Piše: Mirnes Škrijelj
Uzvišeni Allah u Svojoj časnoj Knjizi veliku pažnju poklanja porodici. Mnogi ajeti, ali i drugi vjerski tekstovi, govore o važnosti porodice, podstiču na sklapanje braka i na izgradnju zdravog društva čija je osnovna ćelija zdrava i bogobojazna porodica. Kur’an o porodici govori sa više aspekata, a na neke ćemo se posebno osvrnuti.
Brakom protiv siromaštva
Brojne su blagodati i koristi koje čovjeku donosi bračna zajednica, a koje ne može postići izvan nje. Jedna od tih blagodati, o kojoj ćemo ovdje govoriti, jeste i povećanje nafake, kao i bereket u imetku koji nam Uzvišeni podari. Naime, mnogi mladići i djevojke koji su na pragu stupanja u brak, a koji nisu baš najbolje materijalno situirani, koji nemaju “stalan i siguran” posao, ili ga nikako nemaju, imaju bojazan kako će osnovati porodicu i kako će preživljavati ako stupe u bračnu zajednicu, ne znajući da je, zapravo, brak jedan od razloga nestanka siromaštva i povećanja nafake od Uzvišenog Allaha, a na što nam ukazuju mnogobrojni vjerski tekstovi. Uzvišeni je rekao: “Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.” (En-Nur, 32)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Trojici ljudi Allah se obavezao pomoći: onome ko se ženi želeći se sačuvati poroka, robu koji se želi otkupiti i borcu na Allahovom putu.” (Tirmizi, Nesai, Ibn Madža i Ahmed, sahih)
Uzvišeni Allah, u spomenutom ajetu, kao i u hadisu, obavezao se da će pomoći one koji stupaju u brak, kako ih neće ostaviti bez Svoje pomoći, a to je ono što je osjetio svako ko je radi Allaha stupio u brak, ko se na Njega oslonio, i Njemu prepustio svoje stanje. Nemali je broj primjera onih koji su u brak stupili, doslovno, bez ičega, a koje je Allah nakon stupanja u brak obilato opskrbio.
Brak je izvor svakoga dobra i bereketa ukoliko se u njega stupa na ispravan način i sa osloncem na Allaha, a o tome nam govore i riječi časnog ashaba Abdullaha b. Mesuda, radijallahu anhu, koji je rekao: “Tražite bogatstvo u braku.”
Zato bi moja poruka mladima bila da se zbog siromaštva ili nedovoljno imetka ne boje ulaska u brak, već da se istinski oslone na Allaha i da stupaju u brak što je to ranije moguće, kako bi sačuvali svoju čast i svoju vjeru.
Prava i obaveze
Islamom je potvrđeno da je porodica zasnovana na pravima i obavezama koje se tiču svih njenih članova – prava muža kod žene, prava žene kod muža, prava roditelja kod djece, kao i prava djece kod roditelja. Kada Uzvišeni govori o zabrani oduzimanja vjenčanog dara nakon što se uruči i o tom pravu koje žena ima kod muža, kaže: “Kako biste mogli i oduzeti to kada ste jedno s drugim živjeli i kada su one od vas čvrstu obavezu uzele” (En-Nisa, 21).
Uzvišeni Allah savjetuje nas kako da se ophodimo prema ženama, kako da prevazilazimo određena iskušenja, ili kad kod njih primijetimo nešto što nam se ne dopada: “A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao” (En-Nisa, 19).
Govoreći o pravima muškarca i njegovoj dominantnoj ulozi u braku, kao i o njegovoj najvećoj odgovornosti, Uzvišeni kaže: “Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti. A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; a kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik!” (En-Nisa, 34).
U islamu je muškarac zadužen da vodi brigu o porodici, da im obezbijedi opskrbu, krov nad glavom i sve ono što je nužno potrebno za normalan život, naravno sve u skladu sa mogućnostima, dok je žena oslobođena te obaveze i ona nije dužna da radi kako bi zarađivala za opskrbu svoje porodice, a ukoliko bude radila i privređivala za svoju porodicu, na islamski propisan način, onda će se to smatrati dobrim djelom za koje će ona biti nagrađena.
Prava roditelja kod djece
Roditelji imaju velika prava kod svoje djece. Djeca su dužna da budu poslušna roditeljima i da im čine dobročinstvo, što posebno dolazi do izražaja kada roditelji dođu u poznu starost, kada iznemognu, kada su bolesni, kada postanu potrebni da ih se pazi i čuva, a tome nam Uzvišeni jasno govori u Kur’anu: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’” (El-Isra, 23–24).
Najbolji su oni koji su najbolji prema svojoj porodici
Lijepo ponašanje i ophođenje prema ljudima veliki je imperativ koji se postavlja pred svakim vjernikom, a koji se povećava kada je u pitanju porodica, bližnji, rodbina, bračni drug ili roditelji. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, za one koji se lijepo ophode prema svojoj porodici kaže da su najbolji: “Najbolji od vas je onaj koji je najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji od vas prema svojoj porodici.” (Tirmizi, sahih)
Sva ova pažnja koju je Uzvišeni u Kur’anu posvetio porodici, tretirajući je sa raznih aspekata, govori nam o velikoj važnosti porodice u životu jednog vjernika, stoga je jako važno da porodici damo mjesto koje joj pripada.
Lijepo ophođenje, ljubav, samilost, ispunjavanje obaveza i međusobno potpomaganje sastavni su elementi svake uspješne muslimanske porodice, a svi problemi koji nastaju rezultat su pomanjkanja nekog od ovih elemenata, stoga je na nama da pazimo na sve ovo kako bismo živjeli u harmoniji porodičnog života, daleko od problema i iskušenja koja su svakodnevnica svih onih koji žive daleko od Upute.
El-Asr, br. 108.