Piše: Hfz. Hilmija-ef. Redžić
Svakome ko radi s ljudima potrebno je da se podsjeća na poslanički princip da se sve stvari, ako se mogu pojednostaviti, maksimalno pojednostave i da se u krajnjoj tački svakom ljudskom biću maksimalno olakša, kako se u hadisu i kaže:
“Olakšavajte, a ne otežavajte, razveseljujte, a ne rastužujte.” (Buhari i Muslim)
Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoje izaslanike Ebu Musaa i Muaza b. Džebela, radijallahu anhuma, poslao u Jemen, dao im je savjete i instrukcije kako da se ponašaju. Svakog od njih uputio je u jednu od jemenskih pokrajina. Tom prilikom Muazu se obratio riječima: “Kako ćeš postupiti prema tamošnjem narodu kada te budu nešto pitali?” On je rekao: “Odgovorit ću na osnovu Kur’ana.” “A šta ako odgovor ne nađeš u Kur’anu?”, ponovo je upitao Poslanik. “Onda na osnovu tvog sunneta.” “A šta ako ne bude ni u mom sunnetu?”, ponovo je upitao Poslanik. “Onda na osnovu svoga mišljenja, a gledat ću da se ne kosi s Kur’anom i sunnetom”, rekao je Muaz. Poslanik je pohvalio njegovo razmišljanje i uvjerio se da je pravi izbor za misionara. Tom prilikom Allahov Poslanik saopćio im je citirani hadis.
U pogledu ovih intencija i principa Svemogući poručuje: “Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate.” (El-Bekara, 185). Islam je lahka i jednostavna vjera, u kojoj nema mjesta gatanju, proricanju sudbine, sujevjerju i ekstremnim idejama sile i jednoumlja. Islam u svojoj biti i osnovi ima za cilj da ljudska stvorenja uputi na Put pomoću kojeg će stići do potpune ovodunjalučke i ahiretske sreće.
Jednostavnost je vrijednost koja uzdiže čovjeka
Jednostavnost uspostavlja istinsku vezu između tebe i tvoje ličnosti, odnosno tvoje duše, ona čini da joj se više približiš, da je više slušaš, da osluhneš njenu tišinu i njenu glasnost. A kada se ogrneš ogrtačem službenosti i kurtoazije, ti time praviš barijeru između sebe i svoje ličnosti i udaljavaš se od nje srazmjerno svom udaljavanju od slabog, nemoćnog, siromašnog, bolesnog, zapostavljenog itd. Harisa b. Vehb, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “I hoćete li da vas obavijestim o stanovnicima Vatre?” “Svakako, o Allahov Poslaniče” rekoše oni. “To je svaki surovi, hvalisavi, umišljeni i oholi.” “A hoćete li da vas obavijestim o stanovnicima Dženneta?”, upita ih Poslanik, a oni rekoše: “Svakako, o Allahov Poslaniče.” “To je svaki nemoćni i skromni slabić koji, kada bi se Allahom Uzvišenim zakleo, On bi mu to tako i prihvatio.”, reče Poslanik. (Buhari i Muslim)
Jednostavnost ti daje dodatni život, poklanja ti stvarni karakter i pomaže ti da budeš onakav kakav stvarno jesi, a ne kakvim te drugi žele vidjeti. A službenost, kurtoazija, ispunjavanje tudih želja, uništava tvoj život, pa se na kraju života probudiš u trenutku kada je sve već izgubljeno i upropašteno. Jednostavnost će ti skratiti put do prijateljstva, skratit će ti put do ostvarivanja veza sa ljudima, poštedjet će te viška govora i dat će ti ono najljepše i najčišće od života, dok će usiljenost i izvještačenost učiniti da se vrtiš u labirintu života u kojem ti je skrivena i nepoznata vlastita ličnost i u kojem si nesposoban da shvatiš šta zapravo želiš, jer si navikao hoditi kroz život očiju uprtih u druge, opterećen si onim što oni očekuju i žele od tebe i bitno ti je da obavezno ostaviš dobar dojam. Međutim, suština je u tome da drugi zapravo žele da živiš svoj vlastiti život, žele kod tebe vidjeti jednostavnost i žele upoznati tvoju stvarnu ličnost i karakter, a ne tvoju lažnu sliku u koju se majstorski znaš pretvoriti i prikazati pred drugima. Jednostavnost čini srce otvorenim vratima za sve one koji žude za jednostavnošću, bez zlobe, zavisti, ljubomore, pohlepe. (Vidi: Selman el-Aude, Islam i život, 101)
Kako naučiti jednostavnost?
Najlakši i najbolji način da naučimo jednostavnost u životu jeste da budemo bliski s običnim ljudima i da se družimo s njima. Jednostavnost i spontanost možemo naučiti na ulici, od radnika, od poljoprivrednika, ali istinsku i stvarnu, a ne hinjenu jednostavnost. U toj “školi” naučit ćemo da sami sebe služimo, a ne da nas drugi služe, da sjedimo kao što sjede obični Ijudi, da, prakticirajući i živeći jednostavnost, u svakoj situaciji budemo isti, da se ne mijenjamo shodno promjeni našeg društvenog statusa i pozicije. (Vidi: Selman el-Aude, Islam i život, 100)
Allah voli jednostavna i mala djela u kojima se ustraje
Znak primanja dobrih djela jeste ustrajnost u pokornosti Allahu i činjenju dobrih djela. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allahu su najdraža dobra djela koja se ustrajno čine, makar bila i mala.” (Buhari i Muslim)
Za vrijeme hilafeta Abasija, vakuf izvora Zubejde bio je najpoznatiji vakuf. Zubejda, kćerka halife Džafera el-Mensura, a supruga Haruna er-Rešida, dala je da se na putu između Bagdada i Meke izgradi cijeli vodoopskrbni sistem za hadžije i druge putnike, kao i musafirhana – odmaralište za putnike. Vodoopskrbni sistem podrazumijevao je bunare, kanale za vodu, spremnike vode, tako da je voda bila dostupna hadžijama na cijelom njihovom putu od Bagdada do Meke. Ostaci Zubejdinog vakufa i danas su vidljivi, a jedan od njih jeste i kanal za vodu (akvadukt) Ajn Zubejda (slika 1). Projekat izgradnje Zubejdinog vakufa trajao je deset godina, a dužina kanala iznosi 38 km, od Wadi Numana do sadašnjeg distrikta Azizija u Meki. Akvadukt Ajn Zubejda bio je vodoopskrbni izvor za Meku i obližnja sveta mjesta posljednjih 1200 godina. To je remek-djelo inženjerstva i trajni simbol zlatnog doba arapske kulture. Tokom 1950. godina nivo podzemne vode pao je tako nisko da su bunari koji su opskrbljivali Ajn Zubejdu presušili. Danas je ovaj kanal jedno od zaštićenih područja i čuva se u izvornom stanju. Zubejda, rahimehullah, umrla je 216. h. g., a nakon njene smrti usniše je i upitaše: “Šta je Allah uradio s tobom, o Zubejda?”, a ona je odgovorila: “Uveo me je u Džennet.” Upitaše: “Zbog tvojih bunara, namijenjenih hadžijama i tvog dobročinstva?” Na to ona reče: “Ne, nego zbog nekoliko rekata noćnog namaza prije sabah-namaza.” (vidi: Zehebi, Sijeru a’lamin-nubela, 10/241)
Vrati se sebi ma kakav položaj imao
Pjesnik je lijepo kazao:
Čovječe, koji druge podučavaš, zašto samog sebe zaboravļjaš?
Drugima opisuješ lijek i način liječenja od bolesti,
zar ne vidiš da će ta bolest tebe prvog pojesti?!
O ti koji drugima vaziš, znaj da sumnjiv postaješ
jer, prigovaraš ljudima zbog mahana koje sâm posjeduješ.
Drugima stalno vaziš i lekcije držiš…
A, upropaštavajuća djela činiš!
Šibaš ljude žestokim prijetnjama, a možda oni imaju ispriku, a ti nemaš. Ti godinama posjećuješ naučne halke i kružoke, poistovjećuju te s dobrim ljudima, o tebi imaju lijepo mišljenje, neki te čak uzimaju kao dokaz između njih i Allaha, toliko povjerenja u tebe imaju, a ti si se uzdigao samo da padneš, ti se približavaš samo da se još više udaljiš, činiš dobro samo radi lične koristi i učiš samo da ti se neznanje poveća. Kada bi se od tebe tražilo da se sjetiš samo jednog dobrog djela koje si učinio iskreno u ime Allaha, vjerovatno se ne bi usudio spomenuti nijedno svoje dobro djelo, jer “Allah prima samo od onih koji su dobri (bogobojazni)” (El-Maida, 27). Nema sumnje da je tevhid – vjerovanje u Allaha najveća dragocjenost koju posjeduješ i zbog koje se možeš radovati, zatim veličanje Allaha u samoći i traženje oprosta za grijehe, kao i dobročinstvo koje si nekome učinio najobičnijom riječju ili djelom, a koje je primljeno kod Allaha. Stoga, činimo ono što nam se naređuje ajetom: “O vjernici, molitvu obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte, i dobra djela činite da biste postigli ono što želite” (El-Hadždž, 77). (Vidi: Selman el-Aude, Islam i život, 188)
Biti čovjek, edebli, predan Allahu, običan Allahov rob, najteži je, ali ujedno i najvredniji zadatak. Ovaj put nije lahak, ali je jednostavan. Postigne ga onaj ko bude jednostavan i ponizan pred Gospodarom i Njegovim dobrim robovima.
El-Asr