Ibn Kajjim el-Dževzijja, Allah mu se smilovao, u svom djelu Zadul-mead, 2/86–87, rekao je sljedeće: “Imajući u vidu da ispravnost srca i njegova ustrajnost na njegovom putu do Uzvišenog Allaha zavisi od obima njegove posvećenosti Allahu i popravljanja njegovog općeg stanja kako bi Mu se predalo potpuno, oporavak srca i poboljšanje njegovog stanja postiže se samo uz potpunu posvećenost Uzvišenom Allahu. Pretjerano konzumiranje jela i pića, prekomjereno druženje s ljudima, previše priče i spavanja, stvari su koje samo povećavaju nesređenost srca i pogoršavaju njegovo stanje, čine ga rastrojenim i odvode ga da besciljno luta, te ga odvraćaju od puta ka Uzvišenom Allahu, usporavajući ga na tom putu ili ga u potpunosti zaustavljajući. Zbog svega ovoga, Svemoćni i Premilosni Allah, iz Svoje neograničene milosti, Svojim je robovima naredio post koji će ih osloboditi viška hrane i tečnosti, i iz njihovih srca eliminirati spletove prohtjeva i strasti koji ga onesposobljavaju i usporavaju na njegovom putu ka Uzvišenom Allahu. Posta je naredio onoliko koliko je čovjeku potrebno, tj. u onoj mjeri u kojoj će mu on biti od koristi i na ovom i na budućem svijetu, koji mu neće škoditi i koji mu se neće ispriječiti na putu ostvarivanja njegovih ovosvjetskih i onosvjetskih interesa.
Također, propisao im je i itikaf čiji je prvenstveni cilj i osnovna svrha da se srce u potpunosti posveti Uzvišenom Allahu, da Mu se usrdno preda, da se s Njim osami i da se u potpunosti distancira od stvorenja, okrećući se tako samo Njemu Uzvišenom. Na takav će način Uzvišeni Allah postati Onaj koga on stalno spominje, prema kome konstantno izražava neograničenu ljubav i prema kome se usmjerio i usredotočio, pa će sve to zajednički u njegovom srcu zamijeniti postojeće brige i misli i nadvladati ih. Allah će postati njegova jedina briga, misli će mu biti usmjerene samo ka Njemu, i jedino o čemu će razmišljati jeste na koji će način postići Njegovo zadovoljstvo i kako će Mu se približiti. Tako će prisnost s ljudima zamijeniti prisnošću s Allahom Uzvišenim, pa će tu bliskost i prijateljstvo sa Stvoriteljem pripremiti za dan apsolutne samoće i otuđenosti u kaburu, kada nikakvog prijatelja neće imati, niti će se mimo Njega ikome moći obradovati. To je ustvari i najveća intencija i svrha itikafa.
Pošto se ta svrha upotpunjuje samo s postom, itikaf je i propisan u najodabranijim danima posta, tj. u zadnjih deset dana mjeseca ramazana. Od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ne prenosi se da je ikada bio u itikafu a da nije postio, štaviše, Aiša, radijallahu anha, rekla je: ‘Nema itikafa bez posta’. Svevišnji Allah nigdje nije spomenuo itikaf bez posta, niti ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ikada prakticirao osim kada je postio…”
Poglavlje dvije stotine trideset drugo
VRIJEDNOST ITIKAFA
- Od Ibn Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio je u itikafu zadnjih deset dana ramazana.” Muttefekun alejhi.
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 4/271, i Muslim, 1171.
Manje poznata značenja
itikaf – sa leksičkog aspekta, ova riječ označava privrženost ili potpunu posvećenost nekom mjestu, pa je osoba koja jedan duži vremenski period besprekidno boravi u džamiji s namjerom da ibadeti Uzvišenom Allahu i nazvana mutekifom – onim koji se odao i posvetio džamiji, ili akifom – onim koji se vezao za džamiju.
Propisi, pouke i poruke
– U itikafu se može boraviti u bilo kojem periodu u toku godine. U hadisu koji bilježe Buhari i Muslim navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u itikafu boravio zadnjih deset dana mjeseca ševvala.
– U itikaf je najbolje ući u zadnjih deset dana mjeseca ramazana jer je to bila Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, ustaljena praksa.
- Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio u itikafu zadnjih deset dana mjeseca ramazana (i tako je činio) sve dok mu Uzvišeni Allah nije uzeo dušu, a potom su, nakon njegove smrti, boravak u itikafu prakticirale njegove supruge.” Muttefekun alejhi.
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 4/271, i Muslim, 1172 i 5.
Propisi, pouke i poruke
– Pohvalno je i vrlo poželjno da musliman bude ustrajan u činjenju dobrih djela i raznih vidova dobročinstva koje je inače navikao da radi.
– Ženi je dozvoljeno da boravi u itikafu sa svojim mužem, pa čak i sama, ali za njen samostalan boravak u itikafu postavljeno je nekoliko uvjeta: da za to ima dozvolu svog velijja – šerijatskog staratelja, da bude sigurna i sačuvana od raznih vidova smutnji, i da se u toku itikafa ne osamljuje sa muškarcima koji joj nisu mahremi. Na ove uvjete ukazuju mnogobrojni šerijatski tekstovi koji se prenose na ovu temu, a iz kojih se izvodi opće šerijatsko pravilo koje glasi: Otklanjanje štete preče je od pribavljanja koristi.
– Majke vjernika trudile su se i vodile računa o oživljavanju Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta.
- Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, svakog bi ramazana u itikafu proveo po deset dana, a u godini u kojoj će umrijeti (preseliti na ahiret) u itikafu je proveo dvadeset dana.” Buhari.
Dokumentacija hadisa
Bilježi ga Buhari, Fethul-Bari, 4/284–285.
Propisi, pouke i poruke
– Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je upoznat sa svojim skorim preseljenjem na ahiret pa je zbog toga želio povećati svoja dobra djela kako bi pripadnicima svoga ummeta ukazao na to da se činjenju dobrih djela naročito treba posvetiti u periodu kada čovjek dostigne životni vrhunac, tj. kada mu se približi smrt, a sve to kako bi se sa Allahom susreli u periodu kada su na najvećem mogućem stepenu vjerovanja.
– U itikafu je dozvoljeno boraviti i više od deset dana, što, isto tako, podrazumijeva da je itikaf dozvoljeno obavljati i u drugim mjesecima, mimo zadnjih deset dana ramazana.
______________________
Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”
Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali
Preveo: Amir Durmić
Redaktura: Abdulvaris Ribo
Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović