- Od Ibn Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Isbal (prekomjerno dugi krajevi odjeće) može biti u izaru (donjem dijelu odjeće), u košulji (gornjem dijelu odjeće) i u turbanu. Kome išta od toga iz oholosti bude predugo, Allah ga na Sudnjem danu neće pogledati.” Ebu Davud i Nesai sa ispravnim lancem prenosilaca.
Dokumentacija hadisa
Hadis je vjerodostojan. Bilježe ga Ebu Davud, 4094, Nesai, 8/208, i Ibn Madža, 3576.
Kažem: Hadis je sahih – vjerodostojan.
Propisi, pouke i poruke
– Isbal se ne odnosi samo na donji dio odjeće, već se može naći i u gornjem dijelu odjeće, stoga rukavi trebaju dopirati do ručnih zglobova. Isto tako, krajeve turbana ne treba puštati da padaju sve do zadnjice. Neke neznalice smatraju da dužina krajeva turbana upućuje na veličinu znanja onoga ko ga nosi, o čemu smo već ranije govorili.
- Od Ebu Džurejja b. Sulejma, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Vidio sam čovjeka od koga su ljudi prihvatali sve ono što govori. Sve ono što bi on rekao, oni bi to odmah prihvatili. Upitao sam: ‘Ko je ovo?’, a ljudi mi odgovoriše: ‘To je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.’ Rekao sam mu: ‘Alejkes-selam (na tebe neka je spas), Allahov Poslaniče!’, i to sam ponovio dva puta. On mi reče: ‘Nemoj govoriti alejkes-selam, jer je to pozdrav koji se upućuje mrtvima, već kaži: Es-selamu alejke (neka je na tebe spas)!’ Ja ga opet upitah: ‘Ti si Allahov poslanik?’, a on odgovori: ‘Ja sam Allahov poslanik. Poslanik Onoga koji, ukoliko te kakva nevolja snađe, a ti Ga budeš iskreno molio, On će od tebe tu nevolju i otkloniti. Poslanik Onoga koji, kada te zadesi sušna i neplodna godina, a ti Ga iskreno zamoliš, on ti podari da zemlja urodi svojim plodovima. Poslanik Onoga koji ti, kada Ga zamoliš, vrati tvoju jahalicu nakon što se bila izgubila u nenastanjenoj i sušnoj pustinji.’” Nakon ovoga, spomenuti čovjek Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Oporuči mi nešto!”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Nemoj nikoga vrijeđati niti omalovažavati.” Ovaj čovjek dalje kazuje: “Nakon toga, nikada više nisam uvrijedio ni slobodnog čovjeka, ni roba, ni devu, ni ovcu.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, (u svojoj oporuci) dalje mu reče: “I nemoj potcjenjivati nijedan vid dobra, pa makar se radilo o tome da radosnog i vedrog lica razgovaraš sa svojim bratom, jer se uistinu i to ubraja u dobročinstvo. I svoj izar (ogrtač) podigni do pola potkoljenice, a ako nećeš toliko, onda barem do svojih članaka, i dobro se čuvaj toga da svoju odjeću pustiš da ti pada ispod članaka jer je to uistinu oholost i uobraženost, a Uzvišeni Allah ne voli ni oholost ni uobraženost. Ukoliko te neko bude vrijeđao i želio te osramotiti na osnovu onoga što zna o tebi, ti njega nemoj omalovažavati niti sramotiti na osnovu onoga što znaš da se nalazi pri njemu. Uistinu, kobne posljedice takvog ponašanja snosit će on sam.” Ebu Davud i Tirmizi, sa ispravnim lancem prenosilaca. Tirmizi kaže da je hasen-sahih.
Dokumentacija hadisa
Hadis je vjerodostojan. Bilježe ga Ebu Davud, 4084, Tirmizi, 2722, i Ahmed, 5/63–64.
Kažem: Hadis je sahih – vjerodostojan.
Manje poznata značenja
sušna i neplodna godina – godina bez kiše, u kojoj iz zemlje ne nikne gotovo ništa.
nenastanjenoj – odnosno, u predjelima gdje nema vode i gdje ne žive ljudi.
sušnoj pustinji – u kojoj nema vode.
oholost i uobraženost – omalovažavanje i preziranje drugih ljudi, te umišljenost i samodopadanje.
Propisi, pouke i poruke
– Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, odmah su izvršavali i u djelo provodili naredbe i propise Uzvišenog Allaha i odazivali se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u svemu onome što je od njih tražio.
– Muslimanima je stroga obaveza da u svemu u čemu se parniče, konačni sud zatraže od Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da postupe po njihovoj presudi, shodno riječima Uzvišenog Allaha: “Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe…” (El-Ahzab, 36).
– Onaj ko čuje neke riječi koje mu nisu drage i s kojima nije zadovoljan, na njih ne treba replicirati, niti ih komentirati, osim s ciljem da popravi pogrešno ubjeđenje ili ispravi grešku.[1]
– Neki ljudi misle da se pozdrav koji se upućuje mrtvima razlikuje od pozdrava koji se upućuje živima, dokazujući to Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima iz citiranog hadisa: “Nemoj govoriti ‘alejkes-selam’, jer je to pozdrav koji se upućuje mrtvima…” U vezi s ovim, u djelu Mealimus-sunen, 6/48–50, imam Hattabi rekao je sljedeće:
“Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi o tome da je alejkes-selam – ‘pozdrav koji se upućuje mrtvima’, navode na pogrešnu pomisao da je od sunneta prilikom nazivanja selama mrtvima reći ‘alejkes-selam’, kako to već prakticira veliki broj neukih. Međutim, vjerodostojnim je putem potvrđeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom ušao na mezarje i rekao: ‘Es-selamu alejkum ehle dari kavmin mu’minin – spas neka je na vas, o stanovnici kuće vjernika!’, što jasno ukazuje na to da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prvo izgovorio riječi dove (spas neka je na vas), pa je nakon toga imenovao za koga dovi (o stanovnici kuće vjernika), upravo kako se to čini i prilikom pozdravljanja živih. Naime, predislamski su Arapi prilikom nazivanja selama umrlima običavali prvo spomenuti ime umrlog ili ličnu zamjenicu koja se na njega odnosi, pa bi nakon toga izgovorili dovu. Iz tog je razloga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovom čovjeku i rekao da je način na koji ga je pozdravio (alejkes-selam: na tebe neka je spas) – pozdrav koji se upućuje umrlima. U arapskoj poeziji nailazimo na ovaj običaj da se pri nazivanju selama umrlom prvo spominje njegovo ime ili lična zamjenica koja se odnosi na njega, pa tek onda dova, kao u riječima pjesnika:
Na tebe nek je Allahov spas, Kajse b. Asime,
I milost Njegova, ukoliko hoće da se smiluje.
Dakle, nema nikakve razlike u nazivanju selama živima ili mrtvima, jer sunnet upućuje da se u obje prilike postupa na isti način, kako na to ukazuje hadis Ebu Hurejre, radijallahu anhu, koji smo već spomenuli, a Allah najbolje zna.”
– Dozvoljeno je nekome uputiti pitanje s ciljem da se provjeri određena vijest ili informacija, a ne s ciljem dosađivanja i dovođenja u nepriliku onoga kome se pitanje postavlja, jer je ovaj ashab upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ti si Allahov poslanik?”
– Uzvišeni Allah sve stvara i On sa svime upravlja, i sve što se ljudima dešava u Njegovim je rukama.
– U hadisu se spominju Allahove blagodati koje je podario ljudima, što ih podsjeća i motivira da Mu stalno budu zahvalni.
– Poželjno je i pohvalno zatražiti savjet i lijepu oporuku od onih koji je mogu pružiti, kako je to učinio ovaj ashab, tražeći od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga posavjetuje.
– Obaveza je da onaj ko nekome pruža savjet, pri savjetovanju bude krajnje iskren.
– Strogo je zabranjeno grditi, vrijeđati i proklinjati. To nisu svojstva niti karakteristike vjernika, već baš suprotno, to su svojstva i karakteristike šejtana.
– Ne treba potcjenjivati niti omalovažavati ništa od onoga što se smatra obilježjem islama, niti se smije zanemarivati činjenje bilo kakvog vida dobročinstva.
– Pohvalno je vedrog i radosnog lica susresti braću muslimane i s njima lijepo razgovarati, iskazujući im na takav način svoju ljubav i poštovanje.
– Ashabi, radijallahu anhum, slušali su Poslanikove naredbe i trenutačno su primjenjivali i u praksu sprovodili ono što bi im on preporučio i savjetovao.
– Dužina donjeg dijela odjeće jednog muslimana treba da bude do pola potkoljenice, a ako on već želi da bude duža od toga, onda ona ne smije prelaziti nožne članke.
– Puštanje odjeće ispod članaka ukazuje na oholost, što se očituje u riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu: “…i dobro se čuvaj toga da svoju odjeću pustiš da ti pada ispod članaka jer je to uistinu oholost i uobraženost”. U ovom hadisu nalazi se i odgovor onima koji prave razliku između onih koji svoju odjeću spuštaju ispod članaka iz oholosti i onih koji to čine iz nekog drugog razloga. S namjerom oholosti ili bez nje, to se ubraja u uobraženost, kako na to upućuje hadis, stoga treba biti oprezan u vezi s ovim pitanjem i ne treba biti od onih koji su nemarni.
– Obaveza je skrivati mahane i nedostatke braće muslimana i ne iznositi njihove manjkavosti, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovom ashabu rekao: “…ti njega nemoj omalovažavati niti sramotiti na osnovu onoga što znaš da se nalazi pri njemu”.
– Ko Allahu bude nepokoran u pogledu tebe (iznoseći tvoje nedostatke i mahane), ti Allahu budi pokoran u pogledu njega (tako što nećeš iznositi njegove mahane).
– Onaj ko bude narušavao svetost muslimana i ko bude nastojao da u javnost iznese njihove mahane i nedostatke, na Sudnjem danu snosit će kobne posljedice takvog ponašanja.
- Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Jednom prilikom neki je čovjek klanjao namaz a donji dio odjeće prelazio mu je nožne članke. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: ‘Idi i uzmi abdest!’ Čovjek je otišao i uzeo abdest, a nakon toga se vratio. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opet mu reče: ‘Idi i uzmi abdest!’ Neki čovjek reče Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Allahov Poslaniče, prvo si mu naredio da uzme abdest, a zatim si zašutio i prošao ga se (nisi mu više ništa rekao)?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to reče: ‘Jer je klanjao namaz a njegova je odjeća prelazila njegove članke, a Allah ne prima namaz onoga ko svoju odjeću spusti ispod članaka.’”[2] Ebu Davud sa ispravnim lancem prenosilaca koji odgovara kriterijima imama Muslima.
Dokumentacija hadisa
Hadis je daif – slab. Ebu Davud, 368 i 4068, bilježi ga od Ebu Džafera, koji ga prenosi od Ataa b. Jesara, a on od Ebu Hurejre, radijallahu anhu.
Kažem: Spomenuti Ebu Džafer je nepoznat prenosilac, a samim tim hadis je slab. Djelimično značenje ovog hadisa nalazimo i u predaji koju prenosi Ibn Mesud, radijallahu anhu, koju s vjerodostojnim lancem prenosilaca bilježi Ebu Davud, 638, a u kojoj se navodi da je Ibn Mesud, radijallahu anhu, čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “Ko svoju odjeću iz oholosti spusti ispod nožnih članaka, takvome Allah neće oprostiti niti će ga sačuvati od loših djela.”[3]
Propisi, pouke i poruke
– Obaveza je spriječiti lošu pojavu, grijeh i nepokornost.
– Neki propisi do kojih ne drži veliki dio ljudi, smatrajući ih nečim nebitnim i zanemarljivim, na vagi šerijata itekako su vrijedni i veliki. Stoga, nijedan propis ne treba potcjenjivati niti zanemarivati, bez obzira o čemu se radilo (u ovom slučaju spuštanje odjeće ispod članaka).
– Ko bude klanjao spuštene odjeće ispod nožnih članaka, takav kod Allaha nema nikakve zaštite.
_____________
Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”
Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali
Preveo: Amir Durmić
Redaktura: Abdulvaris Ribo
Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović
_______________
[1] Jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao ovom čovjeku: “Nemoj govoriti ‘alejkes-selam’, jer je to pozdrav koji se upućuje mrtvima, već kaži…”, te ga na ovakav način upozorio na grešku. (op. prev.)
[2] I pod pretpostavkom da je ovaj hadis vjerodostojan, on nikako ne upućuje na to da spuštanje odjeće ispod članaka u toku namaza kvari abdest, kako bi to možda neko na prvi pogled mogao shvatiti. Islamski učenjaci imaju više tumačenja zbog čega je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovom čovjeku naredio da uzme abdest. Između ostalog, kažu da je mu je tom naredbom htio staviti do znanja da je učinio grijeh i nepokornost, a uzimanje abdesta biva iskup za grijehe, što je ashabima već bilo poznato, a Allah najbolje zna. Vidjeti: Šereful-Hakk, Avnul-ma‘bud, 11/87. (op. prev.)
[3] Riječi: “…takvome Allah neće oprostiti, niti će ga od loših djela sačuvati…”, jedno je od više tumačenja originalnog teksta hadisa koji se spominje u komentaru Ebu Davudovog Sunena. Riječi navedene u originalnom tekstu: “…fe lejse minellahi fi hillin ve la harem”, tumače se i kao: “….takvome Allah neće dozvoliti Džennet, niti će mu zabraniti Vatru”, a Allah najbolje zna. Vidjeti: Šereful-Hakk, Avnul-ma‘bud, 2/203–204. (op. prev.)