Piše: Hfz. Edin-ef. Redžepović
Sunnet poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, podstiče muslimana da ima samopouzdanje i da ne zavisi od drugih, i da ne pristaje na poniženje i siromaštvo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Bolje je da neko od vas uzme svoje uže, ode u planinu, donese naramak drva na svojim leđima, proda ih i time sačuva svoje dostojanstvo, nego da prosi od ljudi, koji će mu dati ili uskratiti.” (Buhari)
Hakim b. Hizam, radijallahu anhu, kazuje: “Molio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi je dao. Zatim sam ga opet molio, pa mi je opet dao. Treći put sam ga molio, pa mi je ponovo dao. Tada mi je rekao: ‘O Hakime, ovaj imetak je sladak i privlačan. Ko ga uzme velikodušno, bit će mu blagoslovljen, a ko ga uzme sa pohlepom, neće mu biti blagoslovljen i bit će poput onoga koji jede, a nikad se ne zasiti. Gornja ruka (ona koja daje) bolja je od donje ruke (one koja prima).” (Buhari)
Lična inicijativa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, često je lično obavljao svoje poslove iako je imao one koji su to mogli činiti umjesto njega. Aiša, radijallahu anha, kazuje: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kupio je hranu na odgođeno plaćanje od jednog jevreja i založio svoj oklop.” (Buhari)
Ibn Hadžer, rahimehullah, rekao je: “Ovi hadisi ukazuju na to da veliki i plemeniti ljudi mogu lično kupovati potrebne stvari iako imaju one koji to mogu činiti za njih. Ako to rade iz skromnosti i povodeći se za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, bit će nagrađeni. Niko ne sumnja da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao one koji su te poslove mogli obaviti za njega, ali je to činio da bi poučio i propisao praksu.” (Fethul-Bari, 5/275)
Samopouzdanje, nezavisnost i jasnoća u ponašanju
Sunnet odgaja muslimana da bude jasan i umjeren u izražavanju, izbjegavajući licemjerstvo i pretvaranje. Upozorava na dvostruko ponašanje nekih ljudi koji se jednoj grupi predstavljaju na jedan način, a drugoj na drugi.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kod Allaha će na Sudnjem danu najgori položaj imati čovjek s dva lica, koji jednoj grupi prilazi s jednim licem, a drugoj s drugim.” (Buhari) Ovo licemjerstvo jedna je od osobina munafika i zabranjenog dodvoravanja. (Fethul-Bari, 11/402)
Sunnet ukazuje i na potrebu izbjegavanja pretjerivanja u pohvalama. Abdurrahman b. Ebu Bekr prenosi od svog oca da je neki čovjek pohvalio drugog pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Teško tebi, prekinuo si vrat svome prijatelju!”, i ponovio je to nekoliko puta. “Ako neko od vas mora pohvaliti svog brata, neka kaže: ‘Mislim da je taj i taj dobar, a Allahu će polagati račun, a ja ni za koga, ispred Allaha, neću tvrditi da je uzoran.” (Buhari)
Iskrenost i jasnoća u ponašanju muslimana
Muslimanska ličnost odgaja se u okrilju iskrenosti i jasnoće u ophođenju, i uči se da izbjegava dodvoravanje i laskanje. Musliman otvoreno iznosi svoje mišljenje o bilo kojem pitanju i zauzima stav koji mu vjera nalaže, bez straha ili iščekivanja da mu neko nametne određeni stav.
Osoba koja osjeća inferiornost može napustiti svoju vjeru, početi voljeti neprijatelje islama ili izbjegavati izgovoriti istinu iz straha od ljudi. Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka čovjek ne dozvoli da ga strah od ljudi spriječi da kaže istinu kada je zna.” (Ibn Madža)
Podstičući ljude da budu nezavisni, da imaju svoj stav i da slijede istinu bez obzira na broj njenih sljedbenika, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ne budite poput onih koji kažu: ‘Ako ljudi čine dobro, činimo i mi dobro; a ako čine nepravdu, činimo i mi nepravdu.’ Ali, oblikujte sebe da, ako ljudi čine dobro, i vi činite dobro, a ako čine zlo, vi ne činite nepravdu.” (Tirmizi)
Zamahšeri kaže: “To je onaj koji slijedi svakog vodiča i svakome kaže: ‘Uz tebe sam’, jer nema vlastito mišljenje kojem se vraća.” (Zamahšeri, Faiuku fi garibil-hadis, 1/57)
Kari komentira Zamahšerijeve riječi: “Ovo ukazuje na zabranu slijepog slijeđenja čak i u moralnim osobinama, a kamoli u vjerovanju i obredima.” (El-Mubarekfuri, Tuhfetul-ahvezi, 6/145)
Nezavisnost i autentičnost muslimanske ličnosti
Jedan od aspekata na koje sunnet podstiče muslimana u pogledu nezavisnosti i autentičnosti jeste da se ne povodi za drugim narodima. Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko oponaša neki narod, on je od njih.” (Ebu Davud)
Ova zabrana odnosi se i na vanjski i na unutarnji aspekt. Tako musliman nosi lijepu odjeću, ali ne oponaša druge narode. Nema ništa loše u tome da se brine o svom izgledu, pri čemu je važno da mu unutrašnjost odgovara vanjštini. Ovo je način iskazivanja Allahove blagodati. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah voli da vidi tragove Svoje blagodati na Svome robu.” (Tirmizi) Sve to treba biti bez oholosti, umišljenosti i rasipništva.
Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U Džennet neće ući onaj ko u svom srcu ima trun oholosti.” Tada jedan čovjek reče: “Čovjek voli da mu odjeća bude lijepa i da mu obuća bude lijepa.” Na to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Allah je lijep i voli ljepotu. Oholost je odbijanje istine i potcjenjivanje ljudi.” (Muslim)
Sveobuhvatni razvoj čovjeka
Sunnet ima za cilj izgradnju cjelovite ličnosti čovjeka, ne zanemarujući nijedan njen aspekt. Ova snaga nije samo fizička snaga tijela, već snaga cjelokupnog ljudskog bića – tijela, duše, energije i karaktera. To je integrisana snaga koja je povezana s pravdom i istinom, i ne dopušta nijednom aspektu čovjeka da bude slab i podložan tugovanju (Dr. Mustafa, Šahsijetul-muslim fil-kur’ani ves-sunne, str. 131)
Jedan od oblika samopouzdanja koji sunnet podstiče jeste razvijanje duha natjecanja u dobrim djelima među pojedincima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često je podizao vrijednost pojedinca i jačao mu moral na način koji ga je poticao da usavrši svoj rad i stalno doprinosi više.
Ebu Hurejra kazuje da je upitao Poslanika: “O Allahov Poslaniče, ko će biti najviše obradovan tvojim šefatom, zauzimanjem na Sudnjem danu?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: “Onaj ko iskreno iz srca ili duše kaže: ‘La ilahe illallah.’” (Buhari)
Poticanje samopouzdanja i natjecanja u dobrim djelima
Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “I mislio sam, Ebu Hurejra, da te niko neće preduhitriti i postaviti ovo pitanje prije tebe, jer sam vidio tvoju želju za hadisom. Najsretniji ljudi zbog mog zauzimanja na Sudnjem danu bit će oni koji iskreno iz srca ili duše kažu: ‘La ilahe illallah.’” (Buhari)
Ebu Bekr, radijallahu anhu, kazuje da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori o vratima Dženneta, pa je rekao: “O Allahov Poslaniče, neka su moji roditelji žrtva za tebe, s kojih god vrata čovjek bude pozvan, uspio je, ali da li će iko biti pozvan sa svih vrata?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: “Da, i nadam se da ćeš ti biti među njima.” (Buhari)
U Bitki na Bedru, sinovi Afraa natjecali su se ko će ubiti Ebu Džehla. Nakon što su ga obojica udarili, došli su žurno obavijestiti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on pogledao u njihove mačeve i rekao: “Obojica ste ga ubili.” (Fethul-Bari, 8/335)
Također, u Bitki na Uhudu, Ebu Dudžana je uzeo mač od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Ko će uzeti ovaj mač sa njegovim pravom?” (Kastalani, El-Mevahibu ed-dinije, 1/238; Ibn Hadžer, 8/335).
Ovi primjeri, među mnogim drugima, pokazuju kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao samopouzdanje i duh natjecanja u dobrim djelima među svojim ashabima, podižući njihov moral i motivirajući ih na još veće zalaganje i trud.
Podsticanje duha natjecanja i intelektualne slobode
Sunnet je poticao duh natjecanja tako što je omogućavao kreativnim umovima da se oslobode i izraze svoje ideje. Ashabi su bezrezervno prihvatali objavu, ali su u drugim situacijama iznosili svoja mišljenja, što je rezultiralo kreativnim rješenjima. Tako je, naprimjer, Hubab b. Munzir na dan Bitke na Bedru predložio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da promijene mjesto na kojem će se ulogoriti, ukazujući na to da mjesto gdje je vojska stacionirana nije pogodno i da bi bilo bolje da se ulogore kod izvora vode. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatio je ovaj prijedlog. (Nedevi, Es-Siretun-nebevijja, str. 218)
Selman el-Farisi, radijallahu anhu, predložio je kopanje rova u Bitki na hendeku, što je također prihvaćeno. (Kastalani, Mevahibud-dinijja, 1/238; Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 8/355)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao je idžtihad – samostalno promišljanje i donošenje odluka) rekavši: “Kada se sudija u donošenju presude potrudi i donese ispravnu presudu, ima dvije nagrade. A kada se sudija u donošenju presude potrudi i pogriješi, ima jednu nagradu.” (Buhari)
Ovi primjeri pokazuju kako je sunnet podsticao kreativnost i nezavisno razmišljanje, omogućavajući ashabima da doprinesu zajednici svojim idejama i rješenjima.
Poštivanje individualnih sklonosti i sposobnosti
Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uvažavao je individualne sklonosti i sposobnosti svakog čovjeka, te ih je angažirao u onim poslovima u kojima su bili najbolji. Nije zahtijevao da svi ljudi budu isti, već je raznolikost u njihovim poslovima smatrao neophodnom za harmoniju i napredak ljudskog društva.
Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najmilosrdniji među mojim ummetom prema mom ummetu jeste Ebu Bekr, najstrožiji je Omer, najstidljiviji je Osman b. Affan, najupućeniji u halal i haram je Muaz b. Džebel, najbolji poznavalac faraida (nasljednog prava) je Zejd b. Sabit, a najbolji učač Kur’ana je Ubejj b. Ka’b. Svaka zajednica ima svog povjerenika, a povjerenik ove zajednice je Ebu Ubejda b. Džerrah.” (Tirmizi)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, hvalio je vojničku vještinu Halida b. Velida. Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio ljude o smrti Zejda, Džafera i Ibn Revahe prije nego što je vijest o njihovoj pogibiji stigla. Očiju punih suza, rekao je: “Zejd je preuzeo zastavu i poginuo, zatim je Džafer preuzeo i poginuo, zatim je Ibn Revaha preuzeo i poginuo. Zatim je zastavu preuzeo jedna od Allahovih sablji (Halid b. Velid) i Allah im je dao pobjedu.” (Buhari)
Ovi primjeri pokazuju kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, cijenio raznolikost u sposobnostima svojih ashaba, podstičući ih da razvijaju svoje talente i doprinesu zajednici na najbolji mogući način.
Prepoznavanje sklonosti i sposobnosti
Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, isticao je vrijednost Abdullaha b. Abbasa, radijallahu anhuma, u tumačenju Kur’ana, rekavši: “Allahu, poduči ga mudrosti”, i: “Allahu, poduči ga Knjizi.” (Buhari)
Ovo je u skladu sa prirodom u kojoj je Allah stvorio ljude, pa svi imaju različite sklonosti. Ta raznolikost temelj je harmonije i međusobnog dopunjavanja ljudskog života.
Prepoznavanje sklonosti kod osobe vodi ka uspjehu, povećava samopouzdanje bez oholosti i omogućava izvršavanje dužnosti na najbolji mogući način. Ovo se danas izražava kroz izreku: “Postavi pravog čovjeka na pravo mjesto.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često je govorio svojim ashabima: “Radite, jer je svako stvoren za ono za što je predodređen.” (Buhari)
Pojedinac treba podršku i priznanje kako bi se osjećao korisnim i ispunjenim u životu. Ako se ova potreba ne zadovolji, može se okrenuti destruktivnim ponašanjima i nedostojnim aktivnostima. (Kejlani, Ehdafu et-terbije el-islamije, str. 356–357)
Dakle, sunnet poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pokazuje da prepoznavanje i poštivanje individualnih sklonosti i sposobnosti svakog pojedinca doprinosi razvoju i harmoniji društva. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naglašavao je važnost različitosti među ljudima i poticao ih da koriste svoje talente na najbolji mogući način. Uspjeh dolazi od prepoznavanja sklonosti i sposobnosti, što vodi ka samopouzdanju i ispunjavanju dužnosti bez oholosti. Ovi principi, utemeljeni u sunnetu, pružaju smjernice za izgradnju snažnog i skladnog društva.
El-Asr