- Od Huzejfe, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Kada bismo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, jeli neku hranu, mi toj hrani ne bismo primicali svoje ruke sve dok on ne bi počeo s jelom i stavio svoju ruku. Tako smo jednom prilikom zajedno s njim prisustvovali objedu, pa se odnekud pojavila neka djevojčica, a izgledalo je kao da je neko goni. Prišla je posudi s hranom i pružila svoje ruke želeći da jede, pa ju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uhvatio za ruku. Nakon toga došao je neki beduin kojeg, isto tako kao da je neko progonio, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njega uhvatio za ruku, a zatim je rekao: ‘Uistinu, šejtanu je omogućeno da jede onu hranu pri kojoj se ne spomene Allahovo ime. On je i doveo ovu djevojčicu kako bi mu omogućila da jede (jer nije proučila bismillu), pa sam je zato i uhvatio za ruku. Zatim je doveo i ovog beduina kako bi mu on ovu hranu učinio dozvoljenom za jelo, pa sam i njega uhvatio za ruku. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, uistinu je njegova (šejtanova) ruka u mojoj ruci, zajedno sa rukama njih dvoje (djevojčice i beduina).’ Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio bismillu i jeo.” Muslim.
Dokumentacija hadisa
Bilježi ga Muslim, 2017.
Propisi, pouke i poruke
– Pristojnost i lijepo ponašanje ashaba, radijallahu anhum, na koje se ukazuje u ovom hadisu, ogledaju se, između ostalog, u tome što nisu počinjali jesti sve dok ne bi počeo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
– U lijepo ponašanje prilikom jela spada i to da mlađi sačekaju i da ne počinju s jelom sve dok ne počnu stariji ili ugledniji.
– Šejtan nema pristupa, niti mu je omogućeno da jede hranu vjernika, osim ako oni na početku ne prouče bismillu.
– Šejtan navodi nemarne ljude da učine djela kojima je on zadovoljan i koja priželjkuje da bi postigao svoj željeni cilj, upravo onako kako je to vidljivo u ovom hadisu.
– Onaj ko ima mogućnost i ingerencije, obavezan je da spriječi zlo.
– Šejtan istinski jede i pije, bez ikakve metafore ili alegorije. On ima i dvije ruke kojima se koristi pri obavljanju svojih potreba.
- Od Umejje b. Mahšijja, radijallahu anhu, ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se da je rekao: “Jednom prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio je dok je neki čovjek jeo, a pri jelu nije bio spomenuo Allahovo ime. Ostao mu je samo jedan zalogaj, pa kada ga je donio do usta, reče: ‘Bismillahi evvelehu ve ahirehu – u ime Allaha i na početku i na kraju ovog jela!’ Tada se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nasmija, a zatim reče: ‘Sve vrijeme šejtan je jeo s njim. Međutim, kada je izgovorio bismillu, šejtan je povratio sve ono što mu se nalazilo u stomaku.’” Ebu Davud i Nesai.
Dokumentacija hadisa
Hadis je sahih – vjerodostojan, zbog mnoštva puteva kojima je prenesen. Bilježe ga Ebu Davud, 3768, Nesai, Amelul-jevmi vel-lejla, 282, Ahmed, 4/336, Ibn Sunni, Amelul-jevmi vel-lejla, 463, Hakim, 4/108–109, Ibn S‘ad, Et-Tabekatul-kubra, 7/12–13, i drugi, od Džabira b. Subha, on od Musenne b. Abdurrahmana el-Huzaija, a on od svoga amidže Umejja b. Mahšijja, radijallahu anhu.
Hakim je za ovaj hadis rekao: “Njegov lanac prenosilaca je vjerodostojan”, a s njim se složio i imam Zehebi.
Kažem: Nikako se ne slažem s njima u ocjeni ove predaje sa citiranim lancem prenosilaca. Za spomenutog Musennu b. Abdurrahmana, imam Zehebi je u svom djelu Mizanul-itidal rekao: “Nepoznat prenosilac. Samo je Džabir b. Subh prenio od njega. Ibn Medini je za njega rekao da je anoniman.” Zato je hafiz Ibn Hadžer u djelu Takribut-tehzib za njega rekao da je mestur.[1]
Međutim, u prilog ispravnosti ovog hadisa ide prethodno citirani hadis od Aiše, radijallahu anha, koji smo naveli pod brojem 729.
Propisi, pouke i poruke
– Učenjacima je dozvoljeno da prate i nadziru postupke onih koji nisu na njihovom nivou znanja, a sve s ciljem da ih poprave i donesu im korist u pitanjima njihove vjere.
– Dozvoljeno je ljude obavijestiti o nekom počinjenom grijehu ili prijestupu ukoliko takav postupak nosi stanovitu korist i dobrobit, i nema za cilj razglašavanje i širenje tog grijeha kako bi se osramotio i ponizio onaj ko ga čini.
– Šejtan jede s onim ko prije jela ne prouči bismillu.
– Ukoliko čovjek prouči bismillu, makar prije samog završetka jela, šejtanu postaje zabranjeno sve ono što je do tada pojeo.
– Onaj ko je zaboravio proučiti bismillu na početku jela, sunnet je da istu izgovori kada se sjeti i da kaže: “Bismillahi evvelehu ve ahirehu – u ime Allaha i na početku i na kraju ovog jela”.
– Dozvoljeno je nasmijati se grješnicima i prijestupnicima ukoliko oni nekim svojim postupkom za to daju povoda.
– Iz hadisa saznajemo da šejtan istinski povraća.
- Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jeo je u društvu šesterice svojih drugova (ashaba) kada je došao neki beduin i sve pojeo u dva zalogaja. Tada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Samo da je izgovorio bismillu, svima bi vam bilo dovoljno.’” Tirmizi, koji kaže da je hasen-sahih.
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Tirmizi, 1858, i Ibn Madža, 3264, sa istim lancem prenosilaca već navedenog hadisa pod brojem 729, a on je slab zbog anonimnosti žene po imenu Ummu Kulsum.
Postoji druga predaja koja pojačava navedenu, a bilježi je Ebu Ja‘la, 13/789, od neke žene, a u toj se predaji navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, donio svježe datule pa ih je beduin sve pojeo u tri zalogaja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to reče: “Samo da je izgovorio bismillu, te bi datule bile dovoljne svima vama.” Nakon toga, još je rekao: “Kada neko od vas zaboravi izgovoriti bismillu prije početka jela, kada se sjeti, neka kaže: ‘Bismillahi evvelehu ve ahirehu.’”
Kažem: Lanac prenosilaca ove predaje je vjerodostojan. Svi prenosioci iz ovog lanca su prenosioci od kojih je hadise bilježio imam Muslim, osim Ibrahima b. El-Hadžadža, ali je i on pouzdan. Imam Hejsemi u svom djelu Medžmeuz-zevaid za ovaj je hadis rekao: “Bilježi ga Ebu Ja‘la, a njegovi su prenosioci pouzdani.”
Propisi, pouke i poruke
– Pohvalno je zajednički jesti hranu, pa makar je bilo malo.
– Dozvoljeno je pridružiti se sofri i objedovati nakon što se od prisutnih zatraži dozvola.
– Spominjanje Allahovog imena dovodi do povećanja blagoslova – bereketa, u svemu.
– Šejtan i njegova družina nastoje učestvovati u svemu od čega bi mogli otkloniti blagoslov. Stoga su muslimani obavezni da se zaštite šerijatski dozvoljenim i propisanim metodama, i od sebe otjeraju ovog prokletnika. Ove načine i metode pojasnio sam u svojoj knjizi Mekami‘uš-šejtan, tako da se u njoj može detaljnije pročitati o tome.
_____________
Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”
Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali
Preveo: Amir Durmić
Redaktura: Abdulvaris Ribo
Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović
[1] Mestur je prenosilac čije je ime poznato, ali je njegovo stanje pouzdanosti nepoznato. (op. prev.)