Piše: Abdulvaris Ribo
Jedinstvo i kompaktnost zajednice muslimana, bila ta zajednica lokalna ili globalna, svjetska zajednica-ummet, od iznimne je važnosti za njen opstanak, progres i budućnost. Jedinstvo muslimana vjerska je obaveza i islam nalaže, kako zajednici, tako i svakom muslimanu pojedinačno, da bdije nad jedinstvom zajednice i da ga čuva od svih uzroka koji narušavaju to jedinstvo i prijete urušavanju same zajednice. Uzvišeni Allah je imanom-istinskim vjerovanjem, sjedinio srca muslimana i učinio ih jedinim tijelom i jedinstvenom zajednicom. Uzvišeni u tom kontekstu kaže: „I svi se čvrsto Allahovog užeta držite i ne razjedinjujte se! I sjetite se Allahove blagodati prema vama, kada ste bili neprijatelji pa je on vaša srca sjedinio i vi ste Njegovom dobrotom braća postali. I bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On od nje spasio. Tako vam Allah objašnjava dokaze Svoje da biste na Pravome putu ustrajali.“(Ali Imran, 103.)
Jedna od glavnih odrednica islama i jedan od njegovih glavnih stubova je jedinstvo safa i riječi, te suzbijanje razilaženja i razdora. Zato islam zabranjuje razilaženje među muslimanima i razdor, što potvrđuju kur’anski ajeti, a pogotovo mnogobrojni hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U jednom od tih hadisa Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „I ne razilazite se, jer oni koji su bili prije vas, razišli su se pa su stradali.“ U drugom hadisu koji je zabilježio Tirmizi navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Držite se zajednice, a čuvajte se razdora, jer šejtan je sa pojedincem, a od dvojice je dalji.“ Iako je razilaženje u vjeri najpogubnije, ovdje se ne radi sam o toj vrsti razilaženja, nego se radi o svakom razilaženju među muslimanima, koje uzrokuje slabljenje zajednice i razdor, bez obzira radilo se o razilaženju u politici, ekonomiji, odbrani od neprijatelja ili nečemu drugom.
Zabilježio je Muslim u svome Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah vam je zadovoljan sa troje, a troje prezire kod vas. Zadovoljan je da samo Njemu robujete i da Mu ništa ne pridružujete, da se svi Allahova užeta držite i da se ne razjedinjujete. A prezire kod vas troje: rekla-kazala, mnoštvo zapitkivanja i rasipanje imetka.“
Uzroci razilaženja i razdora
Jedna od najvećih nevolja i nesreća ovoga ummeta je međusobno unutrašnje razilaženje i razdor na što Kur’an vrlo jasno upozorava. Na razdor je upozoravao i sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem i u miru i u ratu, i u nedaći i u blagostanju, upravo zbog toga što je razilaženje uzrok svake nevolje i nesreće jednog ummeta. Zato je veoma važno da se svaki musliman čuva svega onoga što vodi razilaženju i razdoru u zajednici, duboko svjestan teških i pogubnih posljedica takvoga stanja. Kao i drugim važnim pitanjima vjere, tako je i u ovome pitanju potrebna stalna edukacija, kako, zbog svoga neznanja i neupućenosti u uzroke i posljedice razdora ne bi činili ništa što vodi razdoru.
- Prvi uzrok razilaženja i razdora u muslimanskoj zajednici je udaljavanje od vjere, njenih pravila, propisa, uputa i njenih vrijednosti. Vjera spaja i povezuje ljude, obzirom da se radi o istom izvoru sa kojeg uzimaju svoja uvjerenja, vrijednosti i propise o životu neminovno je da oni koji se istinski prihvate vjere u njenoj cjelini postaju jedinstveni i složni poput jednog tijela. Ako se muslimani počnu udaljavati od vjere i njenih učenja ili ako se udalje od njenih jedinstvenih izvora, Kur’ana i Sunneta, nužno dolazi do njihovog međusobnog udaljavanja i razilaženja, a potom i do razdora i sukoba.
- Međusobna zavist jedan je od vrlo čestih uzroka raskola i razdora među muslimanima. Uzvišeni Allah kaže: „..a oni su se podvojili baš onda kad im je znanje došlo i to zbog međusobne zavisti.“ (El-Džasijae, 17.) U jednom vjerodostojnom hadisu se bilježi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ne vraćajte se nakon mene u nevjernike, da jedni drugima glave skidate.“ Zavist vodi neprijateljstvu i mržnji, a neprijateljtsvo i mržnja vode međusobnom ubijanju.
- Slijeđenje strasti, hirova i prohtijeva jedan je od najvećih uzroka oholosti, odbijanja istine i ustrajnosti na neistini. Ovo je sigurno jedan od najčešćih uzroka razilaženja i raskola među muslimanima. Uzvišeni Allah kaže: „Reci ti meni ko će uputiti onoga ko je hirove svoje za boga svoga uzeo, pa ga je Allah i pored znanja njegova u zabludi ostavio.“ (El-Džasije, 23.)
Od Alije b. Ebu Taliba se prenosi da je rekao: „Najviše se za vas bojim dvije stvari; nade u dug život i slijeđenja hirova. Nada u dug život baca Ahiret u zaborav, a slijeđenje hirova odvraća od istine.“
Ebul-Alije je rekao: „Čuvajte se ovih hirova, koji među ljude ubacuju neprijateljstvo i mržnju.“
- Slijeđenje šejtanovih sumnji i došaptavanja jedan je od uzroka raskola među muslimanima. Nikada ne smijemo zaboraviti da je šejtan čovjeku otvoreni neprijatelj i da stalno vreba kako da nas zavede i da nam naudi. Šejtan čovjeku donosi zle misli, sumnje i zlobu prema ljudima. Cilj mu je da zavađa ljude i da među njih ubacuje mržnju i neprijateljstvo, a posebno među vjernike muslimane. Od Džabira se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Šejtan je, zbilja, izgubio nadu da će ga obožavati oni na Arapskom poluotoku koji klanjaju(muslimani), ali nastojat će da ih međusobno zavađa.“
- Rasprave i polemike o vjerskim pitanjima su pojava koja je danas preplavila muslimansku zajednicu a pogotovo društvene mreže. Danas je svako u mogućnosti da preko društvenih mreža iznosi svoje mišljenje i da polemiše o vjeri i vjerskim pitanjima, bez obzira koliko ima znanja i kakvog je zvanja. Naravno da takve rasprave, koje nisu utemeljene na adekvatnim argumentima i koje nemaju za cilj da se dođe do istine, nego samo da se oponent pobijedi i okalja, rađaju neprijateljstvo i mržnju među onima koji takve rasprave vode. Nerijetko se u tim raspravama iznose laži i potvore, kao i nepouzdani dokazi i to sve s ciljem da se odbrani i opravda sopstveni stav i mišljenje. U raspravi sa poslanicima nevjernici se nisu ustručavali da iznose laži i izmišljotine, samo kako bi opravdali svoje nevjerovanje i zabludu, pa ih je Svemoćni Gospodara zbog toga i kažnjavao. Uzvišeni je rekao: „ I trudili su se da neistinom uguše istinu, pa sam ih zbog toga kažnjavao.“(Gafir, 5.) Abdurahman b. Ebu Lejla je rekao: „Nemoj raspravljati sa svojim bratom muslimanom, jer to ne donosi nikakvo dobro. Ja ne raspravljam sa svojim bratom, jer tako ću ga ili naljutiti ili ću ga u laž utjerati.“
Šafija je rekao: „Raspravljanje o vjerskom znanju otvrđuje srca i rađa inat.“ Ebu Umame je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ni jedan narod, nakon što je bio upućen, nije zalutao osim zbog toga što su se dali raspravljati.“ Zatim je proučio ajet: „To su ti naveli samo da bi se s tobom raspravljali, jer oni su narod svađalački.“ (Ez-Zuhruf, 53.)
- Samoljublje, egoizam i davanje prednosti svojim ličnim interesima i koristima nad onim općim i zajedničkim
Ovo su jedni od najčešćih uzroka razilaženja i razdora među muslimanima. Egoizam, pohlepa i gledanje samo svojih ličnih interesa i koristi prave nesagledive posljedice po muslimansku zajednicu, njenu snagu i kompaktnost. To je stanje onih duhovno i moralno slabašnih muslimana ovoga vremena, dok su preve generacije muslimana postupale potpuno drugačije. Oni su uvijek davali prednost onim općim interesima zajednice i ummeta i odustajali su od svojih stavova i mišljenja pa makar i smatrali da su u pravu i to sve radi dobrobiti i jedinstva zajednice muslimana. Jedan od takvih svijetlih primjera bio je i Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, unuk, a Alijin, radijallahu anhu, sin Hasan, koji je bio uzrokom pomirenja dvije velike skupine muslimana toga doba koje su se razišle i koje su bile u konfliktu. Iako je bio legitimno izabran za halifu muslimana i na toj poziciji ostao šest mjeseci, Hasan je ipak na kraju odustao od pozicije halife i prepustio je Muaviji i to sve radi zajedništva i pomirenja muslimana. Zaista je Hasan bio i ostao velikan ovoga ummeta. O njemu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, još prije tog pomirenja rekao: „Zaista je ovaj moj sin velikan. Allah će preko njega izmiriti dvije velike skupine muslimana.“
- Jedan od glavnih uzroka razilaženja i razdora među muslimanima je i slijepo slijeđenje i strogo preferiranje nekog mezheba ili nekih mezhebskih mišljenja, bez obzira na argumente iz osnovnih izvora islama; Kur’ana i Sunneta. Nažalost, od mezheba ili pravnih škola napravljene su religije, pa se danas muslimani u cijelom svijetu dijele po osnovi kojem mezhebu pripadaju, što ih svakako udaljava jedne od drugih. Nisu sporna mezhebska razilaženja u određenim pravnim pitanjima, međutim, sporna je mezhebska pristrasnost i nepodnošljivost među muslimanima koju je upravo ta pristrasnost i prouzrokvala.
Posljedice međumuslimanskog razdora
Negativne posljedice međumulimanskog razilaženja i razdora su kobne, teške i dugoročne. Najbolji svjedok posljedica međumuslimankog raskola i razdora je historija koja nam jasno kazuje i otkriva dimenzije tih posljedica, koje muslimani diljem islamskog ummeta i dan-danas osjećaju i trpe. Razilaženje i razdor prije svega prouzrokuje slabost svake vrste, a slabost privlači neprijatelje muslimana, što nam je historija više puta potvrdila. Pad Španije- Andaluzije, kraj Abasijskog hilafeta i na kraju slabljenje Osmanskog carstva i kasnije njegov nestanak uzrokovani su prije svega međumuslimanskim sukobima, razdorima i podjelama, što je značajno oslabilo moć i snagu muslimana i omogućilo njihovim dušmanima da ih tako slabe i nemoćne poraze i sruše. Kada ste slabi i nemoćni onda ste svakome lahak plijen. Uzvišeni Allah je rekao: „I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njeogovu i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali i budite strpljivi, jer Allaha je zaista sa onima koji su strpljivi.“ (El-Enfal, 46.)
Uzvišeni Allah ukorava i prijeti kaznom onima koji se razilaze i dijele, nakon što su im jasni Allahovi dokazi i znanje došli. Uzvišeni je rekao: „I ne budite kao oni koji su se podijelili i u mišljenju razišli nakon što su im već jasni dokazi došli. Njih čeka kazna velika.“ (Ali Imran, 105.) Prema tome, Allahov ukor i kazna su posljedice razilaženja među muslimanima, nakon jasnih i nepobitnih dokaza. I na kraju, zbog međusobnog razilaženja i razdora nestaju narodi, carstva i države, a što nam potvrđuje hadis od Ibn Mesuda u koje se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nemojte se razilaziti, jer oni koji su bili prije vas razišli su se pa su stradali.“