Posebnosti Ebu Bekra

Priredio: Dr. Hajrudin Tahir Ahmetović

Ebu Derda, radijallahu anhu, kazao je: “Sjedio sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kad je došao Ebu Bekr držeći u rukama krajeve svoje odjeće, koju je toliko podigao da su mu se ukazala i koljena. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Vaš prijatelj se s nekim sporječkao.’ Ebu Bekr je nazvao selam i rekao: ‘Između Ibn Hattaba i mene došlo je do nekih razmirica. Pokajao sam se zbog toga i žurno sam otišao do njega da zatražim da mi oprosti, ali on odbi da mi oprosti, i zato sam došao tebi.’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Allah ti oprostio, Ebu Bekre!’ i to je ponovio tri puta. Nakon toga Omer se pokajao, otišao Ebu Bekrovoj kući i upitao: ‘Je li Ebu Bekr u kući?’ ‘Nije’, odgovorili su mu, i Omer se uputi Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i nazva mu selam. Vjerovjesnikovo lice poče se, od srdžbe, mijenjati, pa se Ebu Bekr pobojao za Omera. Ebu Bekr, radijallahu anhu, sjeo je na koljena i dva puta rekao: ‘Tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, ja sam kriv!’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na to kaza: ‘Doista me je Allah poslao vama, pa ste me vi u laž utjerivali, a Ebu Bekr je rekao: ‘On istinu govori.’ Pružio mi je potporu i lično i imetkom, pa hoćete li ostaviti moga druga na miru?!’, i to je ponovio dva puta. Nakon toga Ebu Bekra više niko nije uznemiravao.”

Izvod hadisa

Hadis su zabilježili: Buhari, br. 3661; Tahavi, Šerhu Muškilil-asar, br. 1709; Taberani, Musneduš-Šamijin, br. 1199; Adžurri, Kitabuš-šeriah, br. 1266; Ebu Nuajm el-Asbehani, El-Hulefaur-rašidun, br. 39, i drugi.

Prenosilac hadisa

Puno ime Ebu Derdaa je Uvejmir b. Amir b. Kajs el-Ensari el-Hazredži, radijallahu anhu. Ovaj plemeniti ashab islam je primio na dan Bitke na Bedru. Učestvovao je u Bici na Uhudu, a zatim i u svim kasnijim bitkama. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pobratimio ga je sa Selmanom, radijallahu anhu. Ebu Derda je bio jedan od učenijih ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Naučio je Kur’an napamet. Bio je od Allahovih zahvalnih robova, skroman po pitanju dunjaluka, veliki borac na Allahovom putu. Uzvišeni Allah odlikovao ga je mudrošću. Navodi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao za njega da je mudrac njegovog ummeta, a na dan Uhuda rekao je: “Divan li je konjanik Uvejmir!”

Muaz b. Džebel, radijallahu anhu, rekao je: “Uzimajte znanje od četverice”, pa je među njima spomenuo i Ebu Derdaa.

Muavija, radijallahu anhu, za njega je rekao: “Ebu Derda je od onih učenjaka i pravnika koji liječe ljude od raznih bolesti.”

Za vrijeme hilafeta Osmana, radijallahu anhu, preuzeo je sudstvo u Damasku, gdje je i umro 32. h. g. Od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenio je 179 hadisa. (Vidjeti: Ibn Esir, Usdul-gaba, 6/97; Ibn Sa’d, Et-Tabekatul-kubra, 7/391; Zehebi, Sijeru a’lamin-nubela, 2/335; Buhari, Et-Tarihul-kebir, 7/72; Ibn Abdulberr, El-Istiab, 4/1646; Ibn Hadžer, El-Isaba, 4/747; Tehzibut-Tehzib, 3/340–341)

Tema hadisa

Hadis Ebu Derdaa, radijallahu anhu, govori o odlikama Ebu Bekra, radijallahu anhu, nad svim ostalim ashabima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Puno ime Ebu Bekra je Abdullah b. Osman b. Amir b. Amr b. Ka’b b. Sa’d b. Tejm b. Murra et-Tejmi. Rođen je dvije godine i šest mjeseci nakon događaja sa slonom. Otac mu je Ebu Kuhafa, a majka Ummu Hajr Selma bint Sahr, i oboje su prihvatili islam.

Ebu Bekr je prvi muškarac koji je primio islam. Cijeli svoj imetak dao je za Allahovu vjeru, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ničiji mi imetak nije koristio kao što mi je koristio imetak Ebu Bekra.” Kada je Amr b. As, radijallahu anhu, upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, ko ti je od muškaraca najdraži?”, on je odgovorio: “Ebu Bekr.” Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada bih nekoga od ljudi uzimao za prisnog prijatelja, onda bih uzeo Ebu Bekra.”

Nije se razdvajao od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jedna od njegovih najvećih odlika jeste upravo njegovo učestvovanje u hidžri, preseljenju Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, iz Meke u Medinu. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da je Ebu Bekra Allah oslobodio džehennemske vatre. Ebu Bekr es-Siddik prvi je halifa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Hilafet je predvodio dvije godine i nekoliko dana.

Umro je 13. h. g. u Medini, u svojoj 63. godini života. Omer, radijallahu anhu, klanjao mu je dženazu. Ukopan je pored Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Vidjeti: Ibn Sa’d, Et-Tabekatul-kubra, 3/169; Ibn Abdulberr, El-Istiab, 3/963; Zehebi, Tezkiretul-Huffaz, ½–5; Ibn Hadžer, El-Isaba, 4/169; Tehzibut-Tehzib, 2/383–384)

Poruke i pouke hadisa

• U hadisu se ukazuje na veliku odliku Ebu Bekra, radijallahu anhu: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno za njega kaže da je Ebu Bekr njegov sahib – drug, kao što i Uzvišeni Allah o toj osobini Ebu Bekra govori kada kaže: “…kada su njih dvojica bili u pećini, pa je on rekao svome drugu: ‘Ne žalosti se, doista je Allah s nama!’” (Et-Tevba, 40). U ovom hadisu Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “moga druga” imaju posebno značenje, jer su i ostali ashabi bili njegovi drugovi. Ove riječi imaju značenje: “Ostavite na miru onoga koji je pretekao sve vas u mome društvu, koji je prvi od svih vas požurio da mi bude drug. Zato ga nemojte uznemiravati!” Sličan ovome jeste i hadis u kojem Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obraćajući se svojim ashabima, kaže: “Ne psujte moje drugove”, tj. prvake od vas ashaba. Čak i Uzvišeni Allah ukazao je na razliku među ashabima. Rekao je: “Nije isti od vas onaj koji je udjeljivao imetak prije bitke i borio se. Takvi su na većem stepenu od onih koji su udjeljivali nakon bitke i borili se. A svima pripada lijepo obećanje od Allaha” (El-Hadid, 10). Ovo je poznato pravilo u našem čistom vjerozakonu: svaki onaj koji je u nečemu bio prvak ili prethodio drugima, njemu u tome pripada poseban položaj, zbog toga se na njega posebno gleda, on se posebno vrednuje, i njemu se prelazi preko grešaka preko kojih se drugima ne bi prešlo.
• Jedna od odlika Ebu Bekra, radijallahu anhu, koje su spomenute u ovome hadisu, jeste da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, srdio radi njega.
• Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “…pa, hoćete li ostaviti na miru moga druga” koje je uputio Omeru, Osmanu, Aliji i ostalim ashabima od njih deseterice obradovanih Džennetom, jasno ukazuju na to koji je stepen Ebu Bekr, radijallahu anhu, imao kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Onaj koji želi da uvidi koji položaj Ebu Bekr ima kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, neka razmisli o detalju iz ovoga hadisa u kojem se navodi da se zbog Ebu Bekra Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naljutio na Omera, a poznato je ko je bio Omer, radijallahu anhu.
• Za riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “… pa hoćete li ostaviti moga druga?!”, Ebu Hafs b. Šahin kaže: “U ovoj odlici Ebu Bekr, radijallahu anhu, izdvaja se od svih ostalih ashaba. Ove se riječi odnose samo na Ebu Bekra i ni na koga više.” (El-Letif, str. 157)
• Onaj koji bude uznemiravao Ebu Bekra, radijallahu anhu, srdi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ako je takav slučaj sa onim koji uznemirava Ebu Bekra, kakav je onda slučaj sa onima koji ga psuju ili smatraju nevjernikom?! Stoga je Evzai rekao: “Ko bude psovao Ebu Bekra es-Siddika, radijallahu anhu, takav se odmetnuo od svoje vjere.” (Ibn Betta, Eš-Šerhu vel-Ibana, br. 202). Imam Ahmed o onome ko psuje Ebu Bekra, Omera, Osmana i Aišu, radijallahu anhum, rekao je: “Ne vidim ga u islamu.” (Hallal, Es-Sunna, br. 779)
• Pitanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “…pa hoćete li ostaviti moga druga?!” ima značenje naredbe: “Ostavite na miru moga druga!” Slične tome su riječi Uzvišenog Allaha kada govori o štetnosti alkohola, kocke, kumira i strelica za gatanje: “Pa, hoćete li se ostaviti?!” (El-Maida, 91), tj. ostavite se toga više!
• Onaj koji je manje vrijedan ne smije izazivati srdžbu boljeg od sebe.
• Dozvoljeno je rasrditi se ukoliko se uznemirava neko od dobrih ljudi, poput učenih i pobožnih.
• Hadis je jedan od indirektnih dokaza za Ebu Bekrov hilafet nakon smrti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.
• Dozvoljeno spomenuti nečije odlike pred drugim ljudima, pod uvjetom da se dotična osoba neće umisliti.
• U ovom hadisu pojašnjeno je da greška jednog ashaba prema drugom ne predstavlja izlazak iz vjere.
• I učenim i bogobojaznim osobama dešava se da učine nešto što je suprotno islamskom vjerozakonu. Sretan je onaj koji požuri da ispravi svoje greške traženjem oprosta, vraćanju ispravnom i mnogobrojnom ibadetu.
• Traženje halala od osobe kojoj se učinila nepravda osobina je iskrenih Allahovih robova.
• Jedna od posebnih osobina istinskih Allahovih robova jeste vraćanje istini.
• Koljeno se ne smatra stidnim mjestom muškarca.
• Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Doista me je Allah poslao vama, pa ste me vi u laž utjerivali, a Ebu Bekr je rekao: ‘On istinu govori!’”, dokaz su da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, prvi muškarac koji je primio islam. Općenito, prva osoba koja je primila islam bila je Hatidža, radijallahu anha, kako se to navodi u hadisima u kojima se spominje početak objave. U pojedinim predanjima navodi se da je Alija, radijallahu anhu, prvi muškarac koji je primio islam. Međutim, većina islamskih učenjaka iz prvih generacija kao i potonjih stava je da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, prvi od muškaraca primio islam. Abdullah, sin imama Ahmeda, s vjerodostojnim lancem prenosilaca preko Ebu Nadre, bilježi da je rekao: “Alija i Zubejr nisu odmah dali prisegu Ebu Bekru, već su to kasnije učinili, pa je Ebu Bekr sreo Aliju i rekao mu: “O Alija! Zakasnio si sa davanjem prisege, a ja sam prije tebe primio islam” (Kitabus-sunna, br. 1293). Hafiz Ibn Kesir rekao je: “Ebu Hanifa je spojio sva predanja koja govore o prvima koji su primili islam, pa je rekao: ‘Prvi koji je primio islam od slobodnih muškaraca bio je Ebu Bekr, dok je Hatidža bila prva od žena. Prvi muškarac rob koji je primio islam bio je Zejd, a od dječaka prvi koji je primio islam bio je Alija, Allah svima njima bio zadovoljan!’” (El-Bidaja ven-nihaja, 3/39)
• Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, draže je da čovjek oprosti i pređe preko učinjene nepravde nego da uzme svoje pravo.
• Allah ne voli sve ono što udaljava vjernička srca jedna od drugih, kao što to nije volio ni Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
• Jedan od temelja sunneta jeste okupljanje učenih ljudi i islamskih misionara oko jedne riječi.
• Neprihvatanje isprike od onoga koji je pogriješio jedan je od razloga izazivanja Allahove srdžbe i srdžbe Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Međutim, to ne znači da osoba koja je pogriješila i učinila nekome nepravdu, nanijevši mu materijalnu štetu i slično, da to ne treba nadoknaditi. Nikako! To je potpuno drugo pitanje.
• Razumna osoba nastoji da odobrovolji učenog čovjeka ako se rasrdi, smirujući tenzije i ujedinjujući riječ muslimana, jačajući njihov saf.
• Jedna od posebnih odlika iskrenih Allahovih robova jeste pomaganje Allahove vjere imetkom i životom. To je djelo kojim Uzvišeni Allah uzdiže dotičnog roba nad drugima.
• U hadisu se ističe jedna veoma bitna osobina ashaba, o kojoj treba da promislimo, jer to je zapravo poruka nama danas. Treba da promislimo o tome koliko su ashabi bili iskreni i otvoreni jedni prema drugima, kako su se brzo vraćali i tražili oprosta jedni od drugih ukoliko bi pogriješili i učinili nažao nešto jedan drugome, koliko su samo željeli dobro jedan drugome. Kada je Ebu Bekr, radijallahu anhu, primjetio da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo srditi na Omera, to mu je teško palo i sažalio se na Omera, pao je pred Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, na koljena i prihvatio na sebe svu krivicu. Doista su bili onakvi kako ih je Uzvišeni Allah opisao rekavši: “Muhammed je Allahov poslanik, a oni koji su uz njega, strogi su prema nevjernicima, a milostivi među sobom” (El-Feth, 29).

Oni su uzor svima nama koji smo došli poslije njih kako da se popravljamo i hitamo ka međusobnoj ljubavi i milostivosti, kako da se klonimo zlobe, mržnje i svega što nas udaljava jedne od drugih.

Allaha Uzvišenog molim da nas popravi kako je popravio i prvu generaciju, ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da svima nama bude zadovoljan.

El-Asr, br. 107.