Piše: Hfz. Sead-ef. Kumro
Kada govorimo o razumijevanju sunneta, te propisa sadržanih u hadisima, neminovno je posjedovanje znanja o tome da znamo da li je određeni tekst hadisa općenit (ām) ili poseban (hās). Općenitost podrazumijeva da određeni izraz obuhvata veći broj značenja, kao naprimjer izraz “ljudi”, dok posebnost podrazumijeva da određeni izraz ima samo jedno značenje, kao naprimjer izraz “Muhammed”.
Pored poznavanja propisa sadržanih u hadisima, poznavanjem općenitih i posebnih hadisa dolazimo do saznanja šta je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, namjeravao i koji je razlog izrečenog teksta. Govoreći o općim i posebnim tekstovima imam Ahmed rekao je sljedeće: “Nismo poznavali opće i posebne tekstove sve dok nam imam Šafija to nije pojasnio.” (El-Bahrul-muhit, 3/5)
Kako bismo lakše razumijeli ova dva pojma, navest ćemo konkretan primjer.
“Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, zabranio da klanjamo i da ukopavamo svoje umrle u tri vremena: kada sunce izlazi pa sve dok se ne uzdigne, kada je sunce na polovini neba pa sve dok se malo ne pomakne i kad počne zalaziti pa sve dok ne zađe.” (Muslim, 831)
Ovaj hadis je općenit u pogledu zabrane obavljanja namaza, međutim, u narednom hadisu spomenut je izuzetak, to jeste, situacija kada se izuzima zabrana obavljanja namaza u ovim vremenima.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko prespava namaz ili ga zaboravi, neka ga klanja kada se sjeti.” (Buhari, 597; Muslim, 684)
Prvi hadis je općenit, a drugi poseban, jer se zabrana obavljanja namaza u zabranjenim vremenima odnosi na dobrovoljne namaze – nafile, a ne na farz-namaze, dok osoba koja prespava namaz ili ga zaboravi klanjati, dužna je taj namaz obaviti iako se radi o vremenu kada je zabranjeno obavljati dobrovoljne namaze, te time nije obuhvaćena tekstom općenitog hadisa.
Nakon što smo navedenim primjerom pokazali kako izgleda odnos općenitih i posebnih hadisa, neophodno je da spomenemo vrste općenitih hadisa. Općenite hadise možemo podijeliti u tri skupine:
- općenit hadis koji zadržava svoju osnovu,
- općenit hadis koji ima izuzetak (posebnost),
- općenit hadis kojim se želi posebnost.
Općenit hadis koji zadržava svoju osnovu
Primjer hadisa koji ima općenit tekst i koji nije izuzet nekim posebnim tekstom jesu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko u toku jednog dana stotinu puta izgovori: ‘Subhanallahi ve bi hamdihi! – Slavljen je Allah i Njemu pripada sva hvala!’, oprošteni su mu grijesi, pa makar ih bilo kao morske pjene.” (Buhari, 6403; Muslim, 2691)
Ovaj hadis je općenit i važi za svaku osobu, bila muško ili žensko, te tako ostaje na svojoj osnovi.
Općenit hadis koji ima izuzetak (posebnost)
Kao primjer za hadis koji ima općenit tekst, a koji je izuzet drugim hadisom sa posebnim tekstom navest ćemo sljedeće riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Svaki zaborav (u namazu) nadoknadit će se dvjema sedždama poslije selama.” (Ebu Davud, 1038; Bejheki, 2/337; Taberani, 1412; sa dobrim lancem prenosilaca)
Ovaj hadis je općenit i njegovo značenje jeste da svaki zaborav koji se desi čovjeku tokom namaza, kao da zaboravi jedan od namaskih vadžiba, poput riječi na rukūu: “Subhane Rabbijel-A’la”, nadoknadit će se dvjema sedždama nakon predaje selama.
Međutim, pored ovog općenitog teksta i propisa postoje dva posebna hadisa koji su iznimka u ovome.
Prvi je slučaj osobe koja zaboravi sjedenje nakon drugog rekata i ustane odmah na treći rekat. Dokaz posebnosti jeste događaj koji se desio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada je klanjao ljudima podne-namaz pa je nakon drugog rekata odmah ustao na treći, i kada su ljudi očekivali da preda selam na posljednjem sjedenju, on je učinio dvije sedžde prije selama, potom je predao selam. (Buhari, 829; Muslim, 570)
A drugi slučaj je kada osoba sumnja i ne zna da li je neku namasku radnju obavila ili ne, tada će učiniti dvije sedže prije selama. Dokaz za ovo su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ako neko od vas u namazu posumnja koliko je klanjao, tri ili četiri rekata, neka odbaci sumnju i neka primijeni osnovu, potom neka učini dvije sedžde prije selama, zatim neka preda selam.” (Muslim, 571)
Iz ova tri hadisa možemo uočiti opći i posebni propis dvije sedžde pri zaboravu. Opći propis bi bio da svaki zaborav iziskuje dvije sedžde nakon selama, a od općeg propisa izuzete su dvije posebne situacije kada će osoba učiniti dvije sedžde prije selama.
Općenit hadis kojim se želi posebnost
Kao primjer hadisa čiji je tekst općenit, ali kojim se želi ipak posebnost, navest ćemo riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje nam je prenio Ebu Ejjub el-Ensari: “Dok obavljate malu ili veliku prirodnu potrebu, nemojte biti okrenuti prema kibli ni licem ni leđima, nego se okrenite prema istoku ili prema zapadu.” (Buhari, 394; Muslim, 269)
Iz hadisa se vidi da se Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi odnose na stanovnike Medine, jer se kibla iz Medine nalazi prema južnoj strani. Stoga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se prilikom obavljanja prirodne potrebe osoba okreće prema istoku ili prema zapadu.
Međutim, ukoliko bi osoba živjela u mjestu u kojem se, kada se okreće prema kibli, okreće prema zapadu, tada će se ta osoba u tom mjestu, prilikom obavljanja prilikom potrebe, okrenuti prema sjeveru ili prema jugu.
Iz ovog hadisa možemo razumjeti općenitu zabranu okretanja prema kibli prilikom obavljanja prirodne potrebe, dok se tekst hadisa, iako je općenit, posebno odnosi na stanovnike Medine.
El-Asr, br. 108.