Rekao je Uzvišeni Allah: “…Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.” (Alu Imran, 97)
Većina islamskih učenjaka smatra da je ovim ajetom naređen hadž, dok drugi kažu da je njegova obaveznost naređena sljedećim ajetom: “Hadž i umru radi Allaha izvršavajte…” (El-Bekara, 196), međutim, prvo je mišljenje preče jer je naredba u njemu jasnije izražena. Na činjenicu da je hadž jedan od stubova islama i jedna od njegovih osnovnih komponenti, ukazuje i mnoštvo hadisa koji se prenose na tu temu, a u vezi s tim neupitno postoji i konsenzus svih muslimana. Hadž je barem jednom u životu obavezan obaviti šerijatski obveznik (ar. mukellef), a na to ukazuju jasni šerijatski tekstovi, kao i konsenzus koji se prenosi o tom pitanju. Onaj ko bi zanegirao eksplicitnu obaveznost hadža, takav bi uznevjerovao i nevjernik postao. U mnogim vjerodostojnim predajama koje prenosi Omer, radijallahu anhu, potvrđeno je da je rekao: “Onaj ko bude u stanju obaviti hadž, a ne obavi ga, takvome je nebitno da li će umrijeti kao židov ili kao kršćanin.”
Da bi hadž nekome bio stroga obaveza, on mora posjedovati opskrbu (dovoljno imetka), jahalicu (prijevozno sredstvo), mora biti zdrav i put mora biti siguran, a Allah najbolje zna.
- Od Ibn Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Islam se temelji na petero: svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, klanjanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadža i postu mjeseca ramazana.” Muttefekun alejhi.
Ovaj hadis naveden je i pojašnjen pod brojem 1075, u stotinu devedeset trećem poglavlju, “O naredbi da se o propisanim namazima strogo vodi računa”.
- Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, održao nam je hutbu i rekao: ‘O ljudi, uistinu vam je Allah naredio hadž pa ga obavljajte.’ Jedan od prisutnih upita: ‘Da li svake godine, o Allahov Poslaniče?’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, šutio je dok dotični pitanje nije ponovio tri puta, a zatim (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) reče: ‘Da sam odgovorio potvrdno, (hadž) bi bio obavezan (svake godine), a vi to ne biste bili u stanju ispuniti.’ Zatim je dodao: ‘Ne pitajte me za ono što vam ne spomenem jer uistinu su oni prije vas propali zbog toga što su puno zapitkivali i što su se sa svojim vjerovjesnicima razilazili. Kada vam nešto naredim, učinite od toga onoliko koliko ste u stanju učiniti, a ako vam nešto zabranim, toga se (u potpunosti) klonite.’” Muslim.
Dokumentacija hadisa
Bilježi ga Muslim, 1337.
Propisi, pouke i poruke
– Muslimanu koji je zadužen šerijatskim obavezama, hadž je strogo naređen samo jednom u životu. Na to ukazuju jasni šerijatski tekstovi, kao i idžma – jednoglasan stav islamskih učenjaka koji se prenosi na tu temu.
– Nijedan propis nije moguće utemeljiti sve dok ga šerijatski tekst ne potvrdi. Ono što još uvijek u šerijatskim tekstovima nije spomenuto niti tretirano, smatra se kao da i ne postoji, jer tu važi pravilo tzv. iskonske nezaduženosti i neopterećenosti bilo čim, a to znači da u osnovi čovjek nema nikakvih šerijatskih obaveza sve dok se one validnim šerijatskim putem ne potvrde. Zato pravilo glasi: ako se radi o nekim običnim stvarima i međuljudskim odnosima koji nisu u domenu ibadeta – bogougodnih djela, tu je sve dozvoljeno, osim onoga što je zabranjeno jasnim šerijatskim tekstom. Ako se pak radi o ibadetima, onda je osnova suprotna, tj. ništa od ibadeta ne smije se činiti (izmišljati i uvoditi) osim onoga što je Uzvišeni Allah naredio i pojasnio preko Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
– Zabranjeno je postaviti pitanje o nečemu što ne donosi nikakvu stvarnu korist, a odgovor na njega samo će rastužiti i opteretiti onoga ko ga je postavio. Ovakva su pitanja poput, recimo, pitanja da li je određena osoba u Džennetu ili Džehennemu, ili da li je otac određene osobe njen stvarni otac ili se ta osoba samo njemu pripisuje.[1] Također, u zabranjena pitanja spadaju i pitanja koja su provokativnog i omalovažavajućeg karaktera koja često postavljaju munafici, pitanja kojima se oholo zazivaju čuda i Allahova znamenja, što je bio mušrički običaj, pitanja o onome što je Uzvišeni Allah iz Svoje neizmjerne milosti prema Svojim robovima od njih sakrio i nepoznatim im učinio, kao naprimjer pitanje preciziranja datuma nastupanja Sudnjeg dana, ili pitanje o suštinskoj kakvoći duše, ili pitanja koja će biti razlogom propisivanja nečega što će muslimanima biti opterećenje i predstavljati im poteškoću, poput pitanja o hadžu koje je u prethodnom hadisu postavio dotični čovjek, raspitujući se da li je hadž obavezan svake godine ili ne.
– Nakon iznesenog, možemo kategorički ustvrditi da je sve ono što se tiče vjere islama, a što bi muslimani trebali znati i s time biti upoznati, neminovno i pojašnjeno u Kur’anu od strane Uzvišenog Allaha, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to je sve vjernicima i dostavio. Uzvišeni Allah definitivno najbolje zna šta je dobro za Njegove robove, pa ono u čemu je Uputa i korist, On im je to do u detalje pojasnio, te im svaki vjerski propis najpreciznije razjasnio, baš onako kako je On u Kur’anu rekao: “…Allah vam pojašnjava da ne zalutate…” (En-Nisa, 176). Zato su muslimani u nasušnoj potrebi da dobro razumiju ono što im govori Uzvišeni Allah i ono što im se prenosi od njihovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
– Vjernik, musliman, treba se fokusirati na izvršavanje strogih obaveza i izbjegavanje strogih zabrana, tragajući za svim onim što se prenosi od Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon toga, treba se istinski potruditi da to shvati, pa da u to, ako se radi o pitanjima akide – islamskog vjerovanja, bespogovorno povjeruje i prihvati, a ako se radi o praktičnim djelima, da ih sprovede u praksu shodno svojim mogućnostima, radeći naređeno i kloneći se zabranjenog. Tako će njegova briga i posvećenost biti fokusirani isključivo na činjenje svega spomenutog. Ovakvo stanje karakteriziralo je prve, odabrane generacije ummeta, koje su na opisani način tragali za znanjem Kur’ana i sunneta.
– Šerijatska je zabrana pravosnažnija i na većem stepenu pritvrđenosti od šerijatske naredbe, jer zabrana nije ničim uvjetovana niti ograničena, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…a ako vam nešto zabranim, toga se (u potpunosti) klonite”, dok je naredba da se nešto učini uvjetovana mogućnošću, tj. sposobnošću da se to učini, što se vidi iz Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Kada vam nešto naredim, učinite od toga onoliko koliko ste u stanju učiniti…”.
– Naredba da se čovjek kloni zabrana nije ništa drugo do zahtjev da se ne poduzima ništa što je zabranjeno, tj. insistira se na tome da se čovjek zadrži na prirodnom stanju koje je osnova, što je sasvim moguće i ostvarivo, pa to ne sadrži opterećivanje preko čovjekovih mogućnosti. Što se pak tiče naredbe da se nešto učini, ona traži konkretno djelovanje, što opet zahtijeva prisutnost određenih povoda i ispunjenje određenih uvjeta od kojih neke ponekad nije moguće ispuniti niti ostvariti. Zbog svega toga, naredba da se neko djelo učini, uvjetovana je mogućnošću i sposobnošću pojedinca da ga obavi.
– Onaj ko ne bude u stanju da neku naredbu izvrši u potpunosti, a sposoban je da obavi barem jedan njen dio, onda će tu naredbi izvršiti u onom omjeru koliko je za to sposoban i koliko mu to prilike dozvoljavaju, i obaveza mu je tako postupiti.
– Hadis jasno ukazuje na to da islam maksimalno olakšava vjernicima i da se on u globalu zasniva na olakšicama i rasterećenju njegovih sljedbenika.
– Isto tako, ovaj hadis nedvojbeno pokazuje koliko je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio milostiv, pažljiv i brižan prema sljedbenicima svoga ummeta, da mu je vrlo teško padalo to što će na muke udarati, te da je jedva čekao da pođu Pravim putem i da je prema svima njima bio blag i milostiv.
- Također, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan je koje je djelo najbolje, pa je odgovorio: ‘Iman (vjerovanje) u Allaha i Njegovog Poslanika.’ ‘A koje (djelo) nakon toga?’, upita neko. ‘Džihad (borba) na Allahovom putu’, odgovori on. Nakon toga opet je upitan: ‘A koje (djelo) nakon toga?’ ‘Hadž mebrur’, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.” Muttefekun alejhi.
Mebrur je onaj hadž za vrijeme kojeg onaj ko ga obavlja ne čini šerijatske prijestupe.
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 3/381, i Muslim, 83.
Manje poznata značenja
mebrur – hadž koji je primljen kod Uzvišenog Allaha jer za vrijeme njega nisu počinjeni nikakvi grijesi niti prijestupi.
Propisi, pouke i poruke
– Iman, tj. islamsko vjerovanje, u globalu je dozvoljeno nazvati djelom, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je upitan o tome koje je djelo najbolje, odgovorio: “Iman…”.
– U hadisu je pojašnjeno da se dobra djela međusobno razlikuju po vrijednosti.
– Onaj ko se bude borio na nekom drugom putu mimo Allahovog puta, takvome to djelo neće biti primljeno.
- Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko obavi hadž ne čineći refes i ne čineći grijehe, vraća se kući (čist od grijeha) kao na dan kada ga je majka rodila.” Muttefekun alejhi.
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 3/382, i Muslim, 1350.
Manje poznata značenja
refes – intimni odnos, a odnosi se i na sve ono što aludira na taj čin. Isto tako, refes označava i bestidan govor, te sve ono što u kontekstu intime čovjek želi i traži od svoje supruge.
Propisi, pouke i poruke
– Hadž čisti čovjeka od svakog oblika refesa, bestidnosti i griješenja.
– Hadž mebrur je jedan od uzroka brisanja grijeha i prijestupa.
– Svaki se čovjek rađa čist od grijeha i on neće odgovarati za tuđe grijehe.
[1] Ovakva su pitanja neki ljudi postavljali poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. (op. prev.)
_____________
Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”
Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali
Preveo: Amir Durmić
Redaktura: Abdulvaris Ribo
Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović