- Od Beraa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je srednje visine, i jednom sam ga vidio u crvenom ogrtaču. Nikada nisam vidio nikoga (tj. nijedno stvorenje) ljepšeg od njega.” Muttefekun alejhi.
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 10/305, i Muslim, 2337.
Manje poznata značenja
srednje visine – dakle, nije bio ni previše visok, a ni previše nizak, ali je ipak bio bliži višem rastu.
Propisi, pouke i poruke
O propisu nošenja odjeće crvene boje, postoje sljedeća mišljenja i stavovi:
- Opća dozvola, bez ikakvih ograničavanja. Ovaj stav zastupali su Alija, Talha, Abdullah b. Džafer, Bera i još neki ashabi, a iz reda tabiina ovog mišljenja bili su Seid b. Musejjib, Nehai, Ša‘bi, Ebu Kilaba i Ebu Vail, Allah im se smilovao.
- Opća zabrana, tj. da odjeću crvene boje ni u kojem slučaju nije dozvoljeno nositi.
- Pokuđeno je nositi odjeću u kojoj preovladava crvena boja, međutim, ukoliko u toj odjeći ima nešto crvene boje, ali ona u njoj ne dominira, onda njeno nošenje nije pokuđeno.
- Crvenu je odjeću pokuđeno nositi u svrhu ukrašavanja i prepoznatljivosti, ali ju je dozvoljeno nositi u kući ili kao radno ili službeno odijelo. Ovakav se stav prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma.
- Dozvoljeno je nositi crvenu odjeću koja je istkana od crvene pređe[1] (znači, prvo je obojena pređa, pa je onda od te pređe istkana odjeća), za razliku od odjeće koja se prvo skroji i sašije, a nakon toga se oboji u crveno. Ovakvo mišljenje zastupao je Hattabi.
- Zabrana se odnosi na crvenu odjeću obojenu šafranikom[2] jer se o tome prenosi zabrana, a nije zabranjena crvena odjeća u kojoj ima nekih drugih boja.
- Zabranjeno je nositi odjeću jarko crvene boje, kao što je zabranjeno crvenu odjeću nositi kao vanjski dio odijela, odnosno da se vidi na prvi pogled, jer takvu odjeću ne nose dostojanstveni i pristojni ljudi.[3]
- Zabrana nošenja crvene odjeće odnosi se na odjeću koja je u potpunosti crvene boje, bez ikakvih primjesa drugih boja, a ukoliko u njoj ima i nekih drugih boja mimo crvene, poput bijele, crne ili nekih drugih, onda ovakvu odjeću nije zabranjeno nositi.
Kažem: Ovo zadnje mišljenje je najmjerodavnije i najispravnije. S njim se mogu uskladiti hadisi koji govore o Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, crvenom ogrtaču porijeklom iz Jemena koji je nosio, jer su jemenski ogrtači uglavnom bili prugasti, tj. bili su prošarani crvenom, ali i drugim bojama.
Ibn Kajjim el-Dževzijja, Allah mu se smilovao, u djelu Zadul-mead, 1/137, rekao je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oblačio je i crvenu hullu (ogrtač), a pod izrazom ‘hulla’ misli se na donji i gornji dio odjeće i taj naziv koristi se samo onda kada se govori o oba dijela. Pogriješili su oni koji misle da je njegova hulla bila čisto crvena i da na njoj nije bilo i drugih boja. Pod pojmom ‘crvena hulla’ misli se na dva dijela jemenske odjeće koja je bila prošarana crveno-crnim prugama, kao što je to inače bilo ustaljeno kod svih vrsta odjeće koja je dolazila iz Jemena, a ovakav je naziv dobila zbog svojih crvenih pruga. Međutim, odjeća čisto crvene boje zabranjena je muslimanima. U Sahihu imama Buharija bilježi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio upotrebu crvenih pokrovaca[4]. […]
Što se tiče mišljenja da je dozvoljeno nošenje crvene odjeće ili sukna, ono je svakako diskutabilno i podložno kritici. Ako se, u najmanju ruku, kaže da je takvu vrstu odjeće pokuđeno nositi, onda se misli na izrazitu pokuđenost, pa kako bi se onda moglo i pomisliti da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio odjeću jarko crvene boje? Nikako! Allah Uzvišeni sačuvao ga je od toga, međutim, nedoumica i zbunjenost onih koji su dozvolili odjeću ove boje nastala je zbog termina ‘crvena hulla’ koji se navodi u hadisu, a Allah najbolje zna.”
Što se tiče ostalih citiranih mišljenja o ovom pitanju, sva su izrazito diskutabilna. Prvo mišljenje zasniva se na hadisu o crvenoj hulli, a pojasnili smo da se ne misli na izrazito crven i jednobojan ogrtač, a uz to, potvrđena je i zabrana upotrebe crvenih pokrovaca, kako smo to i pojasnili. Drugo mišljenje, kojim se kategorički zabranjuje odjeća crvene boje, isto tako nije utemeljeno jer je iz hadisa potpuno jasno da je u Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, ogrtaču bilo i crvene boje. Što se, pak, tiče trećeg, četvrtog, petog, šestog i sedmog mišljenja, u njima se bez ikakvog validnog argumenta pokušava precizirati i detaljnije pojasniti razlika između dozvoljene i nedozvoljene crvene odjeće, pa se na njih i ne osvrće, a Allah najbolje zna.
- Od Ebu Džuhajfe Vehba b. Abdullaha, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Vidio sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u Ebtahu (mekkanska dolina) u crvenom šatoru od štavljene kože. Bilal je izašao noseći Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, vodu za abdest (pa je on abdestio). Neki (od prisutnih) uspjeli su se samo poprskati tom vodom, a neki su je u većoj mjeri ugrabili.[5] Nakon toga, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao je u crvenoj hulli (ogrtaču), kao da sada gledam u bjelinu njegovih potkoljenica. Uzeo je abdest, a Bilal je proučio ezan. Pratio sam pokrete Bilalovih usta koja su, krećući se tamo-ovamo, zdesna nalijevo, izgovarala: ‘Dođite na namaz, dođite na spas!’ Zatim sam ispred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao pregradu (perdu, sutru) zabio kratko koplje čeličnog vrha. On je pristupio i počeo s namazom, a ispred njega (iza perde) neometano su prolazili pas i magarac, a on ih u tome nije sprečavao.” Muttefekun alejhi.
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 1/485, i Muslim, 503.
Manje poznata značenja
Ebtah – tj. Muhassab, mjesto između Mekke i Mine, bliže Mini nego Mekki. Od Mine je udaljeno oko jednu milju.[6]
Propisi, pouke i poruke
– Dozvoljeno je klanjati namaz u crvenoj odjeći.
– Prilikom uzimanja abdesta dozvoljeno je zatražiti nečiju pomoć.
– Voda koja se upotrijebi za abdest smatra se čistom[7], jer je prenosilac hadisa Vehb b. Abdullah rekao: “Neki (od prisutnih) uspjeli su se samo poprskati tom vodom, a neki su je u većoj mjeri ugrabili”.
– Obaveza je da klanjač ispred sebe stavi perdu, tj. sutru ili pregradu.[8]
– Pregrada, perda, mora biti uzdignuta od zemlje, tj. mora imati svoju visinu, tako da u tu svrhu nije dovoljno na zemlji (u prašini ili pijesku) povući samo liniju, o čemu se prenosi slab hadis.
– Pregrada čuva legitimnost i valjanost namaza, pa ukoliko neko i prođe ispred osobe koja klanja iza pregrade, bez obzira bila to žena, pas ili magarac, njegov će namaz biti ispravan.
– Imam treba da odredi mujezina koji će oglašavati svaki namaz.
– Dozvoljeno je posmatrati mujezina dok uči ezan, te pratiti pomjeranje njegovih usta, sve s ciljem da se nauči na koji se način pravilno uči ezan.
– Preciziran je način učenja ezana i pojašnjeno da se prilikom njegovog učenja glava pomjera desno i lijevo, na način kako je to već poznato, i to prilikom izgovaranja riječi iz ezana “hajje ales-salah, hajje alel-felah – dođite na namaz, dođite na spas”.
- Od Ebu Rimse Rifaa et-Tejmija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u dvodijelnoj odjeći zelene boje.” Ebu Davud i Tirmizi sa ispravnim lancem prenosilaca.
Dokumentacija hadisa
Hadis je vjerodostojan. Bilježe ga Ebu Davud, 4065, Tirmizi, 2812, i Nesai, 8/204, sa ispravnim lancem prenosilaca.
Propisi, pouke i poruke
– Dozvoljeno je nositi odjeću zelene boje.
- Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na dan oslobođenja Mekke, (u Mekku) ušao sa crnim turbanom na glavi. Muslim.
Dokumentacija hadisa
Bilježi ga Muslim, 1358.
Propisi, pouke i poruke
– Dozvoljeno je nositi turban crne boje.
- Ebu Seid Amr b. Hurejs, radijallahu anhu, pripovijeda: “Kao da sada gledam u Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a na njegovoj glavi crni turban čiji su krajevi pušteni da padaju između njegovih plećki.” Muslim.
U drugoj predaji kaže se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ljudima držao hutbu a na glavi je imao crni turban.
Dokumentacija hadisa: Bilježi ga Muslim, 1359. Drugu predaju isto tako bilježi Muslim, 1359 i 453.
Propisi, pouke i poruke
– Dozvoljeno je nositi crnu odjeću i za vrijeme držanja hutbe, kao i u svim ostalim prilikama, ali je bijela odjeća svakako bolja od crne.
– Hatibima je dozvoljeno da pri držanju hutbe nose odjeću crne boje, ali im je bolje da oblače bijelu odjeću. Oni ne bi trebali često nositi crnu odjeću da ljudi ne pomisle da je nošenje ove odjeće sunnet, za razliku od bijele odjeće čije oblačenje i jeste sunnet.
– U hadisu je pojašnjen način nošenja turbana i kako se njegovi krajevi puštaju niz pleća. Što se tiče načina na koji se krajevi turbana spuštaju niz pleća, Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, u svom djelu Zadul-mead, 1/136–137, spominje jednu vrlo interesantnu anegdotu, koju opet prenosi od svoga učitelja Ebu Abbasa Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, pa kaže: “Naš učitelj Ebu Abbas Ibn Tejmijja, Allah mu dušu očistio u Džennetu, o povodu spuštanja krajeva turbana niz plećke navodi jedno vrlo zanimljivo i krajnje pronicljivo razmišljanje. On smatra da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovo uobičajio raditi nakon što je u snu vidio Uzvišenog Allaha (a san je usnio u Medini) koji ga je upitao: ‘Muhammede, oko čega se raspravljaju i spore stanovnici nebeskih sfera?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: ‘Ne znam.’ ‘Zatim je’, kaže dalje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ‘stavio Svoju ruku između mojih plećki[9], pa sam spoznao sve ono što se nalazi između nebesa i Zemlje…’” Ovaj hadis bilježi Tirmizi[10], a Buhari je, nakon što je upitan o njemu, rekao da je vjerodostojan. Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, dalje kazuje: “Od tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, puštao kraj svoga turbana da mu pada između plećki.”
Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, nakon ovoga zaključuje: “Ovo je ona vrsta znanja koje poriču i negiraju jezici i srca neznalica. Ovakvo tumačenje razloga zbog kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, puštao kraj turbana da mu pada niz pleća, nisam vidio ni kod koga drugog osim kod Ibn Tejmijje.”
Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, ovim je tumačenjem želio pojasniti od kada datira Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, puštanje krajeva turbana niz pleća, a njime on ni u kojem slučaju nije želio potvrditi ono što zastupaju neke neznalice iz reda sufija koji smatraju da dužina kraja turbana ukazuje na veličinu znanja te osobe, što je dovelo do toga da kod nekih od njih krajevi turbana dopiru sve do zadnjice. Ova praksa koja se zasniva na ovakvom ubjeđenju sadrži primjese licemjerstva i želje za isticanjem. Stoga, ovo pitanje treba dobro shvatiti i biti oprezan, jer bi u suprotnom stopala mogla skrenuti s Pravoga puta, a razum bi se mogao pomutiti i pogrešno rasuđivati.
_____________
Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”
Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali
Preveo: Amir Durmić
Redaktura: Abdulvaris Ribo
Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović
______________
[2] Šafranika (latinski: Carthamus tinctorius) je biljka Mediterana, porijeklom je iz Egipta. Šafranika je grmolika jednogodišnja biljka, kožastih, jajolikih i nazubljenih tamnozelenih listova, može narasti do visine čovjeka. Cvijet mu je jarko žute do narandžaste boje, koji sušenjem prelazi u crvenu. Šafranika se upotrebljava u farmaceutskoj industriji, prehrambenoj industriji i za bojenje tkanina u tekstilnoj industriji. Cvijet se koristi kao sirovina za dobivanje žute i crvene boje. (op. prev.)
[3] Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, ovaj stav pripisuje imamu Taberiju, Allah mu se smilovao. Vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 10/306. (op. prev.)
[4] Na šta se odnosi pojam “pokrovci” (ar. mejasir), učenjaci imaju nekoliko mišljenja. Jedni kažu da se radi o fino istkanim prostirkama, a drugi kažu da se misli na komad platna koji se stavljao na sedlo konja ili deve, a koji su po običaju bili izrađeni od svile ili brokata. U to doba upotrebljavali su ih stranci, tj. nearapi. Vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 10/293. (op. prev.)
[5] Želeći činiti teberruk s vodom koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upotrijebio za abdest. Vidjeti: Nevevi, Šerhu Sahihi Muslim, 4/219. (op. prev.)
[6] Na njemu hadžije bacaju kamenčiće prilikom obreda hadža. Vidjeti: Jakut el-Hamevi, Mu‘džemul-buldan, 5/62.
[7] Ali ne i čistećom. (op. šer. rec.)
[8] Ovo se ne zaključuje iz prethodno citiranog hadisa jer spomenuti postupak ne ukazuje na obavezu osim ako je izrečen kao pojašnjenje opće naredbe, što u ovom primjeru nije slučaj. (op. šer. rec.)
[9] Rekao je Ali el-Kari: “Na ovakav način mu je Uzvišeni Allah želio pokazati posebnu milost i blagodat. Kada neko nekome želi pokazati koliko mu mnogo znači i koliko ga simpatiše, on stavi svoju ruku između njegovih plećki, pokazujući mu na takav način koliko ga cijeni i uvažava.” Vidjeti: Ibn Kajjim, Zadul-mead, 1/136, fusnota br. 3. (op. prev.)
[10] Pod brojem 3233. Hadis bilježi Ahmed, Musned, 5/234, kao i mnogi drugi. (op. prev.)