuje na to da je imam Tirmizi ovu predaju smatrao vjerodostojnom. Međutim, ako bismo rekli da je i nije smatrao vjerodostojnom, ona se može posmatrati kao slaba predaja kojom se pojačavaju slične predaje i na takav način hadis se diže na stepen prihvatljivog.
- Osnova je da se prihvata ono što su učenjaci prenijeli o nekom pitanju, sve do onog trenutka kada se potvrdi nešto što oponira onome što je prenio, tj. rekao.
- Na ovu temu prenose se i drugi hadisi vrlo sličnog značenja, a jedan, između ostalih, bilježi i imam Buhari u svom Sahihu (Fethul-Bari, 1/156), u Poglavlju o sjedanju na mjesto gdje sijelo završava.
Propisi, pouke i poruke
– U hadisu je pojašnjeno pravilo lijepog ponašanja prilikom dolaska i sjedanja u društvo, a koje nalaže da pridošlica sjedne na kraju skupa.
– Onaj ko prispije u neko društvo ili halku (kružok) ne treba stati na njegovo pročelje i čekati kada će neko ustati da mu napravi mjesto da sjedne, kako to već čine neki oholnici iz reda predsjednika i vođa ili, pak, iz reda uobraženih i umišljenih učenjaka.
– Pohvalno je pridržavati se pravila lijepog ponašanja prilikom prisustvovanja skupovima na kojima se izučava islamsko znanje.
– Onaj ko na sijelu ili halki uoči prazno mjesto, dozvoljeno mu je da se progura do njega, pod uvjetom da pri tome druge ne uznemirava i ne ometa, a ukoliko se boji da će im nanijeti neprijatnost i smetati im, onda će sjesti na slobodno mjesto gdje sijelo završava, tj. na kraj sijela ili halke.
_____________
Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”
Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali
Preveo: Amir Durmić
Redaktura: Abdulvaris Ribo
Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović
____________________________
[1] Tj. kružoka ili nekog drugog skupa u kojem ljudi sjede. (op. prev.)
[2] Muallek je vrsta hadisa iz čijeg je lanca prenosilaca na početku, namjerno ili nenamjerno, izostavljen jedan ili više prenosilaca, a ponekad i cijeli sened. Ova vrsta hadisa u globalu se smatra slabom jer joj nedostaje osnovni uvjet za ispravnost hadisa, a to je spojenost seneda. (op. prev.)
[3] Naime, ukoliko se muallek predaje prenose riječima kāle – rekao je, haddese – pričao je, ahbere –obavijestio je, reva – prenosi, emere – naredio je, neha – zabranio je i slično, tj. riječima koje daju uvjerenje i sigurnost onoga ko ih prenosi, onda jedan dio učenjaka ovakve muallek predaje smatra vjerodostojnim. (op. prev.)