Rekao je Uzvišeni Allah: “Da li je do tebe doprla vijest o uvaženim gostima Ibrahimovim, kad mu oni uđoše i rekoše: ‘Mir vama!’, i on reče: ‘Mir vama, ljudi neznani!’ I on neprimjetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele, i primače im ga: ‘Zar nećete jesti?’, upita.” (Ez-Zarijat, 24–27)
Ovo je pripovijest o plemenitim melekima koji su posjetili Ibrahima, alejhis-selam, kako bi ga obradovali viješću da će dobiti sina Ishaka, a nakon toga i sina Jakuba. Nazvali su mu selam, a on im je na njega uzvratio još ljepšim pozdravom. Nije ih prepoznao, a radilo se o melekima Džibrilu, Mikailu i Israfilu, koji su došli u liku lijepih i naočitih mladića. Pomislio je da su to gosti, pa ih je želio dostojno i lijepo ugostiti. Inače, Ibrahim, alejhis-selam, prvi je čovjek koji je gostima ukazao gostoprimstvo.[1] Neprimjetno se iskrao iz kuće te ih je, nakon što se vratio, počastio nečim najboljim što je posjedovao, dobro uhranjenim teletom koje je ispekao na vrelom kamenju. Servirao im je pečenu teletinu te im je, želeći ih podstaknuti da se počaste i jedu, uljudno rekao: “Zar nećete jesti?”
U ovom ajetu navedena su pravila lijepog ponašanja prilikom ugošćavanja gosta, koja su poredana po redoslijedu kojeg bi se trebalo pridržavati. Kao prvo, Ibrahim, alejhis-selam, brzo im je donio hranu, tako da oni nisu ni osjetili njegovo odsustvo. Nije im unaprijed nagovijestio svoju zamisao da ih želi počastiti, jer bi to mogla biti vrsta prigovaranja, već se potajno iskrao iz kuće te im donio ono najbolje što je imao, debelo pečeno tele. To tele im je učtivo servirao, kako se u ajetu kaže: “…primaknuo im ga…”, a nije im rekao: “hajde, jedite!”. Samo ga je pred njih postavio i prilikom poziva da jedu nije im se obratio u imperativu, jer bi ih to možda dovelo u neprijatnu situaciju i izazvalo im poteškoću i nelagodu, već ih je lijepo i učtivo upitao: “Zar nećete jesti?” Ovaj vid lijepog obraćanja prisutan je i u današnjem vremenu, kada se kroz formu pitanja ljudima ustvari nešto poručuje, kao naprimjer kada osoba kaže drugoj: “Ukoliko smatraš za shodno da budeš dobrostiv i uljudan i da drugima dijeliš sadaku, onda tako i postupi”.
U tradiciji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nalazimo jasne dokaze o tome da je obaveza gostu ukazati gostoprimstvo, kako što uostalom na to aludiraju i prethodni kur’anski ajeti.
Rekao je Uzvišeni Allah: “I narod Lutov pohrli njemu – a i prije su radili sramotna djela. ‘O narode moj’, reče on, ‘eto mojih kćeri, one su vam čistije! Bojte se Allaha i pred gostima mojim me ne sramotite! Zar među vama nema razumnog čovjeka?’” (Hud, 78)
Neki ljudi, s malo pristojnosti i morala, tvrde da je Lut, alejhis-selam, ovim pokvarenjacima bukvalno ponudio svoje rođene kćerke, iznoseći tako veliku laž i potvoru na ovog čestitog Allahovog poslanika.[3] Allahu se utječemo od zablude nakon upute!
Zatim je Lut, alejhis-selam, svom narodu opet ponovio savjete i uputio ih da se okrenu svojim ženama koje im je Uzvišeni Allah odredio da s njima intimno žive, i da se Allaha boje ako među njima ima onih koji su pametni i razumom obdareni. Nakon toga, zadesilo ih je ono o čemu nam Uzvišeni Allah pripovijeda u Svojoj Knjizi: uništeni su zbog onoga što su činili, a Gospodar Svojim robovima ne čini nepravdu.
- Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka počasti svoga gosta. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka spaja i održava rodbinske veze. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono što je dobro i korisno ili neka šuti.”
Ovaj hadis naveden je i pojašnjen pod brojem 308, u trideset devetom poglavlju “Dužnosti prema komšiji i Poslanikova oporuka o tome”.
- Ebu Šurejh Huvejlid b. Amr el-Huzai, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka svome gostu uruči njegovu nagradu.” Prisutni upitaše: “A šta je njegova nagrada, o Allahov Poslaniče?” On odgovori: “Njegov dan i njegova noć. Ugošćavanje treba da traje tri dana, a sve preko toga ubraja se u sadaku.” Muttefekun alejhi.
U predaji koju bilježi imam Muslim još se dodaje: “Musliman ne smije boraviti kod svog brata toliko dugo da zapadne u grijeh.” “A kako će zapasti u grijeh, Allahov Poslaniče?”, upitaše. “Ostat će kod njega dugo, a on neće imati ništa čime bi ga nahranio”, odgovori Poslanik.
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 10/445, i Muslim, 48 i 14, a drugu verziju bilježi Muslim, 48 i 15.
Manje poznata značenja
zapadne u grijeh – svojim dugim boravkom navest će ga da učini grijeh.
Propisi, pouke i poruke
– Obaveza je gostu ukazati gostoprimstvo, a na to upućuju sljedeće činjenice:
- Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to je naredio, rekavši: “…neka svome gostu uruči njegovu nagradu”.
- Ukazivanje gostoprimstva posjetiocu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, usko je vezao za vjerovanje u Allaha i Sudnji dan.
- Pružanje gostoprimstva duže od tri dana, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao je sadakom koja je inače dobrovoljna, što upućuje na to da je pružanje gostoprimstva u trajanju od tri dana – vadžib, tj. obaveza.
- U hadisu se nalazi i zabrana da gost svog domaćina odvodi u grijeh na način što će kod njega ostati toliko dugo da on neće biti u stanju da ga ugosti kako bi trebao, a ukoliko je ostavljanje određenih postupaka grijeh, onda je istovremeno njihovo činjenje obaveza.
– Pravo na obavezno ugošćavanje traje tri dana, a sve nakon toga smatra se dobročinstvom i sadakom.
– Pohvalno je da gost olakša svom domaćinu, zato su među narodom i proširene krilatice, poput: Allah se smilovao gostu koji ne opterećava svoga domaćina. Ovakve i slične fraze imaju svoju osnovu u šerijatu.
– Hadis indirektno ukazuje na to da treba izbjegavati uzimanje imetka koji je udijeljen kao sadaka jer se njome ljudi uglavnom čiste od vlastitih prljavština (grijeha, loših djela i slično). Ugošćavanje preko tri dana nazvano je sadakom iz razloga što bogati ljudi, uglavnom, imaju odbojnost prema onome što je dato kao sadaka.
_______________________
[1] Hadis ovakvog značenja prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu, a bilježi ga Ibn Asakir, Tarih, 6/210. Šejh Albani, Allah mu se smilovao, ocijenio ga je dobrim. Vidjeti: Albani, Silsiletul-ehadis es-sahiha, br. 725. (op. prev.)
[2] Koja je inače bila nevjernica, te je uništena zajedno s Lutovim, alejhis-selam, narodom. O tome Uzvišeni Allah kaže: “I Mi smo spasili njega i porodicu njegovu, sve osim žene njegove. Mi smo odredili da ona ostane s onima koji će kaznu iskusiti.” (En-Neml, 57) (op. prev.)
[3] Misli se na kršćane. Po njihovom vjerovanju, Lut, alejhis-selam, ponudio je svom pokvarenjačkom narodu vlastite kćerke, samo da na miru ostave njegove goste. U Bibliji se o spomenutom događaju kaže sljedeće: “Oni pozvaše Lota i rekoše mu: ‘Gdje su ljudi koji su došli sinoć kod tebe? Izvedi ih da ih upoznamo.’ Lot izađe pred njih na prag svojih vrata, on zatvori vrata za sobom i reče: ‘Boga radi, braćo moja, ne činite nesreće. Ja imam dvije kćeri djevice za dati ih vam na raspolaganje, mogu vam njih izvesti pa učinite što vam se čini dobro. Ali ne činite ništa ovim ljudima jer oni su došli u sjenu mojeg krova.’” (Knjiga Postanka, 19/5–8) (op. prev.)
_____________
Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”
Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali
Preveo: Amir Durmić
Redaktura: Abdulvaris Ribo
Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović