Piše: Muhamed Ikanović,
Adeti mogu da postanu ibadeti ukoliko se nanijete radi pokornosti Allahu. Tako odmor, spavanje i slično tome, mogu da budu ibadeti ukoliko time čovjek cilja odmor da bi mogao nastaviti svoju pokornost Uzvišenom Allahu. Time kažemo da bi politika života vjernika trebala da bude da maksimalno iskoristi sve ono što radi i pretvori u ibadet, pa tako da objedini dunjalučku i ahiretsku korist. U tom smislu želimo da i u ovom tekstu prezentujemo ideju koja bi mogla da postane adet našoj dijaspori, kao i onima koji žive u domovini da iskoriste potencijale koji su dostupni i time još više, zajedničkim trudom, unaprijede rad za islam i zajednicu muslimana.
Kada islamski učenjaci govore o određenim mudrostima propisivanja naredbi ili zabrana, o koristima koje nose neki ibadeti, možemo da, između toga, vidimo da se kao jedna od mudrosti hadža i namaza u džematu spominje zbližavanje muslimana. Time se govori kako se kroz te ibadete zbližava, jača i bolje upoznaje zajednica, odnosno njeni pojedinci. Neki čak za hadž koriste termin “godišnje konferencije muslimana”, u čemu vide veliki potencijal u međusobnom zbližavanju i upoznavanju muslimana.
“O ljudi, Mi smo vas od muškarca i žene stvorili i plemenima i narodima vas učinili da biste se upoznali…” (El-Hudžurat, 13)
To je posebno bilo važno prije, kada protok informacija nije bio kao danas. A u današnje vrijeme omogućava nam da se još više upoznajemo i razgovaramo o onim stvarima koje čitamo i vidimo o drugim muslimanima. Tako se rađaju nova poznanstva, ideje i mogućnosti za mnogim stvarima koje mogu biti od koristi. Islam i želi da zajednica muslimana jača u svakom pogledu i da bude superiornija od drugih u svim porama ljudskog života.
“Allahu Uzvišenom drago je i voli da kada neko od vas radi neki posao, da ga uradi detaljno i u potpunosti.” (Bejheki)
Iz toga možemo da naučimo da su sezone veće koncentracije ljudi prilike koje se mogu iskoristiti za rađanje novih poznanstava i novih ideja koje mogu biti prekretnice u društvenim dešavanjima i kretanjima, koje mogu dovesti do rađanja nečega novog, ili oživljavanja nekog dobra, čime se zasađuju sadnice velikog dobra i vakufa čija stabla mogu da daju plodove stotinama godina, i da u njima uživaju milioni ljudi. A, vjerujem da je želja i cilj svakog muslimana i muslimanke da čine takva dobra, jer dobro koje dopre do velikog broja ljudi ogromna je ahiretska investicija kojoj će se, sigurno, obradovati svaki pojedinac na dan kada mu budu predočena njegova djela.
Veliki je broj ljudi sa naših prostora koji je rasijan širom svijeta, i u toku ljetnih godišnjih odmora ti ljudi dolaze i posjećuju svoju domovinu i provode određeni broj dana u svojim rodnim mjestima. Među njima, kao i onima koji borave i žive na tlu domovine, postoji veliki broj onih koji već rade, žele da rade ili žele da povećaju obim i unaprijede svoje aktivnosti. Međusobna upoznavanja, povezivanja i saradnja može biti od nezamislive koristi. Razmjena iskustava nešto je čime se može obostrano ili višestrano pridonijeti realizaciji društveno korisnih projekata, među kojima su i davetski projekti, i ne samo nekih manjih ili srednjih projekata, moguće je da se radi na raznim lobiranjima u korist domovine.
Naizgled je riječ o ogromnom projektu, ali to ne znači da se mora realizirati za godinu ili dvije. Stvari koje su strateške traže više vremena i nije gubitak da traju godinama. Novi projekti, uglavnom, na početku, sporije se razvijaju sve dok ne dosegnu tačku da počnu davati konkretne rezultate, tada se sve više ljudi želi uključiti i tako dolazi do lagane ekspanzije samog projekta. Kod ovakvih projekata potreban je tim koji je u stanju da ponese taj emanet. Potom je potrebno vrlo precizno definirati i razraditi sam projekat. Nakon toga potrebno je dosta vremena i terenskih posjeta u smislu promocije i prezentacije projekta. To može da traje i nekoliko godina, tako da dolazimo do grube procjene da je potrebno 10 godina da se “izađe iz zemlje”, odnosno da se počinju nazirati prvi obrisi građevine.
Sam projekat ne znači da se godišnji odmor provodi u radu, nego su to samo ciljana druženja koja bi se iskoristila za razmjenu informacija, informiranje i usmjeravanje. A tokom godine se kroz razne vrste komunikacija mogu dodatno razmjenjivati informacije, dogovarati neki konkretni potezi i već postojeće projekte, a to su uglavnom džemati i udruženja, koristiti da rade po istovjetnoj strategiji i na sinhroniziranoj saradnji sa domovinom i projektima u domovini. Do sada su to uglavnom projekti humanitarnog karaktera, međutim mi imamo mnogo bitnijih i važnijih pitanja za naš narod od toga da se samo zadržimo na tome da nekome pošaljemo paket ili nešto odjeće. Potencijali na sve strane su ogromni, a sve je veći broj mladih obrazovanih ljudi. Također, sve je više naših ljudi koji su finansijski dobrostojeći. Sve su to dobri preduvjeti da se počinju praviti novi iskoraci i povlačiti potezi kojima ćemo svoje stanje još više pomjeriti naprijed, ali kao narod, ne samo kao jedinke. Nekada je potrebno da sačekamo više jedinki da ojačaju, ali mi sada svjedočimo da toga imamo, i sada te jedinke, kao i organizirane grupe, treba objediniti u nešto veće što će biti od koristi za naciju, a ne za samo neke ograničene interese. Mnogi dijelovi ove jedne slagalice nisu nepoznanica, ili što mi volimo reći izmišljanje tople vode. Već odavno su ljudi postavili određene standarde i pojasnili kako se sve to realizira, samo iskrene odluke i jake volje treba pretvoriti u konkretne poteze.
Velike i uspješne investicije otpočinju od investiranja u ljude, jer su ljudi pokretačka snaga u svakom pogledu. Nekada se to investiranje ogleda u okupljanju adekvatnog i sposobnog kadra za ostvarenje zacrtanih ciljeva. Svjedočimo da slabost ummeta svi osjetimo. Gledamo kako muslimanski narodi stradaju na sve strane samo zato što je ummet u polumrtvom stanju, slab i neorganiziran. Ali, ne što je nesposoban i što nema kapacitete, nego što je neorganiziran i nije jedno tijelo, kakvo bi trebao biti. Naša vjerska obaveza je uspostavljanje hilafeta, i vjerska obaveza nam je da gradimo jedinstvo, makar iza sebe imali milijardu propalih pokušaja. Obaveza ostaje obaveza, i neće prestati da važi sve dok ne izvršimo ono što smo obavezni da izvršimo. Ako nismo u stanju da objedinimo sve, jesmo onoliko koliko možemo. Ako nismo u stanju da nešto ostvarimo za godinu, radimo da uspijemo za deset ili dvadeset godina. Sjeme dobra koje posijemo i koje počinje da raste i živi, bit će na našoj vagi dobrih djela sve dok traje.
“I reci: ‘Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome Koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.’” (Et-Tevba 105)
El-Asr