Piše: Aldin Poturković
Ramazan je mjesec Kur’ana, mjesec posta, mjesec noćnog namaza i teravija, mjesec u kojem se okivaju šejtani u okove, vrata Dženneta otvaraju a vrata Džehennema zatvaraju, mjesec u kojem je noć bolja od hiljadu mjeseci, noć Kadra. Možemo kazati da je ramazan mjesec velikog dobra i prilika da svaki musliman napreduje i bude bolji, kako kaže Allah, dželle še’nuhu: „O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se bili bogobojazni.“ (El-Bekara; 183) Tj. da biste se sačuvali Allahove kazne, izvršavajući ono što je naređeno i kloneći se zabranjenog, odnosno da bi bili bolji. I svako bi od nas da bude bolje vjernik je li tako? Stoga, pokušajmo da gledamo na ovaj ramazan sa dva aspekta:
1. Lični aspekt
S ličnog aspekta, neka nam ramazan, u našim životima, uistinu bude mjesec Kur’ana, kako kaže Allah, dželle še’nuhu:
„U ramazanu je počelo objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima, jasan dokaz pravog Puta i razlikovanja dobra od zla…“ (El-Beqara; 185)
Međutim, kako da nam ramazan bude mjesec Kur’ana? Mi, nerijetko, u mnogim ibadetima i ahiretskim savjetima žudimo i gledamo u selef, ispravne prethodnike iz prvih generacija. Ta, kakav je bio njihov odnos sa Kur’anom u ramazanu?
Selef se mnogo družio s Kur’anom u ramazanu, no nije im prije svega bio cilj koliko će ko stranica preći, koliko će se hatmi sklopiti, već je fokus bio na druženju s Kur’anom, provođenju vremena u okrilju Allahovog govora. Dakle, naši prvaci su učili Kur’an koncentrišući se na ono što se čita, a ne koliko se pročita. Kada bi učili Allahov govor, uživali su ga i primali srcu kao da se njima obraća, jer Kur’an je objavljen da bi se, prvenstveno, o njemu promišljalo i pouke uzimale.
Zato Abdullah b. Mesud kazuje poznatu izreku glede Kur’ana: „Kada čuješ ajete iz Kur’ana „JA EJJUHELLEZIINE AMENUU“ – „O VI KOJI VJERUJETE“; dobro naćuli uši, jer ćeš čuti ili hajr, dobro koje ti je naređeno da ga činiš, ili šer, zlo kojeg trebaš da se skloniš.“
Jedne prilike je Ebu Hamza došao Ibn Abbasu i kazao: „Ja brzo učim Kur’an, svake treće noći proučim hatmu.“ A Ibn Abbas mu kaza: „Da proučim samo jednu suru tokom cijele noći, razmišljajući o njenim porukama, draže mi je nego da proučim cijeli Kur’an na tvoj način.“
Zato nastojmo da se ovaj mjesec družimo s Kur’anom više nego inače. Iskoristimo priliku ove duhovne smirenosti, da u ovom mjesecu izaberemo jednu suru i da je naučimo napamet. Ne mora to biti ni duga sura, ali da se ista kompletira u ramazanu. I kad to uspijemo inšallah, ostat će nam tamo negdje u malom mozgu: „Tog ramazana sam naučio tu i tu suru.“
Potom, trudimo se da prevod te sure više puta, polahko, ajet po ajet iščitavamo, te ono što nam je dostupno od tefsira, da pročitamo pojašnjenje tih ajeta, ili da preslušamo neko predavanje u kome se komentariše ta sura, da se kako bi rekli ‘sjedinimo’ s tom surom, da je znamo u ‘dušu’, a onda, kada upijemo i njeno značenje, da je ponavljamo na dnevnim i noćnim nafilama, i vidjet ćemo uz Allahovu pomoć kako ćemo osjetiti slast učenja Kur’ana i slast nafile, posebice noćnog namaza.
2. Društveni aspekt
Mjesec ramazan je jedinstvena prilika raznoraznih džematskih ibadeta; zajedničkog namaza (gdje su džamije sve posjećenije, gdje se češće u velikom broju susrećemo na dnevnim namazima kao i na teravijama) potom zajedničkog posta gdje se zajedno u znatno većem broju sustežemo od hrane, pića i svega onoga što je zabranjeno. Češće se, u ovom periodu od mjesec dana, zajedno objeduje i iftari, te mnoge hajirli akcije i projekti, u velikim skupinama, kompletira. Stoga je to prilika da ojačamo naše međubratske, međuljudske i međumuslimanske odnose. I sve što se češće viđamo i družimo u hajru, jačaju naše veze, a neke sumnje i pogrešni utisci jenjavaju, posebice kad imamo na umu da se u ovom mjesecu veliki šejtani okivaju u okove, te i sami osjećamo kako nam je lakše činiti dobro i kloniti se zla. Zato, iskoristimo ove zajedničke ibadete da se još više zbiližimo, a neslogu iskorijenimo, jer kako kaže Ibn Hazm, rahimehullah: „Susreti otklanjaju mržnju i netrpeljivost, jer pogled u oči sugovornika liječi srce.“ (Liječenje duša; Ibn Hazm). Možda je zajednički ibadet prekida posta pogodan mejdan da se srca zbliže, kao što su to naši prvaci shvatali i nesebično koristili. Jūnus b. Jezīd bi govorio: “Kada bi nastupio ramazan, Ibn Šihāb Ez-Zuhri bi kazivao: ‘Uistinu je to mjesec učenja Kur’ana i hranjenja drugih.“ Prenosi se da je neko od selefa kazao: „Da nahranim i počastim desetoricu ahbaba, prijatelja, draže mi je nego da oslobodim deset robova.“ Ta, evo nama prilike da u iftarskim jemecima, jedni druge počastimo i nahranimo, te tako našu zajednicu ojačamo, a neslogu i nejedinstvo potisnemo.
Allaha molim da nam ukabuli ibadete, da nam olakša i omili sijâm, qijâm, tilâvet i tedebbur Kur’ana.