Priredio: Dr. Hajrudin Tahir Ahmetović
Čišćenju duše i odgajanju u okrilju plemenitih osobina pripada veliki položaj u islamu. To se najbolje može vidjeti iz činjenice da je Svevišnji Allah poslao Svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, sa zadaćom da ljude poduči i da ih odgoji.
Uzvišeni Allah kaže: “On je taj koji je poslao neukima poslanika, jednog od njih, da im kazuje Njegove riječi, da ih očisti, i da ih Knjizi i Mudrosti pouči.” (El-Džumua, 2)
Čišćenje i odgajanje – u svakom smislu, kako unutrašnjosti, tako i spoljašnjosti – razlog je uspjeha, kako Uzvišeni Allah kaže: “Sigurno je uspio onaj koji se očisti!” (El-A’la, 14)
Također je lijep odgoj jedna od najbližih osobina poslanstvu kada je u pitanju prihvatanje i slijeđenje. Tako nam Svevišnji Allah naređuje slijeđenje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: “Vi, zasigurno, u Allahovom Poslaniku imate najljepši uzor” (El-Ahzab, 21) – dok na drugom mjestu spominje da je on posebnog morala: “A, uistinu, ti si na visokom stepenu morala!” (El-Kalem, 4). A, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najbliži od vas meni na Sudnjem danu bit će oni koji su najljepšeg morala.” (Tirmizi, br. 2018. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim.)
Zbog svega prethodnog, čišćenje i odgajanje neophodni su za onoga koji traži vjersko znanje.
- Lijepo ponašanje prema znanju pomaže u stjecanju znanja onome ko ga traži. Učenik nije u mogućnosti da stekne znanje, poduči se znanju od svoga učitelja osim sa lijepim ponašanjem. Koliko god se trudio, ne bude li učtiv, odgojen, lijepog ponašanja, učitelj mu neće prenijeti znanje. Stoga je Jusuf b. Husejn, rahimehullahu teala, rekao: “Sa edebom razumiješ znanje, sa znanjem tvoje djelo postaje ispravno, sa djelima postižeš mudrost, sa mudrošću razumijevaš skromnost, sa skromnošću ostavljaš dunjaluk, ostavljanjem dunjaluka čezneš za ahiretom, a čežnjom za ahiretom postižeš Allahovo zadovoljstvo.” (Hatib el-Bagdadi, Iktidaul-ilmi bil-ameli, str. 31) Pogledaj kako sve počinje od edeba! Dakle, onoliko koliko pokazuješ edeba prema znanju, toliko ćeš se i podučiti tom znanju.
- Znanje ništa neće koristiti onome ko ga bude imao ukoliko ne bude odgojen, ne bude lijepog odgoja i ponašanja. Cilj stjecanja znanja nije skupljanje informacija i podataka, već odgoj duše, izgradnja svoje ličnosti, čuvanje znanja, rad po njemu i sl. Ako učenik ne bude vodio računa o svome odgoju, ništa se neće okoristiti – ni on niti drugi od njega – sa znanjem koje uči i nauči. Zekerija el-Anberi, rahimehullahu teala, rekao je: “Znanje bez edeba je poput vatre bez drva, a edeb bez znanja je poput duše bez tijela.” (Hatib el-Bagdadi, El-Džami‘u li ahlakir-ravi, 1/80)
- Drugi se neće okoristiti od tebe – ma koliko imao znanje – ako ne budeš lijepog ponašanja. Samo sa lijepim ponašanjem privući ćeš druge sebi i svome znanju. Ma kakve osobine imao, samo ukoliko ne budeš lijepog ponašanja, drugi će se udaljiti od tebe. Uzvišeni Allah kaže: “A da si ti bio osoran i grub, oni bi se razbježali iz tvoje blizine!”(Alu Imran, 159) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objedinio je sve dobre osobine. Međutim, da pri sebi nije imao samo jednu osobinu, a ona je blagost spram onih koje poziva – a to je jedna od osobina onoga koji traži znanje – ljudi bi se razbježali od njega, udaljili od njega bez obzira na to što je on Allahov poslanik. Sve druge osobine, mimo ove, ne bi privukle ljude njemu i okupile ih oko njega.
Ako je ovakav slučaj sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kakav je onda slučaj sa svima nama koji smo se zaputili putem stjecanja znanja?! Stoga smo u velikoj potrebi da se podučimo lijepom ponašanju koje mora da ima onaj koji stječe šerijatsko znanje.
Zato su i naši prethodnici, iz želje da postignu znanje, puno pažnje pridavali edebu.
Ibn Mubarek, rahimehullahu teala, rekao je: “Učio sam odgoj trideset godina, dok sam znanje stjecao dvadeset godina. U naše vrijeme prvo su učili odgoj, pa onda znanje.” (Ibn Dževzi, Gajetun-nihaje fi tabekatil-kurra, 1/446) Također je rekao: “Skoro da odgoj predstavlja dvije trećine znanja.” (Ibn Dževzi, Sifetus-safva, 2/330)
Muhammed b. Sirin, rahimehullahu teala, rekao je: “Podučavali bi se edebu, kao što bi se podučavali i znanju.” (Hatib el-Bagdadi, El-Džamiu li ahlakir-ravi, 1/79)
Kada je Abdullah b. Mubarek, rahimehullahu teala, razgovarao sa Mahledom b. Husejnom, on mu je rekao: “Mi smo preči da se više podučimo edebu nego znanju.” (Ibn Džemaah, Tezkiretus-samii vel-mutekellimi, str. 3)
Lejs b. Sa’d, jedan od naših prethodnika i velikih učenjaka u fikhu, kad je na svom skupu vidio učenike, kako su nemirni i nedolično se ponašaju, rekao je: “Boga mi, vama je preče da naučite malo edeba nego mnogo znanja.” (Hatib el-Bagdadi, Šerefu ashabil-hadisi, str. 122) Šta bi tek rekao nama za naše ponašanje danas?!
El-Asr