Suština vjerovanja

Musaid

Piše: Semir Vatrić, prof.

Spoznaja i obožavanje Allaha svrha je stvaranja ovog svijeta i svih stvorenja. Uzvišeni Allaha jedini je Gospodar i jedini Kome se upućuju svi vidovi ibadeta. Njegovo plemenito biće savršeno je i potpuno i nema nikakvih manjkavosti.

Jedna od primarnih zadaća svih poslanika i vjerovjesnika jeste pozivanje ljudi da vjeruju u jednoga Boga, Allaha, i da samo Njega obožavaju. Uzvišeni Allah, govoreći o Svojoj veličini i gospodarenju, kaže: “On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih. Obožavaj Ga i u tome budi ustrajan! Da li znaš nekoga poput Njega?” (Merjem, 65)

Upravo zato Allahu i dolikuje da biva obožavan, jer je On Gospodar nebesa i Zemlje kako je to naglasio u prethodnom ajetu. Uzvišeni Allah kaže: “Pa, neka je hvaljen Allah, Gospodar nebesa i Gospodar Zemlje, Gospodar svih svjetova! Njemu pripada gordost i veličanstvenost na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri!” (El-Džasije, 36–37)

On je veličanstven i uzvišen i sve druge veličine ne mogu se porediti sa Njim. On je jedino istinsko božanstvo pored Kojeg nema drugog istinskog boga. Jedini je istinski vladar pored Čije vlasti nema druge istinske vlasti. Savršenstvo Allahovog života ogleda se u tome da je oduvijek i zauvijek i da nikada neće nestati. I On biva sa svim svojim savršenim svojstvima bez ikakve manjkavosti: “On je Allah, drugog boga osim Njega nema; Njemu neka je hvala i na ovome i na onome svijetu! Samo On sudi i Njemu ćete se vratiti.” (El-Kasas, 70)

Jedino Allah ima pravo da Ga obožavaju sva Njegova stvorenja i upravo se to ogleda u izgovaranju riječi šehadeta: La ilahe illallah! – Nema istinskog božanstva osim Allaha!

Kada čovjek izgovori riječi šehadeta, automatski je potvrdio i posvjedočio dvije stvari: prva, da je Allah jedini bog; druga, da se samo On mora obožavati.

Zašto? Zato što riječ “ilah” u šehadetu, u arapskom jeziku znači božanstvo, a glagol od istog korijena riječi znači obožavati. Izgovaranjem šehadeta, la ilahe illallah, pored potvrđivanja da je Allah jedini istinski bog, isto tako potvrđujemo da je On jedino istinsko božanstvo, koje se mora obožavati i da je svako drugo božanstvo mimo Njega lažno, a samim tim lažno je i njegovo obožavanje.

Osnova vjerovanja u Allaha

Riječi šehadeta “nema boga osim Allaha” sadrže potvrdu da je samo Allah bog i negaciju postojanja drugih bogova mimo Allaha, i ovo je uvjet ispravnosti čovjekovog vjerovanja, u protivnom mu vjerovanje neće koristiti. Naprimjer, kada bi čovjek rekao da nema boga, to bi isključilo postojanje bilo kakvog božanstava pa čak i Allaha kao boga, što bi u potpunosti narušilo njegovo vjerovanje. S druge strane, ako bi čovjek rekao da je Allah bog, to ne bi nužno značilo ispravnost njegovog vjerovanja sve dok ga ne bi pitali o njegovom vjerovanju u pogledu drugih božanstava. Čovjekova izjava da je Allah bog ne isključuje njegovo vjerovanje da ima i drugih bogova mimo Allaha, jer je on samo konstatovao da je Allah bog, ali nije negirao druga božanstva. Da bi čovjekovo vjerovanje bilo ispravno, on mora jasno potvrditi i jasno negirati: jasno potvrditi da je samo Allah istinski bog i da su sva ostala božanstva lažna bez ikakve sumnje. Ovo je osnova našeg vjerovanja i našeg ubjeđenja. Živimo sa ubjeđenjem da nema boga osim Allaha, rečenicom kojom smo negirali i potvrdili. Ovo je prva naredba s kojom su došli poslanici: “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allaha obožavajte, a kumira se klonite!’” (En-Nahl, 36); “Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali a da mu nismo objavili: ‘Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!’” (El-Enbija, 25); “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate…” (El-Isra, 23). Iz navedenog zaključujemo da Allahu ne smijemo pripisati sudruga, ni ženu ni dijete. Samo On stvara, ima apsolutnu moć i Njegova odredba sve obuhvata.

Vjerovanje kršćana

Mi, kao muslimani, nemamo nimalo sumnje kada je u pitanju naše vjerovanje u jednog jedinog Boga. S druge strane, naći ćemo da jedna od najraširenijih vjera, ako ne i najraširenija u svijetu, sumnja u osnove svoga vjerovanja, a to je vjera kršćanstvo. Njihova teorija o jednom Bogu u trima božanskim osobama: Otac, Sin i Duh Sveti, teorija je koja ni njima samima nije jasna. Bog, Koji je savršeno biće, ne može Sebi dozvoliti da biva podijeljen i rastavljen. Njihovo vjerovanje da je Isus sin Božiji ukazuje na manjkavost njihovog božanstva.

Kršćani vjeruju da je Isus, kao sin Božiji, došao na ovaj svijet i da ga je rodila sveta Marija na način kako majke rađaju svoju djecu. Postavlja se pitanje, zar jednom Bogu kao što je sin Božiji dolikuje da bude rođen kroz prolaz kojim žena obavlja malu nuždu? Ovo je krajnje ponižavajuća činjenica za jedno istinsko božanstvo. Pa i sama činjenica da je Bog rođen predstavlja manjkavost za samoga Boga, a kamoli još da bude rođen na tako bizaran način. Upravo na ovu tematiku nama se obraća naš Gospodar pa kaže: “Reci: ‘On je Allah – Jedan! Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!’” (El-Ihlas, 1–4); “Oni govore: ‘Milostivi je uzeo dijete!’ Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Milostivom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete – ta svi će oni, i onī na nebesima i onī na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište! On ih je sve zapamtio i tačno izbrojio, i svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno” (Merjem, 88–95); “A kada Allah kaže: ‘O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ‘Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!’, on će reći: ‘Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti jedini sve što je skriveno znaš. Ja sam im samo ono govorio što si mi Ti naredio: ‘Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš. Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si.’ Allah će reći: ‘Ovo je Dan u kome će iskrenima od koristi iskrenost njihova biti; njima će džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, pripasti, vječno i zauvijek će u njima ostati. Allah će zadovoljan njima biti, a i oni Njime. To će veliki uspjeh biti!’ Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je na njima; On sve može!” (El-Maida, 116–120); “Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova uvijek je istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću. Reci: ‘Kako se možete, pored Allaha, klanjati onome koji vam nije u stanju kakvu štetu učiniti, niti vam neku korist pribaviti, a Allah je taj koji sve čuje i zna?’ Reci: ‘O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vjerovanju svome, suprotno istini, i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su još davno zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s Pravoga puta skrenuli!’” (El-Maida, 75–77).

U vjerodostojnom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno je podvukao crtu kad je riječ o kršćanskom vjerovanju, gdje je nakon što se zakleo Allahom rekao: “Ko god čuje za mene, bio on jevrej ili kršćanin, a nakon toga ne povjeruje u ono sa čim sam poslan, bit će od stanovnika Vatre.” (Muslim)

Samo ispravno vjerovanje uvodi u Džennet

Iskreno vjerovanje u jednog Boga, Allaha, i upućivanje svih vidova ibadeta samo Njemu, osnova je poziva svih poslanika, od prvog do zadnjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo vjerovanje uvodi čovjeka u Džennet, kuću savršenog uživanja, i spašava ga od Džehennema, koji je vrhunac bolnog  kažnjavanja.

Kada Uzvišeni Allah ukazuje na ništavnost drugih božanstava, ukazuje na njihove manjkavosti: da su ta lažna božanstva stvorena, da će nestati, da su nemoćna, neka od njih su mrtva priroda, ne čuju, ne vide, druga moraju jesti, piti i i obavljati fiziološku potrebu. Sve ovo veže se za bilo koje božanstvo mimo Allaha, bez obzira na to da li ljudi obožavali kamenje, kipove, zvijezde, meleke, poslanike, džine, Merjem, kao majku Božiju ili njenog sina Isusa, kao sina Božijeg. Dovoljna im je manjkavost činjenica da ih je Allah sve stvorio da ne budu obožavani, a kamoli bogovi. Uzvišeni Allah kaže: “A oni kojima se oni, umjesto Allahu, klanjaju – ništa ne stvaraju; oni su sami stvoreni” (En-Nahl, 20); “On uvodi noć u dan i uvodi dan u noć, On je potčinio Sunce i Mjesec – svako plovi do roka određenog; to vam je, eto, Allah. Gospodar vaš, carstvo je Njegovo! A oni kojima se, pored Njega, klanjate ne posjeduju ništa” (Fatir/Stvoritelj, 13); “Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, zaista su robovi, kao i vi. Pa, vi im se klanjajte, i neka vam se odazovu ako istinu govorite!” (El-A’raf, 194); “O ljudi, evo jednog primjera, pa ga poslušajte: ‘Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi mušica nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja!’” (El-Hadždž, 73); “A oni kojima se oni, umjesto Allahu, klanjaju – ništa ne stvaraju; oni su sami stvoreni; mrtvi  su, nisu živi i ne znaju kada će biti oživljeni” (El-A’raf, 194); “Vi se, mimo Allaha, kumirima klanjate i laži smišljate. Oni kojima se vi, mimo Allaha, klanjate ne posjeduju vašu opskrbu; vi opskrbu od Allaha tražite i Njemu se klanjajte i Njemu zahvalni budite! – Njemu ćete se vratiti” (El-Ankebut, 17).

Činjenica da jedino Uzvišeni Allah ima sva savršena svojstva, da nema nikakvu manjkavost, da se ništa sa Njim ne može porediti jasno ukazuje na to da je Istinski Bog – Allah, jedini Koji ima pravo da Ga obožavaju sva Njegova stvorenja.

El-Asr

 

Share This Article
Leave a comment