Rekao je Uzvišeni Allah: “I Ibrahim ostavi u emanet to sinovima svojim, a i Jakub: ‘Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drukčije nego kao muslimani!’ Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: ‘Kome ćete se, poslije mene, klanjati?’ ‘Klanjat ćemo se’, odgovorili su, ‘Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu Jedinome! I mi se Njemu pokoravamo.’” (El-Bekara, 132–133)
Ibrahim, alejhis-selam, prisni Allahov prijatelj, oporučio je svojim sinovima da slijede put i pravac islama, tj. put potpunog pokoravanja Uzvišenom Allahu, a to je učinio iz silne ljubavi prema ovoj čistoj i jedinoj ispravnoj vjeri. Oni su ispovijedali islam i brižno ga čuvali sve do trenutka kada bi napustili ovaj svijet. Međutim, i oni su dalje svojim potomcima oporučivali i u emanet ostavljali vjeru istine, koju bi i oni prihvatali i slijedili i Allahu se u svemu pokoravali.
Hadisi na ovu temu jesu sljedeći:
- Od Zejda b. Erkama, radijallahu anhu, ashaba koji je prednjačio u ukazivanju poštovanja i počasti Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, porodici, prenosi se da je rekao: “Jednom prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je i obratio nam se prigodnim govorom. Zahvalio je Allahu i pohvalio Ga, te nas opomenuo i podsjetio, a zatim rekao: ‘O ljudi, ja sam samo čovjek, a približilo se vrijeme kada će mi doći izaslanik moga Gospodara (Melek smrti) pa ću mu se odazvati. Ostavljam vam dva velika i teška emaneta: prvi je Allahova Knjiga, u kojoj je svjetlost i uputa, pa se nje čvrsto prihvatite i za nju se držite.’ Zatim je podsticao na slijeđenje Allahove Knjige i neophodnost njene primjene u životu, a potom je rekao: ‘I ostavljam vam ehlul-bejt, svoju porodicu. Allahom vas opominjem i podsjećam u pogledu svoje porodice…’” Muslim. Ovaj smo hadis u cijelosti već citirali.
Hadis je naveden i pojašnjen pod brojem 346 u četrdeset trećem poglavlju, “Ukazivanje posebne počasti porodici Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pojašnjenje njihove vrijednosti”.
- Od Ebu Sulejmana Malika b. El-Huvejrisa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Došli smo kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a svi smo bili mladići jednakih godina. Ostali smo kod njega dvadeset noći. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je milostiv i brižan, pa je pomislio da smo se zaželjeli svojih porodica. Upitao nas je o tome koga smo ostavili kod kuće od članova naših porodica. Kada smo ga o tome obavijestili, on reče: ‘Vratite se svojim porodicama i ostanite kod njih. Podučite ih i pojasnite im dužnosti koje moraju obavljati. Te i te namaze obavljajte u to i to vrijeme.[1] Kada nastupi vrijeme nekog namaza, neka jedan od vas prouči ezan, a neka vas u namazu kao imam predvodi onaj koji je među vama najstariji.’” Muttefekun alejhi.
U dodatku verzije koju bilježi Buhari navodi se: “…i klanjajte onako kako ste mene vidjeli da klanjam.”
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 2/110, i Muslim, 674. Dodatak hadisa bilježi Buhari, Fethul-Bari, 2/111.
Propisi, pouke i poruke
– Mladi ljudi imaju najviše snage i elana da uče i putuju s ciljem stjecanja znanja.
– Onaj ko želi učiti i spoznavati, mora tragati za znanjem i spoznajom, a uz to, mora biti strpljiv i spreman da radi znanja napusti porodicu i drage osobe.
– Kada se učenik vrati među svoj narod, on je obavezan podučavati ih i prenositi im stečeno znanje, naravno, ukoliko su oni na manjem stupnju znanja od njega.
– Vrijeme obavljanja strogo propisanih – farz-namaza, precizno je definirano, a ova je vremena moguće spoznati jedino stjecanjem šerijatskog znanja.
– Ljude će u namazu predvoditi onaj ko ima najviše znanja o Allahovoj Knjizi i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Međutim, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovoj je skupini mladića naredio da ih u namazu predvodi onaj koji je među njima najstariji iz razloga što su svi oni u isto vrijeme kod njega učili i pomno stjecali znanje, pa je njihov nivo znanja bio gotovo identičan. Dakle, kako nije postojao drugi parametar po kojem bi izdvojili nekoga da ih predvodi u namazu, tako su svog imama odabrali na osnovu starosne dobi.
– Osoba koja obavlja namaz mora to činiti na način kako je to činio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
– Iz hadisa se još zaključuje koliko je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio blag i milostiv prema svojim drugovima, kao i prema čitavom ummetu.
- Od Omera b. Hattaba, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zatražio sam dozvolu da obavim umru, pa mi je on to dozvolio, rekavši: ‘Brate moj, nemoj nas zaboraviti u svojim dovama!’ Nakon toga, rekao mi je riječi koje su mi draže nego da u zamjenu za njih dobijem čitav dunjaluk.’”
U drugoj verziji navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Omeru, radijallahu anhu, rekao: “Bratiću moj, uvrsti nas u svoju dovu!” Bilježe ga Ebu Davud i Tirmizi, koji kaže da je hasen-sahih.
Hadis smo naveli i njegovu slabost pojasnili u četrdeset petom poglavlju pod naslovom “Posjećivanje dobrih ljudi, druženje sa njima, ljubav prema takvima, traženje njihove dove i posjećivanje odabranih mjesta”, broj hadisa 373.
- Salim b. Abdullah b. Omer prenosi da je Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, imao običaj da čovjeku koji krene na put kaže: “Približi mi se da se s tobom oprostim onako kako se s nama opraštao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a on bi govorio: ‘Allahu prepuštam tvoju vjeru, tvoju sigurnost i emanet, i krajnji ishod tvojih djela.’” Ovaj hadis bilježi Tirmizi i kaže da je hasen-sahih.
Dokumentacija hadisa
Ukoliko se u obzir uzme mnoštvo puteva kojim je prenesen, ovaj je hadis sahih – vjerodostojan. Bilježi ga Tirmizi, 3442, preko Nafia, od prethodno spomenutog prenosioca. Rekao je Tirmizi: “Gledajući na ovaj lanac prenosilaca, hadis je garib[2], međutim, on se od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, prenosi na mnogo načina i mnoštvom puteva.”
Kažem: To znači da je hadis u ovoj, citiranoj verziji slab, a razlog je što se u njegovom lancu prenosilaca nalazi izvjesni Ibrahim b. Abdurrahman b. Jezid b. Umejja koji je hadis prenio od Nafia, a spomenuti Ibrahim je medžhul – anoniman prenosilac, čija biografija nije poznata.
Međutim, ovo nije usamljena, tj. jedina verzija hadisa. Hadis istog značenja bilježe imam Nesai, Amelul-jevmi vel-lejla, 507, kao i Ibn Madža, 2826, od Ibn Ebu Lejle, a on od Ibn Omera, radijallahu anhuma. Puno ime spomenutog Ibn Ebu Lejle jeste Muhammed b. Abdurrahman, a on je imao loše pamćenje. Ovaj hadis drugim putem bilježi Ebu Davud, 200, od Kuzaa, a on od Ibn Omera, radijallahu anhuma. Hadis drugim putem, preko Salima, bilježe i Tirmizi, 3506, Nesai, Amelul-jevmi vel-lejla, 523, te Ahmed, 2/7, preko Seida b. Husejma, a on od Hanzale. Tirmizi je rekao: “Ovaj je hadis, preko Salima, koji ga prenosi od Ibn Omera, hasen-sahih-garib. Hadis bilježi i Ibn Hibban, Mevarid, 2376, preko Mudžahida, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca.
Kada se u obzir uzmu sve verzije i svi putevi kojima je ovaj hadis prenesen, možemo reći da je vjerodostojan.
Manje poznata značenja
Allahu prepuštam tvoju vjeru – tvoju vjeru Njemu ostavljam na čuvanje.
Propisi, pouke i poruke
– Pohvalno je i lijepo ispratiti putnika na način kako je to činio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
– Ashabi, radijallahu anhum, u svemu su slijedili Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
– Lijepo je da musliman dovi za svoga brata muslimana i moli Uzvišenog Allaha da mu podari svako dobro, bez obzira činio to u tajnosti, tj. kada ga on ne vidi, ili činio to u javnosti, tj. pred njim.
– Najvrednije u životu što osoba posjeduje jeste vjera, stoga se, iz straha da je ne izgubi, za nju najviše treba i brinuti.
– Vjernik svome bratu muslimanu treba priželjkivati lijepu konačnicu, baš onako kako to želi i priželjkuje sebi.
– Čovjekov je uspjeh isključivo u Allahovim rukama, stoga je musliman obavezan da ga stalno traži od Allaha i da na tom putu preduzme i učini sve ono što je u njegovoj mogućnosti
- Ashab Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po imenu Abdullah b. Jezid el-Hatmi, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom ispraćaja vojske, govorio: “Allahu prepuštam vašu vjeru i Njemu je na čuvanje ostavljam, kao i vašu sigurnost i emanet, i krajnji ishod vaših djela.”
Hadis je vjerodostojan. Bilježi ga Ebu Davud i drugi, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca.
Dokumentacija hadisa
Hadis je sahih – vjerodostojan. Bilježe ga Ebu Davud, 2601, Nesai, Amelul-jevmi vel-lejla, 507, a sa njegovim lancem prenosilaca i Ibn Sunni u svom djelu Amelul-jevmi vel-lejla, 506, i Hakim, 2/97, od Hammada b. Seleme, on od Ebu Džafera el-Hatmijja, a on od Muhammeda b. Ka‘ba.
Kažem: Ovaj je hadis vjerodostojan, a prenosioci su pouzdani.
Propisi, pouke i poruke
Ovaj hadis upućuje na sve ono što je rečeno u komentaru prethodnog hadisa.
- Enes, radijallahu anhu, prenosi: “Neki je čovjek došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: ‘O Allahov Poslaniče, želim krenuti na put pa me opremi i opskrbi!’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: ‘Allah te opskrbio bogobojaznošću!’ Čovjek opet reče: ‘Daj mi još!’, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzvrati mu riječima: ‘Allah ti oprostio tvoje grijehe!’ Čovjek opet reče: ‘Još povećaj!’, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Neka ti Allah olakša svako dobro bez obzira na kojem mjestu bio i gdje se nalazio!’” Tirmizi, koji kaže da je hasen – dobar.
Dokumentacija hadisa
Hadis je hasen – dobar. Bilježe ga Tirmizi, 2444, i Hakim, 2/97. Tirmizi je za njega rekao da je hasen-garib. Hafiz Ibn Hadžer također ga je ocijenio dobrim.
Kažem: Njihova je ocjena mjerodavna.
Propisi, pouke i poruke
– U vrijeme dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio živ, bilo je pohvalno od njega zatražiti dozvolu prije kretanja na put, te ga o tome obavijestiti.
– Ashabi su se trudili i nastojali iznaći način da im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uči dove prilikom odlaska na putovanje, ali i prilikom povratka.
– Najvrednije što musliman može oporučiti svom bratu muslimanu jeste takvaluk, tj. bogobojaznost, jer je ona duševna opskrba i hrana bez koje duša ne može opstati i bez koje nijedna osoba neće ostvariti željeni cilj i dospjeti u uzvišeno društvo.
– Pohvalno je uvećavati i množiti svoja dobra djela tražeći od bogobojaznih i dobrih ljudi da uče dove.
____________________
[1] U hadisu nije precizirano o kojim namazima i namaskim vremenima se radi. Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, kaže: ”Ni u jednoj od verzija hadisa Malika b. Huvejrisa, radijallahu anhu, nisam vidio o kojim se namaskim vremenima radi. Vjerovatno ih nije spomenuo zbog toga što je to kod njih bilo općepoznato…” Vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 13/236. (op. prev.)
[2] Garib (ar. usamljen, čudan) hadis, inače je vrsta ahad hadisa, a u hadiskoj se terminologiji odnosi na hadis koji prenosi samo jedan prenosilac. Međutim, pošto je imam Tirmizi imao svoju posebnu hadisku terminologiju, on je pod ovim izrazom mislio na posebno značenje, o čemu su govorili islamski učenjaci. (op. prev.)
_____________
Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”
Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali
Preveo: Amir Durmić
Redaktura: Abdulvaris Ribo
Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović