- Od Kajsa b. Bišra et-Taglebijja prenosi se da je rekao: “Obavijestio me je moj otac, a on se mnogo družio sa Ebu Derdom, radijallahu anhu, da je u Damasku boravio jedan od drugova Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po imenu Sehl b. El-Hanzalijja. On je bio povučen i volio je samoću. Rijetko se družio s ljudima. Klanjao bi namaz, a kada bi završio s namazom, posvetio bi se tesbihu i tekbiru (slavljenju i veličanju Allaha), i tako bi postupao sve dok se ne bi vratio svojoj porodici. Jednom prilikom prošao je pored nas, a mi smo bili kod Ebu Derde, radijallahu anhu. Ebu Derda, radijallahu anhu, reče mu: ‘Reci nam nekoliko riječi koje tebi neće nanijeti nikakvu štetu, a nama će biti od koristi!’ On (Sehl b. El-Hanzalijja) reče: ‘Jednom prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je (na neki zadatak) odred vojske, pa su se vratili. Neki čovjek između njih dođe i sjede u sijelo gdje je sjedio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, te se čovjeku koji je sjedio do njega obrati riječima: ‘Da si nas vidio kada smo se susreli s neprijateljem! Jedan između nas jurnuo je na neprijatelja, probio ga (kopljem) i povikao: -Evo ti, uzmi (ubod kopljem), ovo ti je od mene! Ja sam gaffarijski mladić!’[1] Nakon što je ovo ispričao, taj čovjek upita onoga koji je sjedio do njega: ‘Šta misliš o ovome što je rekao?’, a on odgovori: ‘Mislim da je upropastio i uništio svoju nagradu.’ Čuvši ovo što je rekao, onaj prvi reče: ‘Ja u tome (što se mladić pohvalio) ne vidim ništa loše!’ Njih dvojica počeše se oko toga sporiti i prepirati, pa čuvši to, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Subhanallah (slavljen neka je Allah)! Šta smeta da (taj mladić za svoje djelo) bude i nagrađen i (od ljudi) pohvaljen?!’” Otac Kajsa b. Bišra et-Taglebijja dalje kazuje: “Vidio sam da su ove Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi izuzetno obradovale Ebu Derdu, radijallahu anhu. Podizao je svoju glavu ka njemu (Sehlu b. El-Hanzalijji) govoreći: ‘Ti si ove riječi čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?!’, a on bi odgovarao: ‘Da.’ Ebu Derda je toliko nanovo ponavljao to pitanje da sam pomislio da će kleknuti na svoja koljena.”
(Otac Kajsa b. Bišra et-Taglebijja) dalje kazuje: “Drugog dana taj isti ashab prođe pored nas, a Ebu Derda, radijallahu anhu, reče mu: ‘Kaži nam nešto što će nama koristiti, a tebi neće škoditi!’ On reče: ‘Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao nam je: -Onaj ko troši imetak na (timarenje i uzdržavanje) konja isti je kao onaj ko ispružene ruke dijeli sadaku i nikako je ne zatvara.’
Narednog dana opet je prošao pored nas, a Ebu Derda, radijallahu anhu, reče mu: ‘Kaži nam nešto što će nama koristiti, a tebi neće škoditi!’, a on reče: ‘Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: -Divan li je čovjek Hurejm el-Esedi! Samo još kada ne bi imao onako dugu kosu i kada svoju odjeću ne bi puštao da mu pada preko članaka! Kada su do Hurejma došle Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi, pohitao je, uzeo nož i njime odsjekao svoju bujnu kosu te je skratio do ušiju, a svoju je odjeću podigao do polovine potkoljenica.’
Sljedećeg dana on nanovo prođe pored nas, a Ebu Derda mu opet reče: ‘Kaži nam nešto što će nama koristiti, a tebi neće škoditi!’ On reče da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Vi ćete uistinu (s puta) pristizati i među svoju braću se vraćati, pa lijepo uredite i dotjerajte svoja sedla i odjeću. Budite poput mirisa među ljudima! Uistinu Allah ne voli neuljudnost, niti raskalašenost[2].’” Ebu Davud sa dobrim lancem prenosilaca, uz opasku da postoji razilaženje u pogledu Kajsa b. Bišra. Neki su ga smatrali slabim, a nekim pouzdanim prenosiocem. Imam Muslim prenosio je hadise od njega.
Dokumentacija hadisa
Hadis je dobar – hasen. Ebu Davud, 4089, Ahmed, 4/179–180, i Hakim, 4/183, bilježe ga od Hišama b. Sa‘da, a on od Kajsa b. Bišra.
Kažem: Ovaj lanac prenosilaca ima predispozicije da se ocijeni dobrim. Naime, Hišam b. Sa‘d je saduk – prihvatljiv, a što se tiče Kajsa b. Bišra, nije mi poznato da ga je iko ocijenio nepouzdanim prenosiocem. Hišam b. Sa‘d ocijenio ga je kao iskrenog čovjeka. Ebu Hatim je rekao: “Ne vidim da njegovim hadisima išta nedostaje.” Ibn Hibban ga je spomenuo u svom djelu Es-Sikat (Pouzdani prenosioci), tako da se hadisi koje prenosi on i njemu slični mogu svrstati u kategoriju hasen hadisa.
Što se, pak, tiče njegovog oca Bišra b. Kajsa, on spada u generaciju tabiina, a pouzdanim ga je smatrao Ibn Hibban, tako da je, uz Allahovu pomoć, lanac prenosilaca ovog hadisa dobar.
Uz to, postoje mnogi drugi hadisi sličnog značenja.
Manje poznata značenja
on je bio povučen i volio je samoću – nije se mnogo miješao s ljudima.
odred vojske – jedna grupa ili manja vojna formacija.
onaj ko troši imetak na konja – tj. na njegovo uzdržavanje, pojenje i timarenje. Ovdje se misli na onu vrstu konja koja je pripremljena za borbu na Allahovom putu.
dugu kosu – koja je bila tako duga da je prekrivala njegove plećke.
Propisi, pouke i poruke
– Hadis podstiče na sjedenje i druženje sa učenim ljudima, s ciljem da čovjek od njih nešto nauči i da se od njih okoristi.
– Dozvoljeno je spominjati vrijednosti i odlike odabranih i uglednih ljudi, te im ukazivati počast koju zaslužuju.
– Dozvoljeno je u određenoj mjeri distancirati se od ljudi, s namjerom da se što više vremena provede u ibadetu i veličanju Allaha.
– Onaj ko postane poznat po nekom svojstvu ili opisu, dozvoljeno ga je uopćeno po njemu spominjati. Naime, u hadisu se kaže da je ovaj ashab Sehl b. El-Hanzalijja bio “povučen i da je volio samoću”.
– Pohvalno je tražiti znanje i korisne savjete od onih koji su učeni i koji su istinski sposobni da posavjetuju.
– Traženje savjeta od neke osobe, istoj toj osobi ponekad može prouzrokovati neugodnost i neprijatnost, pa ona u tom slučaju nije ni obavezna da pruži traženi savjet. Ovo se razumije iz riječi Ebu Derde, radijallahu anhu, koje je uputio spomenutom ashabu, rekavši mu: “Reci nam nekoliko riječi koje tebi neće nikakvu štetu nanijeti, a nama će biti od koristi”, tj. da je u onome što mi tražimo bilo štete po tebe, tada nam taj savjet ne bi trebao ni dati.
– Nije dozvoljeno skrivati znanje niti ga drugima uskraćivati.
– Čovjek se ne treba raspitivati o onome što mu u suštini ne donosi nikakvu korist, niti se treba raspitivati o onome što će drugima nanijeti izvjesnu štetu. Pitanja koja musliman postavlja trebaju biti isključivo radi priskrbljivanja koristi i ničega drugog.
– Čovjeku je dozvoljeno da pohvali sebe ili svoje pleme (porodicu) iz kojeg potječe, naravno, ukoliko u tome ne bude primjesa oholosti, uobraženosti ili nečega sličnog, što je zabranjeno i grijeh. Ovo zaključujemo na osnovu riječi spomenutog mladića koji je, hvaleći se, rekao: “Ja sam gaffarijski mladić!”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to nije osudio.
– Ashabi, radijallahu anhum, razilazili su se u mišljenjima još za života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Imajući u vidu da se ljudi međusobno razlikuju po intelektualnim i misaonim dometima i sposobnostima, razilaženje je neminovno i neizbježno. Međutim, obaveza je čuvati jedinstvo i zajedništvo, te se pokoriti propisima časnog šerijata, uz pomoć kojeg će se otkloniti sve vrste razilaženja i nejedinstva.
– Ukoliko o nekom pitanju u kojem se ljudi razilaze ne postoji jasan i kategoričan dokaz, tada je nužno pokušati što je više moguće približiti različita mišljenja i poglede, te maksimalno suziti područje razilaženja. U suprotnom, ukoliko se razilaženje produbi i poveća, lahko bi moglo dovesti do neprijateljstva, mržnje i grijeha.
– Dozvoljeno je, prije odgovora na postavljeno pitanje, izgovoriti riječi tesbiha (veličanja Allaha) izražavajući na taj način svoje čuđenje, kako je postupio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: “Subhanallah! Šta smeta da (taj mladić za svoje djelo) bude i nagrađen i pohvaljen?”
– Vjernik može biti nagrađen, a u isto vrijeme i pohvaljen za neko dobro učinjeno djelo, i pohvala na račun tog djela neće poništiti postignutu nagradu.
– Lijepo je pokazati radost i sreću zbog neke lijepe i hairli informacije, od koje će korist imati svi koji je čuju, a koja je nastala kao produkt postavljenog pitanja, baš onako kako se radovao Ebu Derda, radijallahu anhu, nakon što je čuo Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Šta smeta da (taj mladić za svoje djelo) bude i nagrađen i pohvaljen?”
– Dozvoljeno je priupitati osobu koja govori nešto korisno i savjetuje, te tražiti od nje da ponovi već kazano, sve s ciljem da se slušaoci uvjere u ono što govori i da im se srca smire, baš kako je Ebu Derda, radijallahu anhu, priupitao Sehla b. El-Hanzalijju govoreći: “Ti si ove riječi čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?!”
– Dozvoljeno je od učene i bogobojazne osobe više puta zatražiti savjet, a na to upućuje postupak Ebu Derdaa, radijallahu anhu, i njegovih drugova koji su čak četiri puta zatražili savjet od Sehla b. Hanzalijje, radijallahu anhu.
– Hadis ukazuje na veličinu Allahove milosti prema onima koji se drže Njegovog šerijata.
– Iz hadisa saznajemo da je Allahova nagrada za one koji se pripremaju za borbu na Njegovom putu, uistinu velika, shodno riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Onaj ko troši imetak na (timarenje i uzdržavanje) konja (kako bi ga pripremio za borbu na Allahovom putu) isti je kao onaj ko ispružene ruke dijeli sadaku i nikako je ne zatvara.”
– Dozvoljeno je po imenu spomenuti neku osobu, s ciljem da se pohvali i da mu se ukaže počast, kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo ashaba Hurejma el-Esedijja, radijallahu anhu.
– Kada neka osoba bude razlog da se zbog nje spomene i pojasni određeni šerijatski propis, to se ne smatra sramotom za dotičnu osobu (jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominjanjem Hurejma el-Esedijja, radijallahu anhu, pojasnio dva šerijatska propisa).
– Zabranjeno je oponašanje žena, u što spada i puštanje izrazito duge kose.
– Muslimani se obavezno moraju razlikovati od drugih naroda, po svojoj odjeći, načinu na koji jedu i piju, po svom izgledu i svemu ostalom.
– U Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Uistinu Allah ne voli….”, nalazi se potvrda Allahovog svojstva mehabbeta, tj. ljubavi.
_____________
Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”
Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali
Preveo: Amir Durmić
Redaktura: Abdulvaris Ribo
Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović
_________________
[1] Želeći tako pohvaliti sebe i pleme iz kojeg je vodio porijeklo, tj. pleme Benu Gaffar. (op. prev.)
[2] Ružan izgled i nošenje neuredne i odrpane odjeće (kada to nije nužno) spada u vrstu neuljudnosti i raskalašenosti. Ovakvim tumačenjem lakše se razumije kontekst zadnjeg dijela hadisa. Vidjeti: Šereful-Hakk, Avnul-ma‘bud, 11/90. (op. prev.)