Dozvoljeno je ležati na leđima na način da se jedna noga prebaci preko druge, pod uvjetom da ne postoji bojazan da će se pri tome otkriti stidno mjesto, i dozvoljeno je sjediti unakrst podvijenih nogu (“turski” način sjedenja)
- Abdullah b. Zejd, radijallahu anhuma, kaže da je vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako u džamiji leži na leđima prebačene jedne noge preko druge. Muttefekun alejhi.
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 1/563, i Muslim, 2100.
Propisi, pouke i poruke
– Dozvoljeno je ležati na leđima i pri tome prebaciti jednu nogu preko druge. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovako je postupio u vrijeme odmora, tj. kada tu nije prisustvovalo mnogo ljudi, jer je poznato da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, po običaju pred ljudima sjedio potpuno uljudno i dostojanstveno.
– U džamiji je, s ciljem odmora, dozvoljeno nasloniti se na nešto, kao što je dozvoljeno s istim ciljem leći ili ispružiti se, kao i odmarati se u različitim položajima.
– Nagrada za boravak u džamiji, koja je obećana u mnogim hadisima, ne odnosi se samo na onoga ko u njoj sjedi, već i na onoga ko u njoj leži.
– Onaj ko leži u džamiji treba se osigurati i poduzeti sve mjere da mu se prilikom ležanja ne otkrije stidno mjesto, pogotovo jer je ležanje položaj tijela koji često navodi na san, a čovjek u snu nije svjestan svojih pokreta, pa nije u stanju da čuva stidna mjesta.
- Od Džabira b. Semure, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sabah-namaz, sjeo bi na svoje mjesto unakrst podvijenih nogu[1] i tako bi ostao sjediti sve dok sunce ne bi izašlo i dobro zasjalo.” Ebu Davud i drugi, sa ispravnim lancima prenosilaca.
Dokumentacija hadisa
Hadis je dobar – hasen. Bilježi ga Ebu Davud, 4850, sa dobrim lancem prenosilaca.
Kažem: Autoru (Neveviju, Allah mu se smilovao) promaklo je da hadis pripiše i imamu Muslimu koji ga bilježi u svom Sahihu, 670 i 287. Dakle, bilježi ga i Muslim, 670 i 286, sa sljedećim tekstom: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi ustajao sa mjesta na kojem je klanjao sabah-namaz sve dok sunce ne bi izašlo, a kada bi izašlo, on bi ustao. Ashabi su razgovarali i spominjali događaje iz džahilijeta (predislamskog perioda), pa bi se tome smijali, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, samo bi se osmjehivao.”
Propisi, pouke i poruke
– Pohvalno je da onaj ko sabah-namaz klanja u džematu ostane sjediti u džamiji sve dok se sunce ne podigne na horizontu, jer tako će moći klanjati duha-namaz i postići za taj namaz predviđenu nagradu.
– Ashabi, radijallahu anhum, spominjali su i prepričavali događaje iz paganskog doba kako bi se Uzvišenom Allahu zahvalili što ih je izveo iz zablude i uputio na Pravi put.
– Spoznaja džahilijeta uzrokuje da se čovjek snažno prihvati islama, tj. istinsku vrijednost islama neće spoznati onaj ko nije spoznao džahilijet. Ukratko, spoznaja neke negativnosti pomaže čovjeku da istinski spozna i shvati vrijednost njene sušte suprotnosti.
– Dozvoljeno je smijati se u džamiji (jer su se ashabi smijali prepričavajući događaje iz paganstva, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osmjehivao se).
- Od Ibn Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u dvorištu Kabe kako se svojim rukama ovako obuhvatio”, pa je to demonstrirao tako što je svoje natkoljenice (stegna) približio svojim prsima, a rukama obuhvatio svoje noge u predjelu koljena. Buhari.
Dokumentacija hadisa
Bilježi ga Buhari, Fethul-Bari, 11/65.
Manje poznata značenja
a rukama obuhvatio – tj. obuhvatio ih svojim podlakticama.
Propisi, pouke i poruke
– Dozvoljeno je sjediti na način kako je to u hadisu opisao Ibn Omer, radijallahu anhuma, ali ne i u slučaju kada je čovjek u džamiji i iščekuje namaz.[2]
– Onaj ko sjedi na ovakav način treba da, nakon što podlakticama obuhvati stegna, svoje ruke (šake) poveže u području zglobova.
– Onome ko sjedi ovako, nije dozvoljeno da prilikom iščekivanja namaza svoje ruke poveže tako što će međusobno ispreplesti prste ruku.[3]
- Od Kajle bint Mahreme, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: “Vidjela sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako sjedi na zadnjici, stegnā (natkoljenica) prislonjenih uz prsa i ruku obavijenih oko nogu u području koljena. Kada sam ga pogledala tako skrušenog, poniznog i pokornog, sva sam se stresla od straha.” Ebu Davud i Tirmizi.
Dokumentacija hadisa
Hadis je dobar – hasen. Buhari, El-Edebul-mufred, 1187, Ebu Davud, 4847, i Tirmizi, 2814, bilježe ga od Abdullaha b. Hassana el-Anberijja koji je rekao: “Pripovijedale su mi moje dvije nene, Safijja bint Ulejba i Duhajba bint Ulejba, koje su inače bile Kajline pomajke, da ih je ona (Kajla) obavijestila o tome, navodeći citirani hadis.”
Kažem: Ovaj hadis sadrži malu dozu slabosti iz razloga što nisam našao da je neko od tradicionalnih učenjaka okvalificirao Abdullaha b. Hassan el-Anberijja ni kao nepouzdanog, ali ni kao pouzdanog prenosioca, ali je od njega hadise prenosila skupina pouzdanih prenosilaca. Kao da ga je iz tog razloga imam Zehebi ocijenio pouzdanim u djelu El-Kašif, 2/71, ali i pored toga, previše bi bilo za njega reći da je apsolutno pouzdan, već je on na malo nižem stepenu od toga, a hadisi koje prenosi mogu se popeti na stepen hasen, tj. dobrog hadisa.
Što se tiče njegove dvije nene, Safijje i Duhajbe, one su kao prenosioci hadisa prihvatljive.
Na ovu temu prenosi se i sličan hadis od Ebu Umame el-Harisijja, a bilježi ga Ebu Eš-Šejh u svom djelu Ahlakun-Nebijjji, sallallahu alejhi ve sellem, sa solidnim lancem prenosilaca, koji se u ovakvim situacijama prihvata.
Sve u svemu, hadis je hasen – dobar.
Propisi, pouke i poruke
– Dok bude sjedio, bez obzira mirovao ili se pokretao, čovjek uvijek treba da bude skrušen i ponizan, te da se stalno prisjeća Allahove uzvišenosti i veličine.
– Iskreni se vjernici čak i po svom vanjskom izgledu razlikuju od ostalih i izazivaju strahopoštovanje.
- Od Šerida b. Suvejda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Pored mene je prošao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a ja sam sjedio tako da sam svoju lijevu ruku stavio iza leđa i pri tome se oslonio na njen dlan. On mi reče: ‘Zar sjediš na način kako sjede oni na koje se Allah rasrdio!?’” Ebu Davud sa ispravnim lancem prenosilaca.
Dokumentacija hadisa
Hadis je vjerodostojan. Bilježe ga Ebu Davud, 4848, Ahmed, 4/388, Hakim, 4/269, i Taberani, El-Kebir, 7242 i 7243.
Kažem: Lanac prenosilaca je ispravan i svi prenosioci su pouzdani. Ibn Džurejdž je naglasio kako ga je Ibrahim b. Mejser obavijestio da je on čuo Amra b. Eš-Šerida kako kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da je ovakav način sjedenja identičan načinu na koji sjede oni na koje se Allah rasrdio. Ovu predaju bilježi Abdurrezzak u El-Musannefu, 2/198.
Propisi, pouke i poruke
– Obaveza je naređivati da se čini dobro i odvraćati od zla.
– Hadis upozorava muslimane da se ne poistovjećuju sa onima na koje se Allah rasrdio, tj. jevrejima, niti sa onima koji su otišli u zabludu, tj. kršćanima.
– Način na koji musliman sjedi ne smije nalikovati načinu sjedenja koji je specifičan za nevjernike.
– Muslimani kao ummet obavezni su da u svemu budu posebni i da se u odnosu na druge odlikuju čak i u načinu na koji sjede.
______________________
[1] Tj. turski, kako se to kod nas u žargonu kaže. (op. prev.)
[2] Autor ovdje nije pojasnio svoju konstataciju da je ovakav način sjedenja zabranjen u džamiji pri iščekivanju nastupanja namaza. Iako nije sasvim jasno na što je aludirao, vjerovatno misli na ono što se zaključuje iz sljedeće predaje. Naime, imam Buhari u svom je Sahihu zabilježio predaju od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojoj se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se čovjek umota u odjeću sačinjenu od samo jednog komada platna a da pri tome na svom spolnom organu nema nikakve druge odjeće, pa to bude razlog da mu se vrlo lahko otkrije stidno mjesto. To je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao el-ihtiba, upravo onako kako je Ibn Omer, radijallahu anhuma, nazvao Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, način sjedenja opisan u prethodnom hadisu. U komentaru ovog hadisa u kojem se zabranjuje el-ihtiba, Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, kaže: “El-ihtiba znači da čovjek sjedne na svoju zadnjicu i pri tome izdigne svoje potkoljenice i obmota ih svojom odjećom koju sačinjava samo jedan komad platna.” (Fethul-Bari, 1/477) Dakle, napravljena je razlika između onoga ko sjedne na opisani način i rukama obavije svoja koljena, što je dozvoljeno, i onoga ko sjedne na opisani način, ali svoja koljena obavije odjećom sačinjenom od jednog komada platna, što je zabranjeno. Autor je, vjerovatno, mislio na ovaj drugi način sjedenja, što je bio običaj Arapa, a Allah opet najbolje zna. (op. prev.)
[3] Ovo preplitanje prstiju dvije ruke u arapskom se jeziku zove tešebbuk. U nekim hadisima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se prsti međusobno prepliću nakon abdesta i dok čovjek boravi u džamiji. Vidjeti: Albani, Sahihul-džamia, br. 446 i br. 567, i Silsiletul-ehadis es-sahiha, br. 1294. (op. prev.)