Piše: Mr. Fahret Kadrić
Mesdžid kao višenamjenska institucija u islamu zauzima posebno mjesto. Pouzdano se zna da je za života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mesdžid bio višefunkcionalna institucija u kojoj su se, pored redovnih ibadetskih aktivnosti, poput namaza, zikra i učenja Kur’ana, obavljale i sve ostale društveno korisne aktivnosti, poput učenja, strateškog planiranja vojnih pohoda te općenito razmatranja tekućih problema muslimanske zajednice. Šta je to mesdžid i koju ulogu ima u islamu? Koja je razlika između mesdžida, džamije i musalle? Kakav položaj i značaj ima mesdžid u islamu?, samo su neka od pitanja na koja ćemo dati odgovor.
Definicija mesdžida
Riječ mesdžid u arapskom jeziku označava mjesto gdje se čini sedžda. U pokušaju da terminološki definira mesdžid, Ibn Džerir et-Taberi, Allah mu se smilovao, kaže: “Mesdžid je svako mjesto na kojem se obožava Allah. Dakle, mesdžid je mjesto gdje se Allahu čini sedžda.” (Tefsirut-Taberi, 1/545) Imam Kurtubi, Allah mu se smilovao, kaže da se mesdžidom smatra svako mjesto na kojem je moguće činiti ibadet Allahu i Njemu na sedždu pasti. (El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 2/78) Shodno hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem stoji: “Zemlja mi je učinjena mesdžidom i čistom” (Buhari, Fethul-Bari, 1/533), mesdžid se definira u općenitom pogledu, dok se u običaju muslimana mesdžidom smatra mjesto na kojem se obavljaju dnevni namazi. Mesdžid je, dakle, uvakufljeni prostor u kojem se obavljaju dnevni namazi, čini ibadet Allahu u svim njegovim oblicima kao što su namaz, zikr, dova, učenje Kur’ana, itikaf i tako dalje. (Tuhfetul-raki, 49)
Razlika između mesdžida, džamije i musalle
Šejh Nasiruddin el-Albani, Allah mu se smilovao, upitan je: “Da li se mesdžid može nazvati džamijom ako se u njemu ne klanja svih pet dnevnih namaza?”, pa je odgovorio: “Džamija je mjesto gdje se (uz dnevne namaze) klanja džuma-namaz.” (El-Havi min fetava šejh El-Albani, 1/277) Dakle, svaka džamija je ujedno i mesdžid, dok svaki mesdžid, ako se u njemu ne klanja džuma-namaz, nije džamija.
Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin, Allah mu se smilovao, upitan je o razlici između musalle i mesdžida, pa je kazao: “Što se tiče općenitog značenja riječi mesdžid, kažemo da je cijela Zemlja mesdžid, shodno riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Zemlja mi je učinjena mesdžidom i čistom’ (muttefekun alejhi). S druge strane, ako pogledamo u posebno značenje riječi mesdžid, onda je to svako mjesto koje je namijenjeno za stalno obavljanje namaza u njemu, i to mu je primarna i osnovna funkcija. Musalla je mjesto koje čovjek odabere da na njemu obavi namaz, ali bez namjere da to mjesto postane mjesto stalnog i kontinuiranog obavljanja namaza u njemu. Dakle, to je mjesto na kojem čovjek klanja ponekad i to se ne može smatrati mesdžidom. Dokaz za ovo jeste Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, praksa, odnosno običavao je da nafile klanja u svojoj kući koja se nije smatrala mesdžidom. Isto tako, poznati slučaj kada je Utban b. Malik pozvao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svojoj kući da klanja na posebnom mjestu koje će Utban uzeti kao musallu, a to se mjesto nije smatralo mesdžidom.” (Medžmuul-fetava, 12/394) Govoreći o razlici između mesdžida i musalle, šejh Usejmin također kaže: “Razlika između musalle i mesdžida jeste u tome da je musalla mjesto gdje se klanja, dok je mesdžid posebno određeno i poznato mjesto za obavljanje namaz općenito, a kojem pristup imaju svi muslimani koji žele da obave namaz. To mjesto (mesdžid) je u principu vakufska imovina koja ne pripada nikome i koju nije moguće prodati. S druge strane, musalla se može napustiti u smislu da se u njoj više ne obavlja namaz ili pak da se proda kao popratni prostor određenog zemljišta ili nekretnine i zbog svega ovoga propisi koji važe za musallu razlikuju se od onih koji važe za mesdžide.” (Fetava, 14/268)
Mjesto i uloga mesdžida u islamu
Mesdžid ima posebno mjesto u islamu jer je upravo Uzvišeni Allah odlikovao mesdžide posebnim odlikama i za njih vezao posebne propise. Plemeniti Kur’an na više mjesta spominje mesdžid, njegovu množinu mesadžid, el-mesdžid el-haram, te sinonim Bejtullah (Allahova kuća), bejt-bujut (kuća-kuće). Iz ovoga razumijemo da je uloga mesdžida u islamu itekako značajna, a za zajednicu krucijalna jer je mesdžid centar koji akumulira pozitivnu energiju koja se zatim, upravo iz mesdžida, širi i rasipa po cijeloj muslimanskoj zajednici.
Nigdje se kao u mesdžidu ne osjeti i ne ostvaruje stvarna i istinska međubratska muslimanska ljubav. Bratstvo kao pokretačka snaga jednog zdravog muslimanskog društva najzdravije proklija u mesdžidu. Mesdžid je mjesto susreta gdje brat svakodnevno viđa svoga brata u danu i noći pet puta na zajedničkom namazu. Oni se susreću i borave zajedno u mesdžidu čineći ibadet samo Allahu koji zbližava njihova srca. U mesdžidu se ponajbolje osjeti slast imana gdje se čovjek iskreno i iz strahopoštovanja okreće svome Gospodaru, učeći i doveći te razmišljajući o veličanstvenosti Allahovog stvaranja. No, mesdžid nije predodređen isključivo za duhovne ibadete. Pogrešno je razumijevanje mnogih koji mesdžid smatraju mjestom gdje se samo ibadet čini. Ovakvo shvatanje muslimani su preuzeli od židova i kršćana koji su svoje bogomolje predodredili samo za ibadete, ali ne i za ostale društveno korisne aktivnosti.
Šejhul-islam Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, govoreći o mesdžidima prvih generacija, kaže: “Mesdžidi su bili mjesta okupljanja kako alima tako i običnih ljudi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio je temelje svoga mesdžida na iskrenom strahu od Allaha, u njemu se klanjao namaz, učio Kur’an, zikrilo se, stjecalo znanje, držala hutba. Isto tako, u mesdžidu se vodila politika, planirale akcije i postavljali komandanti muslimanskih jedinica. Općenito, muslimani su se u mesdžidu okupljali kako zbog dunjalučkih stvari tako i zbog ahiretskih.” (Medžmuul-fetava, 35/39) Zbog svega ovoga, uopće nije začuđujuće da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, po svome dolasku u Medinu najprije sagradio mesdžid, jer je bio neophodan za muslimane kako zbog ahiretskih tako i zbog dunjalučkih stvari.
U vjerodostojnom hadisu koji prenosi Enes, radijallahu anhu, stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, po dolasku u Medinu, od pripadnika plemena Benu Nedždžar dobio zemljište na poklon, iako je ponudio da ga plati, ali su to oni odbili želeći nagradu od Allaha, i na tom mjestu izgradio je svoj mesdžid. (Muteffekun alejhi) Gradnjom mesdžida, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, započeo je rekonstrukciju muslimanske zajednice u cjelini čiji su dalji preporod i usavršavanje bili nezamislivi bez postojanja institucije mesdžida.
Znajući kakva je potencijalna moć akumulirana u mesdžidima, neprijatelji islama oduvijek su nastojali da muslimane odvoje od mesdžida. Nastojanje da se mesdžidi pretvore isključivo u bogomolje oronulih staraca oslabilo je muslimansku zajednicu i na koncu dovelo do njenog djelimičnog sloma. (Ithafus-Sadžid bi ahkamil-mesadžid, 20)
Mesdžid je bio polazna tačka uspjeha prvih generacija. U to vrijeme mesdžid nije služio isključivo za obavljanje propisanih ibadeta, nego je bio poprište svih društveno korisnih aktivnosti. Njihov uspjeh, kako dunjalučki tako i ahiretski, počeo je iz mesdžida, stoga je na nama da se vratimo u mesdžide, spoznamo njihovu pravu vrijednost, ulogu i mjesto koje im pripada kako bismo preporodili sebe i zajednicu muslimana i na taj način doprinijeli njenom prosperitetu.
Uzvišeni Allah podario je mesdžidima posebne vrijednosti i odlikovao ih posebnim odličjima. Mesdžide je, iz počasti prema njima, pripisao Sebi. Shodno vjerodostojnom hadisu, mjesto na kojem se nalazi mesdžid Allahu je najdraže mjesto na Zemlji. Štaviše, mesdžidi su najčasnija i najčišća mjesta na Zemlji. Nije li počast i vrijednost zaista velika ako znamo da niko drugi do časni meleki stoje na vratima svakog mesdžida! Vrijednost mesdžida za vjernika postaje izuzetna kada zna da će mu Allah pružiti utočište u hladu Svoga Arša i to upravo iz razloga jer je njegovo vjerničko srce bilo vezano za mesdžid.
Mesdžidi su Allahove kuće na Zemlji
Naš Plemeniti Gospodar mesdžide je pripisao Sebi iz počasti koja im pripada i kako bi Njegovi robovi spoznali prave vrijednosti koje pripadaju mesdžidima i kako bi u njima obavljali namaz i vodili posebnu brigu o njima. Na koncu, kako bi mesdžide poštovali i ljubomorno čuvali granice i prava koja pripadaju mesdžidima. (Ithafus-Sadžid bi ahkamil-mesadžid, 22) Na više mjesta u Svojoj plemenitoj Knjizi Uzvišeni Allah riječ mesdžid spominje uz Svoje ime. Uzvišeni Allah kaže: “Doista, mesdžidi su Allahovi” (El-Džinn, 18); “Zaista Allahove mesdžide grade oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje” (Et-Tevba, 18); “A ima li većeg zulumćara od onoga koji brani da se u Allahovim mesdžidima Njegovo ime spominje i koji radi na tome da se oni poruše? Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze. Na ovom svijetu doživjet će sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!” (El-Bekara, 114). Spomen mesdžida uz Allahovo ime očit je dokaz vrijednosti i časti koju ova institucija zavređuje. Stoga su muslimani dužni da, zarad Allaha Uzvišenog, poštuju i vrednuju svoje mesdžide na način da ih oživljavaju kako bi njihova primarna svrha bila upotpunjena.
Mesdžidi su Allahu najdraža mjesta
Veliki učenjak Sanani, Allah mu se smilovao, u svome djelu Subulus-selam kaže da su hadisi koji govore o vrijednostima mesdžida mnogobrojni i da shodno tim hadisima nema sumnje da su upravo mesdžidi Allahu najdraža mjesta na Zemlji. (Subulus-selam, 1/357) Mesdžidi su kuće podignute na temeljima takvaluka, bogobojaznosti, u njima se Allah obožava i Njemu se iskazuje pokornost, u njih se spušta Njegova milost, smirenost, uputa i Njegovi časni i presvijetli meleki. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Najdraža mjesta Allahu jesu mesdžidi, a najomraženija pijace.” (Muslim) U komentaru Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Najdraža mjesta Allahu jesu mesdžidi”, imam Nevevi kaže: “To je zato jer su to kuće pokornosti čiji su temelji podignuti na takvaluku.” Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “…a najomraženija pijace”, imam Nevevi prokomentarisao je riječima: “To je zato jer su to mjesta gdje se vara i podvaljuje, uzima kamata i daju lažne zakletve, na pijacama se krše obećanja i ljudi su udaljeni od spominjanja Allaha. U konačnici, mesdžidi su mjesta gdje se spušta Allahova milost dok su pijace suprotnost tome.” (Šerhu Sahihi Muslim, 3/432)
Meleki stoje na vratima mesdžida
Na ulazu u svaki mesdžid stoje časni i plemeniti meleki koji pišu imena onih koji dolaze u mesdžide i to čine s posebnom pažnjom. Onima koji u mesdžid dođu ranije pripada posebna nagrada upravo iz razloga što mesdžidi kod Allaha Uzvišenog imaju posebno mjesto. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Na dan džume meleki stoje na vratima svake džamije i upisuju jednog za drugim (imena onih koji idu klanjati džuma-namaz). Kada se imam uspne na minber, oni pozatvaraju stranice i pođu prisustvovati spominjanju Allaha.” (Muttefekun alejhi) Buhari i Muslim također od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, bilježe hadis u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ko se petkom okupa kao kad se okupa od džunupluka, zatim ode u džamiju u prvom satu, kao da je za kurban zaklao devu; ko ode u drugom satu, kao da je za kurban zaklao kravu; ko ode u trećem satu, kao da je za kurban zaklao rogatog ovna; a ko ode u četvrtom satu – kao da je zaklao kokošku; a u petom satu – kao da je od sebe darovao jaje. Kada imam izađe na minber, meleki dođu da slušaju hutbu.” (Muttefekun alejhi)
Hlad Arša – nagrada za onoga ko voli mesdžide
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Sedmericu će Allah staviti u Svoj hlad onoga dana kada neće biti drugog hlada osim Njegovog: pravednog vladara, mladića koji je odrastao u obožavanju Allaha Uzvišenog, čovjeka čije je srce vezano za džamiju, dvojicu ljudi koji su se zavoljeli u ime Allaha, koji se u ime Njegovo sastaju i rastaju; čovjeka kojeg je na preljubu pozvala žena na položaju (ugledna i lijepa), pa je on rekao: ‘Ja se bojim Allaha’; čovjeka koji je dao sadaku, tako da njegova lijeva ruka nije znala šta je dijelila desna, i čovjeka koji se u samoći sjetio Allaha, pa su mu suze potekle iz očiju.” (Muttefekun alejhi) Hafiz Ibn Hadžer u komentaru Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “…čovjeka čije je srce vezano za džamiju…”, kaže: “Očito je da je riječ o osobi čije je srce u stalnoj vezi s mesdžidom čak i onda kada je fizički izvan njega.” (Fethul-Bari, 2/170)
Allah je naredio gradnju mesdžida i njihovo održavanje
Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi kaže: “U kućama koje se voljom Njegovom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime – hvale Njega, ujutro i navečer, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kojem će srca i pogledi biti uznemireni, da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi im od dobrote Svoje i više dao. A Allah daje kome hoće, bez računa.” (En-Nur, 36–38) U komentaru ovih ajeta imam Šenkiti, Allah mu se smilovao, kaže: “Nema sumnje da su kuće spomenute u ajetu zapravo mesdžidi.” (Advaul-bejan, 6/155) Uzvišeni Gospodar učinio je gradnju i podizanje mesdžida dokazom vjerovanja u Njega i Sudnji dan. Kaže Uzvišeni: “Zaista Allahove mesdžide grade oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje.” (Et-Tevba, 18) Štaviše, onaj ko na dunjaluku sagradi mesdžid, njemu Allah u Džennetu sagradi kuću. Osman b. Affan, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ko u ime Allaha sagradi mesdžid, tražeći time Allahovo lice, njemu Allah sagradi kuću u Džennetu.” (Muttefekun alejhi) Nesumnjivo je da mesdžidima pripadaju počasti i mnoge vrijednosti. Vjernik je dužan da ih spozna kako bi srčanije izvršavao svoje ibadete u njima i kako bi se još više trudio da svoje srce veže za mesdžid. Ibadeti koje činimo Allahu zasigurno su Njemu draži ako ih činimo na mjestima koja su Njemu draga, pa se stoga potrudimo da svoja srca vežemo za mesdžide kako bismo zadobili naklonost Allaha Uzvišenog i siguran hlad ispod Njegovog Arša na Dan kada drugog hlada osim Njegovog neće biti.
El-Asr