Rekao je Uzvišeni Allah: “Obavljajte namaz i dajite zekat.” (El-Bekara, 43)
Uzvišeni Allah u ovom ajetu Svojim robovima naređuje da klanjaju namaz i da daju zekat spominjući ove dvije obaveze zajedno, jednu uz drugu, što je inače vrlo čest slučaj u Kur’anu. To svakako ukazuje na vrijednost i važnost izdvajanja zekata jer je on imovinska obaveza.
I rekao je Uzvišeni: “A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju, i da zekat daju; a to je ispravna vjera.” (El-Bejjina, 5)
Ovaj ajet prethodno smo pojasnili i prokomentirali u prvom poglavlju, “Iskrenost i srčano donošenje nijeta u svim djelima, javnim i tajnim”.
Također, rekao je Uzvišeni Allah: “Ti uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim učiniš.” (Et-Tevba, 103)
Svevišnji Allah naređuje Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da od njihovog imetka i dobara koja posjeduju uzme zekat i na taj ih način očisti i učini blagoslovljenim. Ovaj je ajet općeg karaktera, bez obzira što ima i onih koji kažu da se zamjenica u riječima “dobara njihovih”, odnosi samo na one koji su priznali svoje grijehe i koji su svoja dobra djela pomiješali sa nevaljalim.[1] Zato su određene grupacije beduina koje su nakon Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti odbile davati zekat, svoj stav pravdale pojašnjenjem kako se zekat ne daje imamu, tj. islamskom vrhovnom poglavaru, već da je to bilo isključivo pravo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i nikoga osim njega, navodeći pri tome kao dokaz početak prethodno citiranog ajeta: “Ti (o Muhammede) uzmi od dobara njihovih zekat…”.
Ovo njihovo potpuno neutemeljeno i apsolutno nakaradno tumačenje opovrgnuo je Ebu Bekr i drugi ashabi, radijallahu anhum, te su se protiv njih oružano borili sve dok zekat nisu počeli davati halifi muslimana isto onako kako su ga davali i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio živ. U tom kontekstu Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao je: “Tako mi Allaha, kada bi mi uskratili davanje samo jednog bravčeta (u drugoj verziji navodi se: “…kada bi mi uskratili davanje samo jednog konopa kojim se sputavaju životinje…”), a koje su na ime zekata davali Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ja bih protiv njih poveo bitku zbog te utaje.
Zekat čisti dušu od škrtosti i tvrdičluka, a tijelo od grijeha, pa se zbog toga sadaka i zove “ljudskom prljavštinom”, jer ih ona čisti od njihovih grijeha.
Isto tako, zekat čisti i oplemenjuje dušu siromaha jer ga udaljava od zavisti, mržnje i neprijateljstva spram bogatih. Zekat ga podstiče i na to da želi svako dobro svojoj braći muslimanima koji su bogati i imućni, a sve to opet utječe i doprinosi formiranju jednog stabilnog i općekorisnog društva u kojem se pojedinci brinu jedni o drugima i međusobno se potpomažu u svim vidovima dobra i bogobojaznosti.
- Od Ibn Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Islam se temelji na petero: svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, na klanjanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadža i postu mjeseca ramazana.” Muttefekun alejhi.
Ovaj hadis naveden je i pojašnjen pod brojem 1075, u stotinu dvadeset trećem poglavlju, “O naredbi da se o propisanim namazima strogo vodi računa i o najstrožoj zabrani i velikoj prijetnji onome ko ih bude izostavljao”.
- Od Talhe b. Ubejdullaha, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao je neki čovjek iz Nedžda[2] razbarušene kose. Čuli smo njegov gromoglasni glas, ali nismo razumjeli šta govori sve dok se nije približio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Pitao ga je o islamu, na što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘To je pet namaza u toku jednog dana i noći.’ Čovjek upita: ‘Ima li još nekih (namaza) da sam ih obavezan (klanjati) osim tih?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Nema, osim ukoliko želiš (klanjati) nafile.’ Zatim mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘I post mjeseca ramazana’, a čovjek ga upita: ‘Ima li još nekog (posta) da mi je obavezan osim njega (ramazanskog)?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Nema, osim ukoliko želiš postiti dobrovoljno.’ Zatim mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo zekat, a on upita: ‘Ima li još kakvog (obaveznog udjeljivanje imovine) osim toga?’, na što mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: ‘Ne, osim (ukoliko budeš želio udjeljivati) dobrovoljno.’ Nakon toga, ovaj se čovjek okrenu i reče: ‘Tako mi Allaha, na ovo neću ništa dodavati, niti ću šta od toga oduzimati!’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to reče: ‘Ako je istinu rekao (i tako postupi), spasio se.’” Muttefekun alejhi.
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 1/106, i Muslim, 11.
Napomena: U jednoj predaji koju bilježi Muslim u svom Sahihu, 11 i 9, navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na kraju ovog hadisa rekao: “…Spasio se, njegovog mi oca, ako je istinu rekao (i ako postupi kako je obećao)!”, ili je rekao: “…ući će u Džennet, njegovog mi oca, ako je istinu rekao!”[3] Ova je predaja šāz – iznimna.
Manje poznata značenja
razbarušene kose – raščupan i nepočešljan.
čuli smo njegov gromoglasni glas – jak i prodoran govor koji je ponovio više puta jer je bio udaljen od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Propisi, pouke i poruke
– Hadis ukazuje na grubost i neuglađenost beduina.
– Svako onaj ko je čuo za islam i primio ga, nastojao je da sazna i nauči njegove propise, a na tom je putu prelazio puste i nenaseljene predjele samo kako bi se podučio svojoj vjeri, pa makar se radilo i o običnom beduinu.
– U jednom danu i noći postoji pet strogo naređenih i obaveznih namaza.
– Hadis ukazuje i na vrijednost nafila te pojašnjava da su nafile u suštini bedem kojim vjernik štiti farzove i popunjava njihove nedostatke. Na ovo ukazuju mnogi vjerodostojni hadisi koji o tome direktno govore.
– Strogo naređeni post je post mjeseca ramazana.
– Hadis podstiče na dobrovoljni post.
– Zekat je jedno od osnovnih obilježja vjere islama i jedan od njegovih ruknova tj. temelja.
– Onaj ko dosljedno bude izvršavao stroge vjerske dužnosti, tj. farzove, takav će biti spašen, ali samo u slučaju da je bio iskren u svom vjerovanju i očekivanju Allahove nagrade, pa makar i ne činio nafile.
Napomene:
- U ovom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dotičnom beduinu nije spomenuo izgovaranje kelimei-šehadeta jer je znao da mu je to poznato, ili iz razloga što je smatrao da ga on pita o praktičnim, a ne o verbalnim komponentama islama, tj. o onome što se radi, a ne o onome što se izgovara.
- Također, ovdje nije spomenut hadž. Možda u tom vremenu još uvijek nije ni bio propisan, ili je pak prenosilac hadisa jednostavno sažeo hadis i izostavio jedan njegov dio.
1208. Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao Muaza, radijallahu anhu, u Jemen i rekao mu: “Pozovi ih da posvjedoče da nema drugog istinskog boga osim Allaha i da sam ja Allahov poslanik. Ako se tome pokore i povinuju, onda ih obavijesti da ih je Allah zadužio sa pet namaza u toku dana i noći. Ako se tome pokore, onda ih obavijesti da im je Allah propisao sadaku (zekat) koja se uzima od njihovih bogatih i daje njihovim siromašnim.” Muttefekun alejhi.
Ovaj hadis naveden je i pojašnjen pod brojem 208, u dvadeset šestom poglavlju, “Zabrana nasilja i obaveza njegovog sprečavanja”.
- Od Ibn Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne budu svjedočili da nema drugog istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, i sve dok ne budu klanjali namaz i davali zekat. Kada to učine, od mene su sačuvali svoje živote i imetke, osim kada se ogriješe o propise islama, a njihov konačan obračun pripada Allahu Uzvišenom.” Muttefekun alejhi.
Ovaj hadis naveden je i pojašnjen pod brojem 390, u četrdeset devetom poglavlju, “Suđenje ljudima prema vanjštini, a Allahu će odgovarati za ono što kriju u svojim dušama”.
- Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Nakon što je umro Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a u vrijeme hilafeta Ebu Bekra, radijallahu anhu, kada su se od vjere odmetnule skupine beduina, i nakon što je Omer, radijallahu anhu, upitao (Ebu Bekra, radijallahu anhu): ‘Kako ćeš se boriti protiv (tih) ljudi kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: -Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne budu svjedočili da nema drugog istinskog boga osim Allaha, a oni koji tako postupe, od mene su sačuvali svoje živote i imetke, osim kada se ogriješe o propise islama, a njihov konačan obračun pripada Allahu Uzvišenom?!’, Ebu Bekr, radijallahu anhu, na to je odgovorio: ‘Tako mi Allaha, ja ću se odlučno boriti protiv svakog onog ko napravi razliku između obaveze klanjanja namaza i davanja zekata, jer je uistinu zekat pravo koje se nalazi u imetku. Tako mi Allaha, kada bi uskratili davanje uzice za vezanje životinja koju su na ime zekata davali Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ja bih protiv njih poveo bitku zbog te utaje.’ Omer, radijallahu anhu, (kasnije) je rekao: ‘Tako mi Allaha, tada sam vidio da je Uzvišeni Allah Ebu Bekrova prsa raširio i nadahnuo ih borbom (protiv onih koji su odbili dati zekat), i shvatio sam da je ta njegova odluka ispravna.’” Muttefekun alejhi.
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 3/262, i Muslim, 20.
Manje poznata značenja
uzice – konopac kojim se sputava deva.
Propisi, pouke i poruke
– Hadis ukazuje na vrijednost i odlike Ebu Bekra, radijallahu anhu, na njegovu izuzetnu razboritost i veliko znanje u vjeri, kao i na njegovu postojanost u izvršavanju onoga što je Uzvišeni Allah naredio.
– Uzvišeni Allah uputio je Ebu Bekra, radijallahu anhu, na ispravno rješenje u pogledu ovog pitanja, ukazavši tako na njegovu vrijednost, na njegov prosvijetljeni um i razborito promišljanje.
– Hadis ukazuje i na legitimnost kijasa, tj. analogije, jer je Ebu Bekr, radijallahu anhu, strogo zabranio pravljenje razlike između namaza i zekata, čiji je propis u suštini vrlo sličan, rekavši: “Tako mi Allaha, ja ću se odlučno boriti protiv svakog onog ko napravi razliku između obaveze klanjanja namaza i davanja zekata…”.
– Muslimanima je propisana borba sve dok se u svim dijelovima Zemlje ne uspostavi institucija tevhida – čistog monoteizma, tj. sve dok se na njoj ne bude obožavao samo Allah i niko drugi osim Njega.
– U hadisu se ukazuje na vrijednost kelimei-šehadeta, tj. verbalne potvrde iskrenog vjerovanja, i pojašnjava se da je onome ko ove riječi izgovori zagarantirana sigurnost i nepovredivost imetka i života.
– Hadis upućuje na to da se na ovome svijetu prema ljudima trebamo odnositi i o njima donositi sud na osnovu pojavnog, tj. shodno onome kako oni javno postupaju i kako se ponašaju, a samo Uzvišeni Allah zna šta oni misle i šta u sebi kriju, i On na Sebe preuzima brigu o tome.
– Pokajanje murteda – otpadnika od vjere, prihvata se i ono je legitimno.
– Legitimnost i ispravnost stava koji je o ovom pitanju zauzeo Ebu Bekr, radijallahu anhu, potvrđuje hadis čiju su vjerodostojnost potvrdili i Buhari i Muslim, a u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne budu svjedočili da nema drugog istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, i sve dok ne budu klanjali namaz i davali zekat. Kada to učine, od mene su sačuvali svoje živote i imetke, osim kada se ogriješe o propise islama, a njihov konačan obračun pripada Allahu Uzvišenom.” Međutim, i pored nedvosmislenosti i jasnosti ovog hadisa, njegova suštinska poruka ostala je skrivena i nejasna nekima od ashaba koji su osporili Ebu Bekrov potez. Ovo je najbolji dokaz da je vrlo moguće da neki segmenti i dijelovi Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta ponekad ostanu skriveni i nekima od najuglednijih ashaba, radijallahu anhum, a da u isto vrijeme budu jasni drugima. Zbog svega ovoga, ukoliko u pogledu nekog pitanja postoji jasan i nedvosmislen dokaz iz Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta, tada ne treba mnogo obraćati pažnju na mišljenja koja mu oponiraju, bez obzira što će se ona ponekad činiti jaka i bez obzira što će se oni koji ih zastupaju njihovu ispravnost pravdati riječima: “Kako bi taj sunnet inače ostao nepoznat i skriven tome i tome?”
- Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je neki pustinjak došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: “O Allahov Poslaniče, uputi me na neko djelo koje ako uradim, ući ću u Džennet.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Obožavaj Allaha i ne pripisuj Mu druga, klanjaj namaz, daji zekat koji ti je strogo propisan i posti mjesec ramazan.” Pustinjak reče: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ja ništa na ovo (što si spomenuo) neću dodavati.” Kada se (pustinjak) okrenuo i otišao, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Koga raduje da gleda u čovjeka (koji će biti) od stanovnika Dženneta, neka gleda u ovoga.” Muttefekun alejhi.
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 3/261, i Muslim, 14.
Propisi, pouke i poruke
– Pojašnjenje ovog hadisa vidjeti u komentaru hadisa koji prenosi Talha b. Ubejdullah, a koji je prethodio u istom ovom poglavlju pod brojem 1207.
- Od Džerira b. Abdullaha, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Prisegnuo sam Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ću klanjati namaz, davati zekat i da ću savjetovati svakog muslimana.” Muttefekun alejhi.
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 3/267, i Muslim, 56.
Propisi, pouke i poruke
– Davanje prisege Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na islam nije potpuno niti prihvatljivo osim uz obavezivanje na davanje zekata, a onaj ko zekat bude uskratio i odbio da ga dadne, takav je iznevjerio ugovor i poništio prisegu koju je dao. Zekat je u ovom hadisu posebno spomenut pa je njegova obaveznost na takav način i posebno naglašena. Naime, prisegnuti Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, automatski znači obavezati se na činjenje svega onoga što je vadžib – obavezno, a posebnim spominjanjem zekata u ovom hadisu želi se ukazati na njegovu važnost i eksplicitnost.
– Pokajanje određene osobe od nevjerstva nije legitimno, niti se ta osoba uključuje u okvire islamskog bratstva sve dok ne počne s obavljanjem namaza i davanjem zekata.
– Savjetovanje svakog muslimana vjerovjesnička je oporuka.
- Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema nijednog čovjeka koji posjeduje zlato ili srebro, a koji na njih ne bude davao ono što je na ime njih obavezan davati (zekat), a da mu na Sudnjem danu neće biti iskovane ploče od vatre i da na njih neće biti bačen u vatri džehennemskoj, pa će mu tako biti prženi bokovi, njegova prednja strana i leđa. Kada se god (ti dijelovi tijela) ohlade, opet će iznova biti prženi u danu koji traje pedeset hiljada godina, i tako će biti sve dok se ljudima ne presudi i dok mu ne bude pokazan put (koji vodi) ili u Džennet ili u Vatru.”
Tada neko upita: “A šta je sa devama, o Allahov Poslaniče?”, a on reče: “Nema ni vlasnika deva koji ne bude držao do prava do kojeg je u pogledu njih obavezan držati – a jedno od tih prava jeste i da ih pomuze na dan njihovog dolaska na pojilo – a da zbog toga na Sudnjem danu neće svojom prednjom stranom biti oboren licem prema tlu na ravnu i prostranu ledinu, na kojoj nijedno mladunče deve neće biti izgubljeno, pa će ga one (deve) gaziti svojim papcima i gristi ga svojim ustima. Kada i posljednja pređe preko njega, ona prva ponovno će krenuti i to u danu koji će trajati pedeset hiljada godina, sve dok se robovima ne presudi i sve dok on ne vidi svoj put: ili u Džennet ili u Vatru.”
Neko opet upita: “A šta je sa govedima i ovcama, o Allahov Poslaniče?”, a on reče: “I vlasnik goveda i ovaca koji ne bude davao ono što je na njih obavezan davati, na Sudnjem će danu svojom prednjom stranom biti oboren licem prema tlu na ravnu i prostranu ledinu, na kojoj ama baš nijedna od njih (krava i ovaca), ni ona usukanih rogova, ni ona šukasta, ni ona slomljenih rogova, neće biti izgubljena, pa će ga one bosti svojim rogovima i gaziti svojim papcima. Kada i posljednja od njih pređe preko njega, ona prva će ponovno krenuti i to u danu koji će trajati pedeset hiljada godina, sve dok se robovima ne presudi i sve dok on ne vidi svoj put: ili u Džennet ili u Vatru.”
Prisutni upitaše: “A šta je sa konjima, o Allahov Poslaniče?”, a on reče: “Tri su vrste konja: za jednu od njih čovjek će imati nagradu, druga vrsta bit će mu zaštita, a za treću vrstu bit će kažnjen. Grijeh i kaznu imat će za one konje koje bude držao radi hvalisanja, licemjerstva i neprijateljstva prema muslimanima, i zbog tih konja bit će kažnjen. Zaštita će mu biti oni konji koje bude držao i timario s ciljem da ih upotrijebi u borbi na Allahovom putu i ne zaboravi Allahovo pravo u njihovim leđima i njihovim vratovima, i ova vrsta konja bit će mu zaštita. Što se tiče konja za koje će čovjek imati nagradu, to su oni konji koje čovjek bude držao i timario s ciljem da ih upotrijebi u borbi na Allahovom putu i za zaštitu muslimana. Ako (takve konje) bude napasao na livadi ili u bašti, šta god popasu privezani na toj livadi ili bašti, to će mu se pisati u dobra djela, pa čak i svaki list koji pojedu i svu količinu mokraće koju izmokre, sve će mu se to uračunati u njegova dobra djela. Ukoliko (ti konji) prekinu uže kojim su povezani, pa otrče na brežuljak ili dva, vlasniku se i za njihov izmet i stope računaju dobra djela. Ako ih njihov vlasnik provede pored rijeke pa se iz nje napiju, a on nije ni namjeravao da ih napoji, čak će mu i za to Uzvišeni Allah upisati onoliku količinu dobrih djela koja je srazmjerna količini vode koju su popili.”
Ashabi upitaše: “A šta je s magarcima, o Allahov Poslaniče?”, a on reče: “O magarcima mi nije objavljeno ništa osim ovog neponovljivog i sveobuhvatnog ajeta: ‘Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga’ (Ez-Zilzal, 7–8).” Muttefekun alejhi. Ovo je Muslimova verzija.
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 3/267, i Muslim, 987.
Manje poznata značenja
prostrana ledina – ravna i prostrana pustinja.
mladunče deve – devino mlado koje je odbijeno od dojenja.
usukanih rogova – čiji su rogovi izvijeni i izmotani.
šukasta – bez rogova.
slomljenih rogova – čiji je rog oštećen ili slomljen.
papci – naziv za prste kod životinja iz porodice papkara.
livada – zemljana površina bogata travom i jestivim rastinjem.
uže kojim su povezani – to je dugi konopac čiji je jedan kraj privezan za kolac, a njegov drugi kraj za prednju ili zadnju nogu konja. Na taj način konj kruži oko kolca za koji je privezan pasući travu na pašnjaku.
neponovljivog i sveobuhvatnog ajeta – onaj koji je jedinstven u svom značenju i kojem nema premca, i onaj koji obuhvata svaki vid dobročinstva i lijepih djela.
Propisi, pouke i poruke
– Obaveznost davanja zekata je kategorična, a onaj ko uskrati zekat i ne bude ga davao, takav je sebe izložio kazni Uzvišenog Allaha jer je to bila njegova stroga dužnost i obaveza.
– Onaj ko bude posjedovao određenu vrstu imetka i na nju ne bude davao zekat, na Sudnjem će danu biti kažnjen upravo tom vrstom imetka na koju nije davao zekat.
– U hadisu je pojašnjeno da opisana kazna u suštini nije džehennemska kazna, već je ta kazna ustvari neka vrsta uvoda u istinsku džehennemsku kaznu, jer je u hadisu rečeno da će spomenute vrste životinja dotičnu osobu gaziti i udarati sve dok robovima ne bude izrečena konačna presuda, a i ta osoba svakako spada među njih.
– Dan u kojem će se sprovesti konačni sud na kojem će ljudima biti presuđeno trajat će pedeset hiljada godina.
– U hadisu su pojašnjene i nagrade koje pripadaju onome ko bude držao konje s namjerom da ih upotrijebi u borbi na Allahovom putu.
– U hadisu je pojašnjen i propis zekata na magarce, kao i propis svega onoga o čemu ne postoji šerijatski tekst koji posebno tretira to pitanje, te da to potpada pod općenitost sljedećeg ajeta: “Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga” (Ez-Zilzal, 7–8).
_____________
Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”
Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali
Preveo: Amir Durmić
Redaktura: Abdulvaris Ribo
Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović
[1] Ovo se tiče prethodnog ajeta koji glasi: “A ima i drugih koji su grijehe svoje priznali i koji su dobra djela s drugima koja su loša izmiješali, njima će, može biti, Allah oprostiti jer Allah prašta i samilostan je.” (op. prev.)
[2] Nedžd, doslovno Visoravan, središnja je regija Arapskog poluotoka. Cjelokupna površina regije nalazi se u Saudijskoj Arabiji. Administrativno, ovu regiju čine pokrajine: Kasim, Hail, Rijad i dijelovi Istočne pokrajine. (op. prev.)
[3] Ovom rečenicom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ni u kojem slučaju nije htio izreći zakletvu, koja je u ovom obliku islamom zabranjena, kako bi to možda neko mogao pomisliti. Naime, ovdje se radi o frazi koju su Arapi imali običaj izgovarati kao vid uzrečice, a ne zakletve. Vidjeti: Nevevi, Šerhu Sahihi Muslim, 11/105. (op. prev.)